Naš pesnik samo je jednu ženu za života voleo i sve pesme njoj posvetio: Majka ga pred ikonom zaklela da je ne oženi, a kad su stigli svatovi...
Aleksa Šantić obeležio je istoriju srpske književnosti emotivnim, ljubavnim stihovima, a njegova najveća ljubav je bila nesretna
Mostarski pesnik Aleksa Šantić obeležio je istoriju srpske književnosti emotivnim, ljubavnim stihovima, a njegova najveća ljubav bila je Anka Tomlinović. Međutim, uprkos velikoj obostranoj ljubavi, nisu imali sreće.
Anka je bila ćerka vlasnika fotoateljea Stjepana Tomlinovića, koja se doselila u Mostar. Aleksa je pratio svaki njen korak, sedeo u dućanu čekajući da se pojavi kako bi joj se približio. Delovala mu je kao priviđenje... Tajanstvena, sama, ili u pratnji mlađeg brata, šetala je popločanim ulicama Mostara okupirajući misli mladog Šantića.
Viđali su se svakodnevno, i svakog puta bi se slučajno videli, porazgovarali i prošetali. Kasnije mu je kroz smeh priznala da je namerno uvek izlazila u isto vreme, nadajući se da će on shvatiti satnicu i iskoristiti priliku da je vidi. Kada je od drugih saznala da objavljuje pesme, tražila je od Alekse primerke Goluba i Nevena, koje je redovno čitala i komentarisala. Pesnik se kasnije prisećao kako joj je prvi put izjavio ljubav. Napisao je pesmu "Ako hoćeš", baš njoj. Pesma od pet strofa brzo se našla u Ankinim rukama.
Možda vas zanima:
Teška narodna beda nastala neprijateljskim pljačkanjem utkana u jednu od najlepših pesama Alekse Šantića!
Najveća dela stvarao je krajem 19. i početkom 20.veka
ALEKSA ŠANTIĆ JE IMAO SAMO 55 GODINA KADA JE UMRO: Na samrtnoj postelji napsao je MOLITVU za koju se veruje da LEČI
Bolestan od tuberkoloze u februaru 1924. godine, Aleksa Šantić je preminuo. Iza njega je ostala MOLITVA, reči za koje se veruje da leče i daju utehu
Možda vas zanima:
Teška narodna beda nastala neprijateljskim pljačkanjem utkana u jednu od najlepših pesama Alekse Šantića!
Najveća dela stvarao je krajem 19. i početkom 20.veka
ALEKSA ŠANTIĆ JE IMAO SAMO 55 GODINA KADA JE UMRO: Na samrtnoj postelji napsao je MOLITVU za koju se veruje da LEČI
Bolestan od tuberkoloze u februaru 1924. godine, Aleksa Šantić je preminuo. Iza njega je ostala MOLITVA, reči za koje se veruje da leče i daju utehu
Možda vas zanima:
Teška narodna beda nastala neprijateljskim pljačkanjem utkana u jednu od najlepših pesama Alekse Šantića!
Najveća dela stvarao je krajem 19. i početkom 20.veka
ALEKSA ŠANTIĆ JE IMAO SAMO 55 GODINA KADA JE UMRO: Na samrtnoj postelji napsao je MOLITVU za koju se veruje da LEČI
Bolestan od tuberkoloze u februaru 1924. godine, Aleksa Šantić je preminuo. Iza njega je ostala MOLITVA, reči za koje se veruje da leče i daju utehu
Na njegovo iznenađenje, vratila mu je pesmu bez ikakvog komentara. Potom se pozdravila i krenula niz ulicu, ostavljajući pesnika začuđenim. A onda se okrenula, nasmejala i ozbiljno rekla: "A što se tiče onog ako hoćeš – hoću", i otrčala niz ulicu. Međutim, tu su snovi krenuli nizbrdo. Mala mostarska sredina nije umela da prihvati ljubav imućnog Srbina i Hrvatice čiji je otac samo želeo veliki miraz i kuću u kojoj će biti finansijski zbrinut. Osuđena na propast, njihova ljubav je bila ispunjena svađama i raspravkama između Alekse i njegove majke. Sve dok ga jednog dana majka nije dovela ispred ikone Svetog Nikole i zaklela:
"Ako je dovede u kuću, majka će ih mrtve dočekati. Crni pokrov će biti njihovi svatovi".
Shvativši da nema izbora, nesrećni pesnik nije imao snage da se suprotstavi, unezveren je otišao kod Anke da joj traži oproštaj, jer je venčanje nemoguće. Aleksa je prekinuo burnu vezu sa lepom Hrvaticom, koje se sećao do kraja života i kojoj je posvetio većinu svojih ljubavnih pesama. Anka se udala godinu dana kasnije za dosta starijeg čoveka iz Zagreba i zauvek napustila Mostar.
Svatovi su tog dana prošli pored Šantićeve kuće na Brankovcu, dok je on svečanost posmatrao sa prozora, plačući.
Aleksa Šantić preminuo je od tuberkuloze 2. februara 1924. Mostar je toga dana bio zavijen u crno, a stanovnici svih religija skrhani, jer je otišao komšija koji je sve voleo podjednako.
Dušanov Zakonik bio je surov, ali pravičan: Vladalo je pravilo "Oko za oko, zub za zub", a ove brutalne kazne čekale su pijanice, preljubnike i one nepristojne
Dušanov zakonik donet je na saboru Vlastele i crkvenih velikodostojnika na Vaznesenje Gospodnje, 21. maja 1349. godine u Skoplju
Tajna svetog pričešća: Ovako se pravilno priprema za sveti čin!
Nakon što ste se pričestili treba pročitati molitvu posle pričešća, ali i čuvati se od loših dela i ne ponavljati greške za koje ste se pre pričešća pokajali
Zašto ne valja da se u jednoj kući slave dva sveca?
U srpskom narodu se verovalo da dve različite slave pod istim krovom donose nemir, a da svetitelj traži svoj mir u porodici – bez podela, bez nadmetanja i bez tihe borbe u duhovnom redu
Zašto se u Srbiji kaže „puče kao stara muštikla“?
Izreka koju svi znamo, ali retko ko zna odakle potiče. Muštikla nije bila samo duvanski dodatak – bila je znak karaktera, ali i tenzije
Drugi dan Aranđelovdana: Kako se poštuje i obeležava dan koji se u pravoslavlju naziva "pohod"
U srpskoj tradiciji, drugi dan slave – pa i Aranđelovdana – zove se "pohod", "pritka" ili "patak". To je dan kada se u kuću ne dolazi zbog veselja, već zbog poštovanja i tihe čestitke
Komentari(0)