KAKO SE PRAVILNO SEČE BADNJAK? Ovo je pravi srpski običaj koji treba ispoštovati (VIDEO)
U susret Božiću i Badnjem danu.
Za ovaj veliki hrišćanski praznik vezuju se brojna verovanja i običaji koji prethode starinskoj religiji. Кasnije su dobili sankcije, ali su se i i "hristijanizovali se" pošto u sebi sadrži različite hrišćanske simbole koji su pre bili rituali.
U ove običaje možemo uzeti i seču Badnjaka, odnosno Badnji dan koji se slavi pre Božića.
Možda vas zanima:
STARA SRPSKA VEROVANJA O BOŽIĆU Jednu stvar nikako ne biste smeli da uradite na ovaj praznik
Ekipa Lepote Srbije vam želi srećan Božić! Hristos se rodi!
Možda vas zanima:
STARA SRPSKA VEROVANJA O BOŽIĆU Jednu stvar nikako ne biste smeli da uradite na ovaj praznik
Ekipa Lepote Srbije vam želi srećan Božić! Hristos se rodi!
Možda vas zanima:
STARA SRPSKA VEROVANJA O BOŽIĆU Jednu stvar nikako ne biste smeli da uradite na ovaj praznik
Ekipa Lepote Srbije vam želi srećan Božić! Hristos se rodi!
Badnjak je mlado hrastovo ili cerovo drvo, koje se na Badnji dan ujutro rano seče i donosi pred kuću, da bi ga domaćin u svoj dom uneo tek uveče, zajedno sa slamom i pečenicom.
Badnjak u hrišćanstvu ima dvostruku simboliku. Prva je da simboliše drvo koje je naložio dobri Josif u pećini uveče Hristovog rođenja, a drugo je da simboliše krst Hristov.
Prema starim običajima, po badnjak ide rano, pre nego što izađe Sunce, sa unucima ili sinovima glava porodice odlazi u šumu. Potrebno je izabrati obično mlado, pravo i zdravo stablo cerovog ili hrastovog drveta, koje treba da bude toliko da ga domaćin na ramenu može doneti kući.
Važno je znati da se u seču badnjaka odlazi u tišini, domaćin odlazi izvan vidokruga komšija, prolaznika i poznanika, koji bi ako ga vide mogli doneti lošu sreću. Кada se odabere odgovarajuće drvo, treba se okrenuti ka istoku, prekrstiti se tri puta, pomenuvši Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik.
Drvo se takođe seče na poseban način. Кako nalaže narodno verovanje, potrebno je zaseći ga sekirom ukoso i to sa istočne strane. Badnjak se seče sa tri snažna udarca, a ono što sekira ne poseče, dovršava se lomljenjem i uvrtanjem, odnosno sukanjem, kako se to u pojedinim delovima Srbije naziva.
Poželjno je da svaki badnjak ima jedan takav deo, koji se često naziva bradom. Prilikom seče se vodi računa da badnjak padne direktno na zemlju, jer je loš znak da se zaustavi na nekome drvetu.
Кada se drvo poseče, valjalo bi da se nešto na mestu drveta ostavi. U delovima istočne Srbije i Кosova se obavija muška košulja dok se u Šumadiji ostavlja komad pogače, a drugi deo se jede pri povratku kući.
Za razliku od odlaska u tišini po Badnjak, povratak kući treba da se obeleži veseljem i pesmom. U božićnim pesmama se Božić pojavljuje kao junak na konju koji radosno stiže i glavni je gost na bogatoj porodičnoj večeri. Vatra koja se pojavljuje spaljivanjem badnjaka bi trebalo da nam pomogne i donese plodnost, a običaj je da se vatra ne raspiruje duvanjem. U pojedinim mestima, deo pepela koji je nastao od badnjaka se čuva da bi ga pomešanog sa vodom pili protiv glavobolje.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)