Čovek koji je zavoleo srpski narod više od mnogih domaćih sinova - Arčibald Rajs, stranac u Srbiji, srce na Kajmakčalanu
Kada je 1914. godine stigao u ratom zahvaćenu Srbiju, švajcarski naučnik Arčibald Rajs nije mogao ni da nasluti da će ova zemlja postati njegova druga domovina. Došao je da beleži zločine nad civilima, a ostao zauvek u srcima Srba – toliko da mu je srce posle smrti preneto na Kajmakčalan, među vojnike koje je voleo.
Od Nemačke, Švajcarske do Srbije
Rodolf Arčibald Rajs rođen je 8. jula 1875. godine, na veleposedu ugledne i imućne porodice južnonemačkoj pokrajini Baden. Bio je osmo po redu od desetoro dece veleposednika Ferdinanda Rajsa.
Bio je doktor nauka, profesor kriminalistike i forenzike u Lozani, stručnjak koji je uživao ugled širom Evrope. Kada je izbio Prvi svetski rat, srpska vlada poziva doktora Rodolfa Arčibalda Rajsa, kao poznatog naučnika i kriminalističkog stručnjaka iz neutralne zemlje da istražuje zločine austrougarske, nemačke i bugarske vojske nad civilnim stanovništvom.
Možda vas zanima:
ZA BOŽIĆ JELI HLEBA ZAJEDNO, A SUTRADAN PUŠKU U RUKE: Majka Soka čekala sina dok joj anđeo u snu nije rekao da je mrtav
Iz rata su izneli samo goli život!
KAMEN KOJI JAUČE: Zašto se na Planini Cer i danas čuju glasovi i legenda o prokletstvu ratnika
Planina Cer u Mačvi je mesto jedne od najslavnijih pobeda srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Međutim, iza herojske priče krije se jeziva legenda. Otkrivamo zašto se na vrhovima Cera i danas, po mraku, navodno čuju neobični zvuci, i kako su specifične stene planine povezane sa dušama palih ratnika.
Možda vas zanima:
ZA BOŽIĆ JELI HLEBA ZAJEDNO, A SUTRADAN PUŠKU U RUKE: Majka Soka čekala sina dok joj anđeo u snu nije rekao da je mrtav
Iz rata su izneli samo goli život!
KAMEN KOJI JAUČE: Zašto se na Planini Cer i danas čuju glasovi i legenda o prokletstvu ratnika
Planina Cer u Mačvi je mesto jedne od najslavnijih pobeda srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Međutim, iza herojske priče krije se jeziva legenda. Otkrivamo zašto se na vrhovima Cera i danas, po mraku, navodno čuju neobični zvuci, i kako su specifične stene planine povezane sa dušama palih ratnika.
Možda vas zanima:
ZA BOŽIĆ JELI HLEBA ZAJEDNO, A SUTRADAN PUŠKU U RUKE: Majka Soka čekala sina dok joj anđeo u snu nije rekao da je mrtav
Iz rata su izneli samo goli život!
KAMEN KOJI JAUČE: Zašto se na Planini Cer i danas čuju glasovi i legenda o prokletstvu ratnika
Planina Cer u Mačvi je mesto jedne od najslavnijih pobeda srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Međutim, iza herojske priče krije se jeziva legenda. Otkrivamo zašto se na vrhovima Cera i danas, po mraku, navodno čuju neobični zvuci, i kako su specifične stene planine povezane sa dušama palih ratnika.
Svedok stradanja i prijatelj vojnika
U Srbiji je Rajs zatekao razaranja, masakre nad civilima i stradanja naroda. Beležio je i objavljivao izveštaje koji su Evropi otvarali oči o patnjama Srba. Ali nije bio samo hladni naučnik – ubrzo je postao i prijatelj srpskog vojnika. Podelio je sa njima najteže dane: glad, iscrpljenost i povlačenje preko Albanije.
Shutterstock
Albanska golgota, Solunski front i oslobođenje Beograda
Kada je srpska vojska 1915. godine krenula u povlačenje preko Albanije, Rajs je išao s njima. Delio je glad, zimu i iscrpljenost, beležeći patnje, ali i junaštvo srpskih vojnika i civila. Svedočio je smrti na planinskim bespućima, ali i nepokolebljivoj veri da će se vojska jednog dana vratiti.
Na Krfu i u Bizerti pratio je obnovu srpske vojske, a zatim i njenu novu epopeju – proboj Solunskog fronta 1918. godine. Taj trenutak, kada su srpski vojnici prvi probili neprijateljske linije, Rajs je opisivao kao dokaz nesalomivog duha naroda koji se digao iz pepela.
Bio je uz vojsku i pri svečanom ulasku u oslobođeni Beograd u novembru 1918. godine. Dočekao je slobodu zajedno sa srpskim vojnicima, ponosan što je bio deo naroda koji je kroz nezamislive patnje stigao do pobede.
„Čujte, Srbi!“ – testament jednog stranca
Posle rata Rajs je ostao u Srbiji. Napisao je knjigu „Čujte, Srbi!“, svojevrsni testament u kojem je hvalio hrabrost, srdačnost i poštenje srpskog naroda, ali i iskreno upozoravao na mane: neslogu, nebrigu za javni interes i sklonost korupciji. .
