Na levoj obali reke Jerme, nedaleko od sela Poganovo, smešten je manastir posvećen Svetom Jovanu Bogoslovu. Sklopljen sa prirodom, među strmim stenama koje se nadvijaju nad rekom, ovaj manastir deluje kao da je iznikao iz samog kamena. Spoj duhovnosti, umetnosti, legendi i prirodnih lepota čini ga jednim od najlepših kutaka jugoistočne Srbije.
Istorija manastira
Narodna tradicija postanak manastira vezuje za svetog cara Konstantina i njegovu majku Jelenu. Međutim, prema novijoj istoriografiji, manastir je podignut 1395. godine, kao zadužbina srpskog velikaša Konstantina Dejanovića Dragaša i njegove supruge Jelene. Njihova imena nalaze se na okruglim kamenovima sa istočne strane hrama.
Konstantin Dejanović bio je sestrić cara Dušana i velmoža koji je upravljao delovima današnje Makedonije, jugoistočne Srbije i jugozapadne Bugarske. Poginuo je iste godine u bici na Rovinama, a izgradnju manastira nastavila je njegova kći Jelena, supruga vizantijskog cara Manojla II Paleologa.
Možda vas zanima:
Ukus planine: Pirotski kačamak sa sirom i pretopom
Na obroncima Stare planine, gde zima ume da potraje i gde vetar nosi miris drvenih ognjišta, jedno jelo greje stolove već generacijama. Pirotski kačamak, jednostavan, ali bogat ukusom, nekada je bio oslonac svake seoske kuće tokom hladnih dana. Danas je simbol tradicije koju vredi čuvati.
JEDAN OD NAJSTARIJIH OVOG TIPA Sestrići cara Dušana podigli manastir na ruševinama starog hrama iz 11. veka
Manastir Sveti Đorđe poznat i kao manastir Temska, nalazi se na petnaest kilometara od Pirota. Ime je dobio po starom gradu Temcu, koji se nalazio nedaleko od manastira.
Možda vas zanima:
Ukus planine: Pirotski kačamak sa sirom i pretopom
Na obroncima Stare planine, gde zima ume da potraje i gde vetar nosi miris drvenih ognjišta, jedno jelo greje stolove već generacijama. Pirotski kačamak, jednostavan, ali bogat ukusom, nekada je bio oslonac svake seoske kuće tokom hladnih dana. Danas je simbol tradicije koju vredi čuvati.
JEDAN OD NAJSTARIJIH OVOG TIPA Sestrići cara Dušana podigli manastir na ruševinama starog hrama iz 11. veka
Manastir Sveti Đorđe poznat i kao manastir Temska, nalazi se na petnaest kilometara od Pirota. Ime je dobio po starom gradu Temcu, koji se nalazio nedaleko od manastira.
Možda vas zanima:
Ukus planine: Pirotski kačamak sa sirom i pretopom
Na obroncima Stare planine, gde zima ume da potraje i gde vetar nosi miris drvenih ognjišta, jedno jelo greje stolove već generacijama. Pirotski kačamak, jednostavan, ali bogat ukusom, nekada je bio oslonac svake seoske kuće tokom hladnih dana. Danas je simbol tradicije koju vredi čuvati.
JEDAN OD NAJSTARIJIH OVOG TIPA Sestrići cara Dušana podigli manastir na ruševinama starog hrama iz 11. veka
Manastir Sveti Đorđe poznat i kao manastir Temska, nalazi se na petnaest kilometara od Pirota. Ime je dobio po starom gradu Temcu, koji se nalazio nedaleko od manastira.
Hram je živopisan tek 1499. godine, rukom umetnika iz severne Grčke. Zahvaljujući nepristupačnom položaju, manastir je kroz vekove ostao zaštićen od čestih razaranja i pljački. Do 1927. godine u klisuri Jerme nije postojao ni jedan prohodan put, pa je upravo ta izolovanost sačuvala autentičan izgled svetinje.
Veliku obnovu manastir je doživeo 1876. godine, kada je ispred ulaznih vrata hrama podignut trem. Konzervatorski i restauratorski radovi izvođeni su i u XX veku – 1966. i 1974. godine, na crkvi, konacima i mutvaku, čime je sačuvano njegovo izvorno lice.
Shutterstock
Zidno slikarstvo i umetnost
Manastir Poganovo je oslikan 1499. godine, a freske se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu. Neimenovani majstori iz severne Grčke ostavili su opus koji se po umetničkom stilu izdvaja među vrhunce postvizantijskog slikarstva.
Freske obuhvataju bogat ikonografski program: scene Velikih praznika, Učenja svetih otaca, prizore iz Bogorodičinog života, Hristovo stradanje, likove srpskih svetitelja, balkanskih anahoreta i apostola. Njihov raspored i sadržaj oslikavaju identitet kulta svetitelja i teološku misao epohe, dok raskošne boje i izražajnost figura svedoče o visokom umetničkom dometu.
Shutterstock
Legende o Poganovu
O poreklu imena „Poganovo“ postoji više predanja. Najrasprostranjenija kaže da su meštani, radeći na manastirskom imanju, sadili vinograd naopako – lozu su stavljali u zemlju, a koren dizali naviše. Kada je to video pop, zgrožen je uzviknuo: „Uf, pogani ljudi, pogani ljudi!“ i tako je ostalo ime Poganovo.
Još poznatija legenda govori o popu Martinu Himoviću, Hercegovcu koji je službovao u Poganovu. Živeo je mirno sa svojom lepom popadijom, sve dok mu je trnski paša nije oteo i odveo u svoj harem. Ožalošćen i osramoćen, pop Martin se odmetnuo u hajduke i ubrzo postao strah i trepet za Turke od Niša do Sofije.
U hajdučkom poslu pomagali su mu i monasi iz Poganovskog manastira – čak četrdeset njih. Napadali su turske karavane, a oteto blago sakrivali u Smokovoj dupki (Pećini sa smukom), kao i u brojnim potkapinama klisure reke Jerme, Vlaške i Greben planine. Predanje kaže da je tako zakopano čak 80 tovara zlata, koje nikada nije pronađeno.
Shutterstock
Klisura reke Jerme
Manastir Poganovo jedinstven je i po svom prirodnom ambijentu. Klisura reke Jerme ubraja se među najlepše i najdivljije u Srbiji – duboki kanjon, strme stene i bujna vegetacija stvaraju pejzaž gotovo netaknut ljudskom rukom. Reka vijuga kroz tesnace, a visoke litice nadvijaju se nad manastirom kao prirodni bedem.
Turizam i udaljenost
Danas je manastir Poganovo jedno od najposećenijih mesta u okolini Pirota. Pored duhovnog značaja, on privlači i planinare, ljubitelje prirode i fotografe, jer spoj sakralne arhitekture i klisure Jerme pruža prizore kakvi se retko gde mogu videti.
Manastir se nalazi na samo 25 kilometara od Pirota, oko 30 kilometara od Dimitrovgrada, dok je od Niša udaljen približno 100 kilometara. Do njega se dolazi regionalnim putem kroz Jerma klisuru, koji vodi posetioce kroz jedan od najlepših predela jugoistočne Srbije.
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Spalili mu sve što je imao, dane provodio u vozu, a svojim pesmama stvorio naše najveće pevače: Kad je ovo doživeo, odlučuje da umre
Duško Trifunović je u svaku svoju pesmu utkao svoje duboke emocije, zato su i danas veliki hitovi.
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Komentari(0)