ZNATE LI ŠTA JE NATALIJINA RAMONDA I ZAŠTO JE BAŠ TAJ CVET ZVANIČNO OBELEŽJE DANA PRIMIRJA?! Cvet koji nosimo na reveru dobio je ime po kraljici
Natalijina ramonda je cvet koji ima višestruku simboliku, posebno kada je reč o srpskom narodu i patnjama kroz koje je prošao. Srpski vojnici su poput ovog cveta, kao Feniks ustajali iz pepela i pobeđivali kad je najteže. Cvet je nazvan po kraljici Nataliji Obrenović u botanici poznat je i kao cvet feniks
Dan primirja je praznik posvećen potpisivanju primirja u Prvom svetskom ratu, kada su 11. novembra 1918. godine generali dveju zaraćenih strana u francuskom gradu Kompijenu, u jednom železničkom vagonu potpisali primirje.
Republika Srbija je ovaj datum izabrala za jedan od svojih praznika, a uređeno je i da se uz praznik odredi i specifičan amblem koji se nosi na reveru u nedelji uoči Dana primirja.
Značka predstavlja kombinaciju cveta Natalijine ramonde i Albanske spomenice. Cvet simboliše vaskrs srpske države koja se posle Prvog svetskog rata uzdigla i nastavila put, dok albanska spomenica predstavlja najveće stradanje srpskog naroda u Prvom svetskom ratu, a to je povlačenje preko Albanije.
Možda vas zanima:
TAJNA IZGUBLJENOG POKLONA: Zašto je Kraljica Marija prodavala nakit i gde je nestao njen prsten
Kraljica Marija Karađorđević (1900–1961) bila je najvoljenija srpska kraljica, poznata po skromnosti i humanosti. Otkrivamo zašto je u egzilu morala da se odrekne najvrednijeg porodičnog nakita i kako je njen dijamantski broš, poklon od Kralja Aleksandra, prodat da bi se pomoglo srpskim ratnim zarobljenicima.
POSLEDNJI OBRENOVIĆ KOЈI ЈE PLAKAO ZA SRBIЈOM: Priča o Kraljici Nataliji i zašto joj je zabranjen povratak u Beograd
Kraljica Natalija Obrenović bila je sušta suprotnost svom suprugu, kralju Milanu. I dok je on bio posvećen evropskim salonima i kocki, ona je pljačkala svoj nakit da bi pomogla Srbima i postala najvoljenija kraljica. Otkrivamo zašto je ovoj heroini, uprkos ljubavi naroda, bio zabranjen povratak u Beograd i kakva je bila njena tragična sudbina u egzilu.
Možda vas zanima:
TAJNA IZGUBLJENOG POKLONA: Zašto je Kraljica Marija prodavala nakit i gde je nestao njen prsten
Kraljica Marija Karađorđević (1900–1961) bila je najvoljenija srpska kraljica, poznata po skromnosti i humanosti. Otkrivamo zašto je u egzilu morala da se odrekne najvrednijeg porodičnog nakita i kako je njen dijamantski broš, poklon od Kralja Aleksandra, prodat da bi se pomoglo srpskim ratnim zarobljenicima.
POSLEDNJI OBRENOVIĆ KOЈI ЈE PLAKAO ZA SRBIЈOM: Priča o Kraljici Nataliji i zašto joj je zabranjen povratak u Beograd
Kraljica Natalija Obrenović bila je sušta suprotnost svom suprugu, kralju Milanu. I dok je on bio posvećen evropskim salonima i kocki, ona je pljačkala svoj nakit da bi pomogla Srbima i postala najvoljenija kraljica. Otkrivamo zašto je ovoj heroini, uprkos ljubavi naroda, bio zabranjen povratak u Beograd i kakva je bila njena tragična sudbina u egzilu.
Možda vas zanima:
TAJNA IZGUBLJENOG POKLONA: Zašto je Kraljica Marija prodavala nakit i gde je nestao njen prsten
Kraljica Marija Karađorđević (1900–1961) bila je najvoljenija srpska kraljica, poznata po skromnosti i humanosti. Otkrivamo zašto je u egzilu morala da se odrekne najvrednijeg porodičnog nakita i kako je njen dijamantski broš, poklon od Kralja Aleksandra, prodat da bi se pomoglo srpskim ratnim zarobljenicima.
POSLEDNJI OBRENOVIĆ KOЈI ЈE PLAKAO ZA SRBIЈOM: Priča o Kraljici Nataliji i zašto joj je zabranjen povratak u Beograd
Kraljica Natalija Obrenović bila je sušta suprotnost svom suprugu, kralju Milanu. I dok je on bio posvećen evropskim salonima i kocki, ona je pljačkala svoj nakit da bi pomogla Srbima i postala najvoljenija kraljica. Otkrivamo zašto je ovoj heroini, uprkos ljubavi naroda, bio zabranjen povratak u Beograd i kakva je bila njena tragična sudbina u egzilu.
Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae)
Cvet koji se nosi kao zvanični simbol Dana primirja je Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae). Reč je o endemskoj biljnoj vrsti za koju su do pre par godina znali samo iskusni botaničari i strastveni ljubitelji lokalne flore.
Međutim, njene biološke osobine su gotovo zapanjujuće. Za ovu biljku je karakteristična i pojava da i ukoliko se potpuno osuši može ponovo da oživi ukoliko se zalije, zato je poznata kao cvet feniks.
Shutterstock
Ime dobila po kraljici Nataliji
Natalijina ramonda ime je dobila po supruzi kralja Milana Obrenovića. Kralj je voleo da boravi u Nišu, tadašnjoj drugoj prestonici Srbije. Uz kralja i kraljicu, uvek je bio dvorski lekar Sava Petrović, veoma obrazovan čovek koji je voleo duge šetnje i botaniku.
Šetajući okolinom Niša, uočio je ovaj cvet i dao mu ime Ramonda nissana, niška ramonda. To ime mu nije bilo suđeno. Očaran lepotom kraljice, doktor Sava je cvetu promenio ime u Natalijina ramonda, Ramonda nathalie.
Ovaj nežni cvet raste na nadmorskim visinama od 350 do 2.200 metara, na izuzetno nepristupačnim mestima, uglavnom u klisurama, na krečnjačkim stenama, gde je suvo i hladno. Spada u fosilne vrste, ostatak suptropske flore, verovatno se u skrivene delove Balkana povukao iz Afrike.
Opstanak ove vrste ugrožavaju mikroklimatske promene u njenom staništu, infrastruktura, urbanizacija, izgradnja brana u klisurama i kanjonima, sakupljanje tih cvetnih biljaka radi gajenja na drugom mestu.
Zaštićena područja Natalijine ramonde su Park prirode "Sićevačka klisura", Specijalni rezervat prirode "Jelašnička klisura", Specijalni rezervat prirode "Suva planina", Nacionalni park "Šar planina". Ima ga i u Botaničkoj bašti u Beogradu.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Komentari(0)