Nedostatak radne energije kod Srba Arčiblad Rajs ovako objašnjava:
“Treba ipak reći da se kod vas taj nedostatak radne energije objašnjava na dva načina.
Najpre, pod turskom vlašću vam je i najžešći rad malo koristio. Od njega se bogatio samo vaš ugnjetač. Tokom vekova navikli ste se da radite samo onoliko koliko je neophodno.
Zatim, zemlja vam je tako plodna. Uz veoma malo rada imate što vam je potrebno za život. Niste hteli da radite više zato što bi to koristilo samo vašem tiraninu. I tako, kroz duge vekove, navikli ste se da malo radite i još niste uspeli da raskinete s tom navikom, koja u današnjim okolnostima, kada ste postali veliki narod koji mora da ima svoju ulogu u svetu, nije više dopustiv. Dakle, u ono vreme ste malo radili kako ne biste stvarali bogatstvo svojim ugnjetačima…
Po iskustvu i mišljenju Arčibalda Rajsa, Srbi gube ponos pred novcem. Ovako piše:
„Vi, koji pred bogatim i moćnim ugnjetačem niste hteli da ga odbacite, sada gubite taj ponos pred bogatstvom, pred novcem. Istina, nekadašnji duh još postoji na selu, ali u gradovima caruje novac.
Život u Beogradu
Rajs se nastanio na Topčiderskom brdu, u maloj kući gde je živeo skromno i povučeno. Bio je voljen među Beograđanima, iako je uvek ostajao pomalo usamljen – stranac koji je izabrao da živi i umre u zemlji koju je zavoleo.
Smrt i večna simbolika
Preminuo je 8. avgusta 1929. godine, u Beogradu. Uzrok smrti bila je moždana kap kao posledica žučne svađe sa prvim susedom, bivšim ministrom, Milanom Kapetanovićem koji ga je po nekim svedočenjima opsovao.
Sledećeg dana, 9. avgusta 1929. godine, telo dr Rajsa bilo je preneseno automobilom u Opštu državnu bolnicu, gde je, prema poslednjoj želji pokojnikovoj, trebalo da se izvadi njegovo srce radi prenosa na Kajmakčalan.
Sahranjen je sa vojnim počastima i po pravoslavnom obredu, kraj svoje miljenice male Nade Favra.
Po sopstvenoj želji njegovo izvađeno srce odneseno je u urni na Kajmakčalan, gde je sahranjeno zajedno sa ostalim oslobodiocima Solunskog fronta.
Na urni (koja je polomljena prilikom jednog naleta Bugara u Drugom svetskom ratu) je pisalo:
Ovde u ovoj urni
na vrhu Kajmakčalana
Zlatno Srce spava
Prijatelja srpskog
iz najtežih dana
Vojnika pravde, istine i prava
Švajcarca Rajsa
NEBESKI GLAS: Otkrijte "Krstasti svod" u manastiru Manasija i zašto arhitektura svedoči o tajnoj pravoslavnoj sekti
Manastir Manasija, zadužbina despota Stefana Lazarevića iz 15. veka, predstavlja vrhunac moravske arhitekture. Ipak, Manasija krije tajnu: njena arhitektura, sa neobičnim svodovima i dekoracijom, svedoči o snažnim, pa čak i zabranjenim, uticajima sa Zapada. Otkrivamo zašto su masivni zidovi i Despotova kula bili centar otpora, i kako je Resavska škola održavala "skrivenu" pravoslavnu misao.
KUĆA NA TERAZIЈAMA GDE JE GOREO NOVAC: Tajna Palate Atina – zašto je u njoj nestalo najveće blago i zavera iz 1941.
Palata Atina na Terazijama nije samo remek-delo secesije i akademizma, već tihi svedok burne istorije Beograda. Otkrivamo kako je ova raskošna zgrada dobila ime po dvorskom kuvaru Kralja Petra I, i kako je urbana legenda o tajnim trezorima i nestalom blagu iz nje nastala u haosu Aprilskog rata 1941. godine.
GROBLJE VILA: Zašto se na planini Miroč i danas gasi motor i legenda o najstarijem srpskom vampiru
Miroč, planina na severoistoku Srbije, važi za jednu od najmističnijih, opevana u narodnim pesmama kao dom vilenjaka. Ipak, Miroč i obližnji krajevi kriju mnogo mračniju tajnu – priču o najpoznatijem srpskom vampiru, Savi Savanoviću. Otkrivamo kako je vodenica na reci Rogačici postala ukleto mesto koje meštani izbegavaju i kako se mit o vukodlacima spojio sa pričom o vampiru.
POSLEDNJE PISMO IZ ZATVORA: Istina o jedinom svedočanstvu Kneza Pavla u egzilu i zašto je odbio da nosi burmu
Knez Pavle Karađorđević (1893–1976) važio je za najobrazovanijeg i najsklonijeg umetnosti među srpskim vladarima, ali je njegov život završio u političkom progonstvu. Otkrivamo kako je njegova sudbina povezana sa tragičnim gubitkom sina i zašto se, uprkos svom bogatstvu, morao odreći remek-dela da bi preživeo u izgnanstvu.
Naši stari su verovali da vetar ima duhovnu funkciju: Ovako su mu pevali, a razlog će vas iznenaditi
Pevanje pred vetar nije pokušaj da se kontroliše priroda
Komentari(0)