Zaboravljena božanstva Srba: Kako su Dan, Noć i Mesec nekada bili sile kojima se pevalo, molilo i strahovalo
Pre nego što je hrišćanstvo zauzelo centralno mesto u duhovnom životu Srba, naši preci su verovali da vreme ima svoje lice, dušu i moć. Dan je bio otac svetlosti, Noć majka snova, a Mesec – brat koji ćuti i pamti.
U narodnim uspavankama, poslovicama i bajkama, još uvek šapatom odjekuju imena Dana, Noći i Meseca – ali retko ko zna da su oni nekada bili božanstva. U staroj srpskoj religiji, vreme nije bilo mera dana i sati, već živa sila koja gleda, osluškuje i deluje. Veselin Čajkanović, jedan od najvažnijih tumača srpskog mita, opisuje ove sile kao ličnosti koje oblikuju svakodnevicu, utiču na sudbinu i zaslužuju poštovanje, tišinu i pesmu.
Dan – otac reda i svetlosti
Dan nije bio samo dnevna svetlost. U narodnoj slici sveta, Dan je bio muško božanstvo, vladar prostora i pokreta. Poštovan kao onaj koji “uspravlja telo i reč”, Dan je bio početak i granica:
Možda vas zanima:
Kako su naši stari gledali u Mesec da predvide budućnost
Mesec je oduvek bio izvor nadahnuća, tajni i verovanja. Srpski narod je kroz vekove pratio njegove mene i na osnovu njih predviđao vreme, rod useva, zdravlje i sudbinu. Iako danas vreme proričemo uz pomoć prognoza i satelita, stara narodna znanja o Mesecu i dalje se prepričavaju i pamte.
SRPSKI OBIČAJI VEZANI ZA MESEC: Zašto su lunarni ciklusi imali veliki značaj u narodnoj tradiciji?
U srpskoj narodnoj kulturi, mesečeve mene i lunarni ciklusi imali su posebno mesto, povezani sa brojnim običajima, verovanjima i ritualima. Naši preci verovali su da mesečeve faze direktno utiču na njihov svakodnevni život, zdravlje, plodnost zemlje i životinja, kao i na opštu sreću i blagostanje.
Možda vas zanima:
Kako su naši stari gledali u Mesec da predvide budućnost
Mesec je oduvek bio izvor nadahnuća, tajni i verovanja. Srpski narod je kroz vekove pratio njegove mene i na osnovu njih predviđao vreme, rod useva, zdravlje i sudbinu. Iako danas vreme proričemo uz pomoć prognoza i satelita, stara narodna znanja o Mesecu i dalje se prepričavaju i pamte.
SRPSKI OBIČAJI VEZANI ZA MESEC: Zašto su lunarni ciklusi imali veliki značaj u narodnoj tradiciji?
U srpskoj narodnoj kulturi, mesečeve mene i lunarni ciklusi imali su posebno mesto, povezani sa brojnim običajima, verovanjima i ritualima. Naši preci verovali su da mesečeve faze direktno utiču na njihov svakodnevni život, zdravlje, plodnost zemlje i životinja, kao i na opštu sreću i blagostanje.
Možda vas zanima:
Kako su naši stari gledali u Mesec da predvide budućnost
Mesec je oduvek bio izvor nadahnuća, tajni i verovanja. Srpski narod je kroz vekove pratio njegove mene i na osnovu njih predviđao vreme, rod useva, zdravlje i sudbinu. Iako danas vreme proričemo uz pomoć prognoza i satelita, stara narodna znanja o Mesecu i dalje se prepričavaju i pamte.
SRPSKI OBIČAJI VEZANI ZA MESEC: Zašto su lunarni ciklusi imali veliki značaj u narodnoj tradiciji?
U srpskoj narodnoj kulturi, mesečeve mene i lunarni ciklusi imali su posebno mesto, povezani sa brojnim običajima, verovanjima i ritualima. Naši preci verovali su da mesečeve faze direktno utiču na njihov svakodnevni život, zdravlje, plodnost zemlje i životinja, kao i na opštu sreću i blagostanje.
Možda vas zanima:
Kako su naši stari gledali u Mesec da predvide budućnost
Mesec je oduvek bio izvor nadahnuća, tajni i verovanja. Srpski narod je kroz vekove pratio njegove mene i na osnovu njih predviđao vreme, rod useva, zdravlje i sudbinu. Iako danas vreme proričemo uz pomoć prognoza i satelita, stara narodna znanja o Mesecu i dalje se prepričavaju i pamte.
SRPSKI OBIČAJI VEZANI ZA MESEC: Zašto su lunarni ciklusi imali veliki značaj u narodnoj tradiciji?
U srpskoj narodnoj kulturi, mesečeve mene i lunarni ciklusi imali su posebno mesto, povezani sa brojnim običajima, verovanjima i ritualima. Naši preci verovali su da mesečeve faze direktno utiču na njihov svakodnevni život, zdravlje, plodnost zemlje i životinja, kao i na opštu sreću i blagostanje.
