Da li ste se nekada zbunili kada ste čuli ove nazive?
Etnici (nazivi stanovnika mesta ili oblasti) kod nas se tvore na dva načina, u zavisnosti da li je toponim južno ili severno od Save i Dunava.
Tako ćete imati etnike Pančeva – Pančevca (Pančevku), ali i Kraljeva (sa istim brojem slova i slogovnim i slovnim sklopom) – Kraljevčanina (Kraljevčanku).
Međutim, ovde važi i ”pravilo izuzetaka” – da stanovnike nekog mesta (ili kraja) zovemo onako kako to oni žele, a ne kako to gramatika ili pravopis nalažu. Interesantni su primeri za to etnici Niša. Književni oblici Niševljanin i Niševljanka odavno su se povuki ispred kolokvijalnog Nišlija i Nišlijka.
Možda vas zanima:
MNOGI GREŠE: Kako se pravilno nazivaju stanovnici OVIH mesta u Srbiji? LJig, Sokobanja, Požega...
Da li ste se nekada zbunili kada ste čuli ove nazive?
MNOGI GREŠE: Kako se pravilno nazivaju stanovnici OVIH mesta u Srbiji? Ljig, Sokobanja, Požega...
Da li ste se nekada zbunili kada ste čuli ove nazive?
Možda vas zanima:
MNOGI GREŠE: Kako se pravilno nazivaju stanovnici OVIH mesta u Srbiji? LJig, Sokobanja, Požega...
Da li ste se nekada zbunili kada ste čuli ove nazive?
MNOGI GREŠE: Kako se pravilno nazivaju stanovnici OVIH mesta u Srbiji? Ljig, Sokobanja, Požega...
Da li ste se nekada zbunili kada ste čuli ove nazive?
Možda vas zanima:
MNOGI GREŠE: Kako se pravilno nazivaju stanovnici OVIH mesta u Srbiji? LJig, Sokobanja, Požega...
Da li ste se nekada zbunili kada ste čuli ove nazive?
MNOGI GREŠE: Kako se pravilno nazivaju stanovnici OVIH mesta u Srbiji? Ljig, Sokobanja, Požega...
Da li ste se nekada zbunili kada ste čuli ove nazive?
Glavobolju stanovnicima mnogih srpskih oblasti i gradova zadaju često pogrešni nazivi koje stanovnici ostalih delova Srbije nespretno izvode iz naziva mesta. Tako ćete primetiti da se stanovnici Valjeva ljute kad ih nazivate Valjevčanima (verovatno opet analogijom prema Kraljevo – Kraljevčani) pa će vam reći da su oni isključivo Valjevci i Valjevke.
Iako vam možda zvuči smešno, zbog istoimenog naziva za šporet na drva, stanovnici Smedereva upravo su Smederevci i Smederevke, a ne Smederevljani kako mnogi obično greše hoteći da izbegnu ovaj naziv.
Da li su u Boru ljudi borbene prirode ostaje nekim drugim naukama da dokuče, a nauka o jeziku nalaže pravilo da se ljudi iz ovog grada nazivaju Boranima i Borankama, a ne kakvim Borcima (kako po nekakvoj ličnoj slobodi i osećaju neki umeju da “lupe”). Tako ni u LJigu ne žive LJigavci i LJigani već LJižani.
Stanovnici Požege sigurno imaju prilike da čuju kako ih oslovljavaju kao Požegare ili Poževljane. Sigurno će vas i sto puta, ako treba, ispraviti da biste naučili da su oni samo Požežani i Požežanke.
U Vršcu nisu Vršci već Vrščani, u Ćićevu živi Ćićevčanin a ne Ćićevac. Sokobanjac a ne Sokobanjčanin, Ubljanin a ne Ubac, Kostoljanin a ne Kostolac, Bugojanac i Bugojanka (Bugojno), Kanjižanin i Kanjižanka (Kanjiža)… U mestu Goražde žive Goraždanin i Goraždanka.
Osim Palančanina i Palančanke stanovnici Bačke ili Bele Palanke mogu se prema Pravopisu srpskog jezika nazivati i Bačkopalančani odn. Belopalančani. Meštani Nove Varoši su Novovarošani i Novovarošanke, Nove Gradiške Novogradiščani a ne Novogradištanci, Krive Reke – Rečani (lokalni naziv) ili Krivorečani.
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Spalili mu sve što je imao, dane provodio u vozu, a svojim pesmama stvorio naše najveće pevače: Kad je ovo doživeo, odlučuje da umre
Duško Trifunović je u svaku svoju pesmu utkao svoje duboke emocije, zato su i danas veliki hitovi.
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Komentari(0)