Zašto se verovalo da proja „ne sme da se seče naopako“: Mitološko značenje kukuruza u ishrani i narodni recept za proju sa koprivom
U srpskoj narodnoj tradiciji, proja je bila više od hleba. Nije se sekla kako ti padne na pamet, niti jela bez reda. Ako se prvi rez povuče u pogrešnom pravcu – verovalo se da se u kuću unosi nemir, rasprava i “presečena sreća”.
U mnogim selima Srbije, posebno u Šumadiji, Pomoravlju i Istočnoj Srbiji, proja je bila svakodnevni hleb – ali i svetinja u kuhinji. Napravljena od kukuruznog brašna, vode i soli, služila je kao glavni obrok, ali i kao deo mnogih običaja. Kad se proja izvadi iz rerne ili sač, nije se smela seći bilo kako. Prvi rez se uvek povlačio ka istoku, jer se verovalo da „hrana pamti pravac“, a ako se preseče „preko krsnog“, sreća u kući puca. Zato je svaka žena znala: “Nije isto gde zabodeš nož – nije proja samo testo.”
Kukuruz kao svetinja siromašnog naroda
Kukuruz je vekovima bio osnova ishrane većine ljudi u Srbiji, naročito u brdskim i siromašnim krajevima. Ali i pored svoje prostote, doživljavan je kao hrana s dušom. U predanjima se verovalo da:
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
- kukuruz “nosi sunce” jer je zlatan i raste prema nebu,
- daje snagu, čisti krv, i čuva domaćina,
- i da proja od čistog kukuruznog brašna štiti kuću ako se pravi srcem i seče s poštovanjem.
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
U nekim krajevima, prva proja u godini se nije jela, već delila sa životinjama – kao blagoslov.
Sečenje proje kao obred, ne navika
Kada se ispečena proja stavi na sto, domaćica ne uzima nož odmah. Prvo zastane, izgovori sebi blagoslov kući (najčešće u sebi, tiho), pa zatim:
- preseče s leva na desno, ako se jelo deli među ukućanima,
- odozdo na gore, ako se daje radniku, gosta, putniku,
- ka istoku, ako se jelo prvi put poslužuje u novoj kući.
Ako bi neko nepažljivo presekao proju dijagonalno ili „unazad“, žene su znale da kažu:
„Ne sečeš hleb, sečeš mir.“
Recept: Proja sa koprivom – jelo koje čisti i hrani
Ova verzija proje dolazi iz sela pod Homoljem i pravi se u proleće, kad su prve koprive „mlade i pune snage“. Kombinacija kukuruznog brašna i koprive čini ovo jelo zdravim, postnim i simboličnim – jer se verovalo da kopriva „tera slabost iz tela“.
Sastojci:
- 2 šolje kukuruznog brašna
- 1 šolja pšeničnog brašna (ili još kukuruznog)
- 1 šaka blanširane i sitno seckane koprive
- 1 kašičica soli
- 1/2 kašičice sode bikarbone
- 2 šolje kisele vode
- 1/2 šolje ulja
Priprema:
Koprivu blanširati u vrućoj vodi 1 minut, pa iscediti i sitno iseckati. U činiji pomešati brašno, so, sodu, dodati vodu, ulje i na kraju koprivu. Izliti u podmazan pleh i peći na 200°C oko 30 minuta, dok ne porumeni.
Seći uz tišinu i – pravim pravcem.
Zašto je proja važna – i danas
Danas proju često tretiramo kao prilog, dekoraciju, „zdravu opciju“. Zaboravljamo da je ona hranila ljude kad ničeg drugog nije bilo, da se jela uz pogaču i žito, uz radost i uz molitvu.
I da je – kad se pravi s poštovanjem – još uvek hleb sa dušom.
Zato sledeći put kad izvučeš pleh iz rerne, zastani pre noža. Pogledaj gde je istok.
I seti se da je neko pre tebe to znao – i u tom rezanju poštovao sve ono što ga je držalo uspravno.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)