Možda vas zanima:
Kako su naši stari gledali u Mesec da predvide budućnost
Mesec je oduvek bio izvor nadahnuća, tajni i verovanja. Srpski narod je kroz vekove pratio njegove mene i na osnovu njih predviđao vreme, rod useva, zdravlje i sudbinu. Iako danas vreme proričemo uz pomoć prognoza i satelita, stara narodna znanja o Mesecu i dalje se prepričavaju i pamte.
SRPSKI OBIČAJI VEZANI ZA MESEC: Zašto su lunarni ciklusi imali veliki značaj u narodnoj tradiciji?
U srpskoj narodnoj kulturi, mesečeve mene i lunarni ciklusi imali su posebno mesto, povezani sa brojnim običajima, verovanjima i ritualima. Naši preci verovali su da mesečeve faze direktno utiču na njihov svakodnevni život, zdravlje, plodnost zemlje i životinja, kao i na opštu sreću i blagostanje.
U nekim krajevima Srbije, žene su decu budile rečima:
„Ustaj, Dan te traži.“
Verovalo se da ako neko umre u podne – to je „čovek dana“, neko kome je život bio svetao i ispunjen.
Noć – majka snova i čuvar tajni
Za razliku od Dana, Noć je bila žensko biće, često doživljavana kao „tamna sestra“ svetlosti. Ali Noć nije bila zla – bila je čuvarica, uteha i prostor tišine. U uspavankama se često javlja personifikovana:
– „Dođi, Noći, pa zakloni oči.“
– „Majka Noć, daj mi san da me voli.“
Verovalo se da je Noć ta koja donosi poruke iz drugog sveta, i da u njoj „duše pričaju ono što preko dana ćute“. Zbog toga su stare žene savjetovale:
„Što sanjaš u noć bez Meseca – ne pričaj nikome.“
Mesec – brat između svetova
Mesec je bio muški, ali hladan. Nije davao ni toplinu ni podršku – ali je bio posmatrač, znak, proročanstvo. U srpskom mitu, Mesec je često prikazivan kao brat Sunca, ali izopšten, sam, tih.
Verovalo se:
- da gleda trudnice i utiče na porođaj,
- da pamti šta se govori kad svetla nestanu,
- da dušama pomaže da pronađu put posle smrti.
Mnoge narodne pesme u kojima se Mesec doziva nisu romantične, već pune straha i poštovanja.
U nekim selima se na pun Mesec ne gledalo direktno, a posebno se izbegavalo gledanje Meseca u vodi – što se vezivalo za "povlačenje duše".
Zašto su zaboravljeni?
Dolaskom hrišćanstva, ovi mitski entiteti nisu nestali – ali su potisnuti u senke narodnih pesama, priča i običaja. Sunce i Mesec su ostali kao elementi prirode, ali bez svog duhovnog identiteta.
Zanimljivo je da su mnoga verovanja preživela "ispod radara" – kroz zabranu da se dete uspavljuje gledajući Mesec, kroz rituale u zoru ili kroz poštovanje početka dana. To pokazuje da ova bića i dalje žive u kolektivnom pamćenju – samo više ne znamo njihova prava imena.
Vreme kao živo biće
U savremenom svetu vreme je mera – nekada je bilo duhovno biće. Ljudi su znali da ne možeš protiv Noći kad donese suze, niti da možeš izbeći Dan kad te pozove na odgovornost.
A Mesec? On i danas izlazi isto, ćuti jednako i gleda nas kao pre hiljadu godina.
Možda ne verujemo više u božanstva vremena, ali osećaj koji imamo kad se probudimo pre zore, kad ćutimo pred punim Mesecem, kad želimo da dan traje duže – to je trag koji su ostavili Dan, Noć i Mesec.
I možda je vreme da ih opet prepoznamo.
Šta se radi sa slavskim kolačem koji ostane posle slave: Otac Dejan objašnjava šta je jedino ispravno
Nakon što prođe slava često nam ostane mnogo hrane, a ponekad i slavski kolač. Evo šta sa njim treba uraditi
"Onaj ko ODBIJE kumstvo, prati ga jezivo verovanje"
Kumstvo je u srpskoj tradiciji mnogo više od običaja. To je duhovno srodstvo, veza koja se ne raskida ni vremenom ni udaljenošću. Kum nije samo svedok na venčanju ili osoba koja drži dete na krštenju - on postaje deo porodice, duhovni stub i svedok jednog zaveta pred Bogom.
STARO VEROVANJE: Zašto se novčanik nikada ne poklanja prazan?
Da li ste nekada dobili novčanik kao poklon ili ste ga kupili za nekoga?
Patrijarh Pavle svojim bližnjima nikada nije dozvoljavao jednu stvar: Unuka njegovog brata otkrila strogo čuvane tajne
Patrijarh Pavle svakog je saslušao. Na svoje probleme i tegobe nije se žalio. Govorio je: „Lako mi je sa mnom“
Kažu da je samo jedna srpska reč ušla u turski jezik: Znate li koja?
Evo kako Turci ovaj srbizam izgovaraju
Komentari(0)