Postoje dva objašnjenja ove tradicije u Srba.
Pisao je o tome još Momo Kapor, kako te Srbin gotovo osuđujuće pogleda tokom pozdravljanja, gledajući da li ćeš prekinuti posle drugog poljupca i pomisliti da je dovoljno, a onda nakrivi glavu i didaktički te poljubi treći put, tako da pukne. A kad dođe stranac, njemu naravno treba odmah objasniti da “kod nas tako mora”, te on iz Srbije ode najeden, napijen i izljubljen.
Mnogi bi se iznenadili kada bi čuli da i neki drugi narodi vole da se toliko ljube, i to ravno tri puta. Holanđani, recimo. Postoji jedna velika razlika, doduše: Holanđani se ljube tri puta u isti obraz, a Srbin mora desno pa levo pa desno, nikako obrnuto, i jednaki će prekor dobiti onaj koji slučajno promaši stranu.
Ili bi se iznenadili kada bi čuli da je ljubljenje tri puta zaživelo tek sa buđenjem nacionalizma, i počelo se, u doba novog otkrivanja vere, vezivati za Sveto Trojstvo.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Zašto je kafana institucija srpske tradicije – mesto gde se rađala umetnost i politika
Srpska kafana nije samo prostor za obedovanje i druženje – ona je vekovima bila mesto okupljanja, dogovora i stvaranja. U kafanama su se donosile važne odluke, pisale pesme, pevale sevdalinke i guslarske pesme, a mnogi naši umetnici, političari i boemi upravo su u njima pronalazili inspiraciju.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Zašto je kafana institucija srpske tradicije – mesto gde se rađala umetnost i politika
Srpska kafana nije samo prostor za obedovanje i druženje – ona je vekovima bila mesto okupljanja, dogovora i stvaranja. U kafanama su se donosile važne odluke, pisale pesme, pevale sevdalinke i guslarske pesme, a mnogi naši umetnici, političari i boemi upravo su u njima pronalazili inspiraciju.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Zašto je kafana institucija srpske tradicije – mesto gde se rađala umetnost i politika
Srpska kafana nije samo prostor za obedovanje i druženje – ona je vekovima bila mesto okupljanja, dogovora i stvaranja. U kafanama su se donosile važne odluke, pisale pesme, pevale sevdalinke i guslarske pesme, a mnogi naši umetnici, političari i boemi upravo su u njima pronalazili inspiraciju.
Pored ovoga postoji i drugo manje poznato objašnjenje, koje u sebi nosi poruku i zavete nacionalne časti, a ono glasi:
“Kad se duže vreme nisu videli,
Srbi se ljube tri puta.
Onaj treći poljubac u obraz je najznačajniji.
Srbi se ljube tri puta:
u ime života,
u ime smrti,
i u ime časti"
Pre toga smo se mahom ljubili dva puta, kao i dobar deo Evrope. U brojnim reprizama “Boljeg života”, recimo, može se videti da se svi u porodici Popadić uglavnom ljube – dva puta.
A kad smo kod “Boljeg života”, u njemu je glumila i Snežana Savić koja je baš negde u to doba, potkraj osamdesetih godina prošlog veka, snimila pesmu koja je uhvatila duh vremena, posebno onog kojeg će tek doći. “Tri poljupca hoću ja…”
Kod većine naroda obraz se smatra središtem časti, za Srbe je to posebno karakteristično tako da ima posebno značenje i smisao.
Prvi poljubac: U ime života, proslavlja vrednosti života, da se živi životom dostojnog časnog čoveka.
Drugi poljubac: U ime smrti, posvećuje se s dužnim poštovanjem našim najbližim pokojnicima, kao i našim slavim predcima.
Treći poljubac: U ime časti, u hrišćanskom duhu poručuje da se živi u časti hrišćanskih vrlina.
Drugi naš karakterističan pozdrav jeste tri prsta desne ruke podignuta ka nebu. Ovaj način pozdrava javlja se za vreme Prvog i Drugog srpskog ustanka, gotovo je sigurno da se javio i par vekova ranije, tj. ovaj pozdrav se koristi u svečanim situacijama i prilikama. Tri prsta simbolično predstavljaju krst, što je ujedno i pozdrav Svetom Trojstvu. Kada se krstimo koristimo upravo ta tri prsta, palac, kažiprst i srednji prst, i kada se spoje predstavljaju Jedinstvo Trojstva.
Ranije su se Srbi prilikom susreta ljubili dvaput kao i većina drugih naroda. Na talasu povratka religiji i pravoslavlju Srbi su veoma brzo prihvatili tri poljupca kao tradicionalan način pozdravljanja i deo svog identiteta. U toj meri da i prilikom dolaska stranih političara, glumaca ili pevača mediji pomno prate koliko se puta gost poljubio sa domaćinima i šta je na taj način želeo da poruči.
(Opanak, Nedeljnik)
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Zašto se gledalo da li se dim diže pravo: Znak dobra, zla i tihe poruke neba
U staroj srpskoj tradiciji dim nije bio samo posledica vatre – bio je poruka, predskazanje i pokazatelj duhovnog stanja kuće i naroda
Danas su Mitrovske zadušnice: Dan kada duše predaka dolaze da vide jesmo li ih zaboravili
U tišini groblja, uz sveću, koljivo i molitvu, Srbi danas obeležavaju dan koji nije ni tuga ni praznik – već veza između nas i onih koji su nas gledali kad smo prvi put udahnuli
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Komentari(0)