Imena koja se ne izgovaraju u maju: Verovanje da neka imena „privlače senke“ ako se spomenu dok sve raste
U narodnoj tradiciji, maj je mesec kada se priroda širi, ali i kada reč ima posebnu težinu. Zato se u nekim selima nisu izgovarala imena pokojnika, nestalih i zaboravljenih – da se njihova senka ne vrati kroz misao, san ili tišinu u kući.

U srpskoj narodnoj kulturi, maj je mesec u kome priroda buja, ali se s njom, verovalo se, budi i ono što ne treba da se zove. Zato su stariji govorili:
Odnosilo se to na pokojnike, zaboravljene rođake, osobe koje su otišle iz sela i nisu se više javile. Verovalo se da maj nosi reč daleko, a ono što se izgovori, ako nije vreme – može da se vrati kroz san, vetar ili osećaj težine u kući.
Reč koja raste s biljem
Za razliku od novembra, kad su se duše spominjale uz sveću i tišinu, maj je nosio drugu energiju – života, otvaranja, širenja.
Možda vas zanima:

Zašto se verovalo da je maj mesec „između svetova“: Vreme kad se duhovi vraćaju i priroda postaje čuvar
U srpskom narodnom predanju, maj je bio poseban – ni zima, ni leto, ni post, ni slava, ali sve pomalo. Verovalo se da tada zemlja najviše pamti, a duše koje nisu našle mir dolaze kroz snove, vetar i biljke.

OVO CVEĆE JE NAJBOLJE POSADITI U MAJU: Cvetaće raskošno sve do prvih mrazeva! (FOTO)
Još uvek nije kasno da dvorište pretvorite u vrt raskoših cvetova
Možda vas zanima:

Zašto se verovalo da je maj mesec „između svetova“: Vreme kad se duhovi vraćaju i priroda postaje čuvar
U srpskom narodnom predanju, maj je bio poseban – ni zima, ni leto, ni post, ni slava, ali sve pomalo. Verovalo se da tada zemlja najviše pamti, a duše koje nisu našle mir dolaze kroz snove, vetar i biljke.

OVO CVEĆE JE NAJBOLJE POSADITI U MAJU: Cvetaće raskošno sve do prvih mrazeva! (FOTO)
Još uvek nije kasno da dvorište pretvorite u vrt raskoših cvetova
Možda vas zanima:

Zašto se verovalo da je maj mesec „između svetova“: Vreme kad se duhovi vraćaju i priroda postaje čuvar
U srpskom narodnom predanju, maj je bio poseban – ni zima, ni leto, ni post, ni slava, ali sve pomalo. Verovalo se da tada zemlja najviše pamti, a duše koje nisu našle mir dolaze kroz snove, vetar i biljke.

OVO CVEĆE JE NAJBOLJE POSADITI U MAJU: Cvetaće raskošno sve do prvih mrazeva! (FOTO)
Još uvek nije kasno da dvorište pretvorite u vrt raskoših cvetova
Možda vas zanima:

Zašto se verovalo da je maj mesec „između svetova“: Vreme kad se duhovi vraćaju i priroda postaje čuvar
U srpskom narodnom predanju, maj je bio poseban – ni zima, ni leto, ni post, ni slava, ali sve pomalo. Verovalo se da tada zemlja najviše pamti, a duše koje nisu našle mir dolaze kroz snove, vetar i biljke.

OVO CVEĆE JE NAJBOLJE POSADITI U MAJU: Cvetaće raskošno sve do prvih mrazeva! (FOTO)
Još uvek nije kasno da dvorište pretvorite u vrt raskoših cvetova
Možda vas zanima:

Zašto se verovalo da je maj mesec „između svetova“: Vreme kad se duhovi vraćaju i priroda postaje čuvar
U srpskom narodnom predanju, maj je bio poseban – ni zima, ni leto, ni post, ni slava, ali sve pomalo. Verovalo se da tada zemlja najviše pamti, a duše koje nisu našle mir dolaze kroz snove, vetar i biljke.

OVO CVEĆE JE NAJBOLJE POSADITI U MAJU: Cvetaće raskošno sve do prvih mrazeva! (FOTO)
Još uvek nije kasno da dvorište pretvorite u vrt raskoših cvetova
Ako bi neko ipak izgovorio takvo ime, žene bi tiho rekle:
„Pazi, da ti se ne odazove.“
Zašto baš u maju
U narodnom verovanju, maj je vreme kada se granica između vidljivog i nevidljivog širi – ali ne kao u zimu, već kao koren ispod zemlje.
Biljke rastu, ali i reč pusti koren.
Ako se tada pozove neko „ko nije više za ovu stranu“, postoji strah da će deo te energije ostati u kući.
Zato se pazilo kako se priča, koga se pominje, i kada se ćuti.
Kako se štitila kuća od „povratka reči“
Ako bi se slučajno spomenulo ime koje ne treba, odmah se palila sveća uz zdravac ili iznosila činija vode napolje – da „odnese poziv tamo gde nije stigao da se vrati“.
U nekim kućama, sve do kraja maja ispod praga se stavljao konac ili orahov list, kao tihi čuvar reči koje ne smeju da se zalete.
Običaj koji se i danas poštuje, iako se ne priznaje
Mnogi stariji i danas ne pominju pokojne u maju.
Kažu:
„Biće vremena za to. Sad je vreme za rast, ne za setu.“
Možda to deluje sujevjerno.
Ali možda su znali više.
Da neke reči ne treba izgovoriti kada zemlja još prima sve – i dobro i ono što ne znamo da nosimo.

Oči koje se zatvaraju pred istinom: Zašto se ne gleda u plamen dok se izgovara ime pokojnika
U narodnim verovanjima, a prema tumačenjima Veselina Čajkanovića, vatra nije samo svetlost već granica između svetova. Ako se u nju gleda dok se izgovara ime preminulog, verovalo se da čovek „otvara trag“ – i zove ono što ne sme da se vrati.

Upletanje sudbine: Verovanje da žena „uzima svetlost“ kada plete pre zore
U srpskoj narodnoj tradiciji, žene koje ustaju pre svitanja i pletu, šiju ili tkaju, ne rade samo ručni rad. Verovalo se da one tada „hvataju prvu svetlost dana“ i mogu, kroz nit, da upletu mir, zdravlje ili odgovor na pitanje koje još nije izgovoreno.

Vuk kao sveti čuvar: Neprikosnovena zver sa znanjem koje se ne prenosi rečima
U srpskoj narodnoj mitologiji, vuk nije bio zver od koje se beži – već biće koje se poštuje. Veselin Čajkanović ukazuje da je vuk bio svet, pratilac bogova, čuvar duša i simbol sile koja nikada ne napada bez razloga.

Drveće koje ne prima grom: Da li su sveta stabla bila božiji stubovi
U srpskoj narodnoj mitologiji, postoje stabla koja grom ne dira. Hrast, jasen i lipa smatrani su svetim, jer se verovalo da su „stubovi neba“ – mesta gde se zemlja dodiruje s božanskim. Veselin Čajkanović ovu simboliku povezuje sa starim indoevropskim kosmološkim predstavama.

Tihi bog Srba: Da li je srpski vrhovni bog bio onaj koji ne traži hram, već tišinu
Prema tumačenju Veselina Čajkanovića, Srbi su pre hrišćanstva verovali u vrhovnog boga koji nije imao ime, kip ni crkvu. Verovalo se da on ne traži molitvu – već istinu. Ne pojavljuje se – ali sve vidi.
Komentari(0)