U selima centralne Srbije, trudnicama se savetovalo da ne gledaju odraz punog meseca u vodi – da dete ne bi bilo “mesečevo”, nemirno i pod senkom. Običaj pun tišine, poštovanja i straha od nepoznatog.
Na prvi pogled – pesnički savet. U stvarnosti – ozbiljno uputstvo koje su žene iz Šumadije generacijama prenosile trudnicama: „Nemoj da gledaš pun mesec u vodu.“ U selima između Kragujevca, Topole i Knića, verovalo se da odraz punog meseca u vodi ima moć da “uđe” u nerođeno dete. Deca za koju se smatralo da su “mesečeva” bila su nemirna, sklona snovima, šapatima i neobjašnjivim strahovima.
Mesec kao moć – ali i opasnost
U narodnoj tradiciji Srbije, Mesec je simbol noćne sile, snage snova, ali i senke. Verovalo se da pun mesec ima posebnu moć – naročito kad se vidi u vodi, jer tada, kažu žene, “ima dva lica”.
Možda vas zanima:
Vilino kolo i verovanja o vilama u srpskoj tradiciji
Od davnina, narodna mašta nastanjivala je planinske vrhove, izvore i šume vilama – prelepim i moćnim bićima koje su istovremeno darivale i kažnjavale, štitile i iskušavale.
Da li verujete u urok? Kako su naši preci štitili decu od zlih pogleda
U svetu u kome su prirodne sile bile neobjašnjive, a život krhak, ljudi su tražili načine da zaštite ono najdragocenije — svoju decu. Bajanje, urok i amajlije nisu samo praznoverja, već tragovi drevnih verovanja koja su preživela do danas.
Možda vas zanima:
Vilino kolo i verovanja o vilama u srpskoj tradiciji
Od davnina, narodna mašta nastanjivala je planinske vrhove, izvore i šume vilama – prelepim i moćnim bićima koje su istovremeno darivale i kažnjavale, štitile i iskušavale.
Da li verujete u urok? Kako su naši preci štitili decu od zlih pogleda
U svetu u kome su prirodne sile bile neobjašnjive, a život krhak, ljudi su tražili načine da zaštite ono najdragocenije — svoju decu. Bajanje, urok i amajlije nisu samo praznoverja, već tragovi drevnih verovanja koja su preživela do danas.
Možda vas zanima:
Vilino kolo i verovanja o vilama u srpskoj tradiciji
Od davnina, narodna mašta nastanjivala je planinske vrhove, izvore i šume vilama – prelepim i moćnim bićima koje su istovremeno darivale i kažnjavale, štitile i iskušavale.
Da li verujete u urok? Kako su naši preci štitili decu od zlih pogleda
U svetu u kome su prirodne sile bile neobjašnjive, a život krhak, ljudi su tražili načine da zaštite ono najdragocenije — svoju decu. Bajanje, urok i amajlije nisu samo praznoverja, već tragovi drevnih verovanja koja su preživela do danas.
U šumadijskim selima, trudnicama je bilo strogo zabranjeno da gledaju u barice, bunare, reke i jezera za vreme punog meseca. Ako bi se to ipak desilo – savet je bio da pre nego što odu na spavanje, uzmu so i pospu prag, da bi “mesec izgubio trag”.
Ko su “mesečeva deca”?
U verovanju, dete koje je začeto, nošeno ili rođeno pod uticajem mesečevog odraza:
- biva “meko srcem, ali tvrdo za spavanje”
- često “ne voli dan, voli samo da ćuti”
- ima snove koje “ne znaš da objasniš”
- često gleda kroz prozor, u nebo
Verovalo se da su ta deca “bliska nevidljivom”, da ih treba čuvati od glasnih reči i teških misli.
Zabrane i zaštite
Pored toga što se nije smelo gledati mesec u vodi, trudnice su imale i druge mere opreza:
Nisu smele da gledaju u pun mesec dok pere veš, jer se verovalo da će dete “dobiti beleg”
Nisu smele da ostavljaju nož ili makaze napolju, jer to “seče mesečevu nit”
Ako već pogledaš, baka je savetovala da se tri puta pljune u vodu i kaže: „Ne moje, nego tvoje.“
Običaj ili intuicija?
Iako danas ovaj običaj deluje kao zaboravljena bajka, zanimljivo je da moderna psihologija i medicina priznaju uticaj svetlosnih ciklusa na san, raspoloženje i ritam organizma. U tom smislu, možda su žene nekada intuitivno znale da je trudnički mir povezan sa ritmom prirode, i da voda – kao ogledalo duše – ne treba da bude “poremećena”.
Gde se još čulo ovo verovanje?
Pored Šumadije, slični obredi postojali su i u delovima Pomoravlja i Levača, ali su najdetaljnije opisani u selima oko Gruže i Topole. Starije žene još se sećaju kako su ih bake upozoravale kad se puni mesec “zalegne” nad bunarom:
„Ne idi tamo, mesec ne spava kad je pun.“
Tiha briga žena koje nisu imale drugo
Ovo verovanje nije bilo sujeverje. Bio je to način da se izrazi briga, da se žena tokom trudnoće skloni iz opasnog, iz prejakog, iz nepoznatog. Kad nemaš lekare, knjige i sigurne odgovore – oslanjaš se na znakove, mesečinu i vodu.
I možda baš u tome ima neke istine – ne sve se mora znati, ali sve se može čuvati.
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
Voda iz gvozdenog bunara: Srpski eliksir iz sela Izvor koji se verovalo da leči krv i vraća snagu
Duboko u planinama kod Babušnice postoji bunar iz kog izbija crvena voda, za koju narod veruje da čisti krv, podiže gvožđe i leči umor
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Komentari(0)