Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Maj je u srpskoj tradiciji uvek bio mesec opreza i poštovanja. Iako je priroda na vrhuncu, i sve oko čoveka buja, u narodu se verovalo da maj nije vreme za sve želje i reči. Posebno se pazilo kada se pojavljuje prvi mladi mesec. On se gledao, ali bez reči. Govorilo se da ako ga pogledaš i nešto izgovoriš – ta misao ostaje u njemu. I da će ti se jednog dana vratiti, ne kroz događaj, već kroz san, slutnju ili pogled deteta koje te ne prepoznaje.
Mesec koji ne zaboravlja
Za razliku od zvezda koje, prema narodnom shvatanju, samo gledaju, mesec „pamti“.
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Stari su govorili:
„Gledaj mesec u maju ako moraš – ali ćuti, da zna gde da ti odgovori.“
Ritual ćutanja pod majem
Ako bi se izlazilo napolje kad se prvi put pojavi mladi mesec u maju, žene bi pokrivale glavu maramom.
Nije se gledalo direktno dugo.
Ako neko izgovori želju – ostali bi ućutali.
Ne da se ne ostvari, već da mesec zna kome da vrati – a kome da pusti da zaboravi.
U pojedinim selima, običaj je bio da se detetu ne pokazuje mesec u maju ako još ne govori, jer „može da mu uzme glas dok ne zna šta hoće da kaže.“
Kako mesec „odgovara“
Verovalo se da mesec ne vraća misli odmah.
Nego kada zaboraviš šta si tražio – onda te podseti.
Ponekad kroz sanjan pogled nekog koga više nema.
Ponekad kroz tišinu u razgovoru koja te iznenadi.
A nekad – samo kroz osećaj da nešto treba da kažeš, ali ti ne ide sa jezika.
Danas – još gledamo, ali više ne ćutimo
I danas, mnogi rado gledaju mesec – slikaju ga, pišu o njemu.
Ali stari bi rekli:
„Nije mesec da se slika. Mesec je da se ćuti.“
Jer majski mesec je, uvek bio – lep, ali opasan za ono što nisi siguran da želiš da se vrati.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)