U selima centralne Srbije, trudnicama se savetovalo da ne gledaju odraz punog meseca u vodi – da dete ne bi bilo “mesečevo”, nemirno i pod senkom. Običaj pun tišine, poštovanja i straha od nepoznatog.
Na prvi pogled – pesnički savet. U stvarnosti – ozbiljno uputstvo koje su žene iz Šumadije generacijama prenosile trudnicama: „Nemoj da gledaš pun mesec u vodu.“ U selima između Kragujevca, Topole i Knića, verovalo se da odraz punog meseca u vodi ima moć da “uđe” u nerođeno dete. Deca za koju se smatralo da su “mesečeva” bila su nemirna, sklona snovima, šapatima i neobjašnjivim strahovima.
Mesec kao moć – ali i opasnost
U narodnoj tradiciji Srbije, Mesec je simbol noćne sile, snage snova, ali i senke. Verovalo se da pun mesec ima posebnu moć – naročito kad se vidi u vodi, jer tada, kažu žene, “ima dva lica”.
Možda vas zanima:
Vilino kolo i verovanja o vilama u srpskoj tradiciji
Od davnina, narodna mašta nastanjivala je planinske vrhove, izvore i šume vilama – prelepim i moćnim bićima koje su istovremeno darivale i kažnjavale, štitile i iskušavale.
Da li verujete u urok? Kako su naši preci štitili decu od zlih pogleda
U svetu u kome su prirodne sile bile neobjašnjive, a život krhak, ljudi su tražili načine da zaštite ono najdragocenije — svoju decu. Bajanje, urok i amajlije nisu samo praznoverja, već tragovi drevnih verovanja koja su preživela do danas.
Možda vas zanima:
Vilino kolo i verovanja o vilama u srpskoj tradiciji
Od davnina, narodna mašta nastanjivala je planinske vrhove, izvore i šume vilama – prelepim i moćnim bićima koje su istovremeno darivale i kažnjavale, štitile i iskušavale.
Da li verujete u urok? Kako su naši preci štitili decu od zlih pogleda
U svetu u kome su prirodne sile bile neobjašnjive, a život krhak, ljudi su tražili načine da zaštite ono najdragocenije — svoju decu. Bajanje, urok i amajlije nisu samo praznoverja, već tragovi drevnih verovanja koja su preživela do danas.
Možda vas zanima:
Vilino kolo i verovanja o vilama u srpskoj tradiciji
Od davnina, narodna mašta nastanjivala je planinske vrhove, izvore i šume vilama – prelepim i moćnim bićima koje su istovremeno darivale i kažnjavale, štitile i iskušavale.
Da li verujete u urok? Kako su naši preci štitili decu od zlih pogleda
U svetu u kome su prirodne sile bile neobjašnjive, a život krhak, ljudi su tražili načine da zaštite ono najdragocenije — svoju decu. Bajanje, urok i amajlije nisu samo praznoverja, već tragovi drevnih verovanja koja su preživela do danas.
U šumadijskim selima, trudnicama je bilo strogo zabranjeno da gledaju u barice, bunare, reke i jezera za vreme punog meseca. Ako bi se to ipak desilo – savet je bio da pre nego što odu na spavanje, uzmu so i pospu prag, da bi “mesec izgubio trag”.
Ko su “mesečeva deca”?
U verovanju, dete koje je začeto, nošeno ili rođeno pod uticajem mesečevog odraza:
- biva “meko srcem, ali tvrdo za spavanje”
- često “ne voli dan, voli samo da ćuti”
- ima snove koje “ne znaš da objasniš”
- često gleda kroz prozor, u nebo
Verovalo se da su ta deca “bliska nevidljivom”, da ih treba čuvati od glasnih reči i teških misli.
Zabrane i zaštite
Pored toga što se nije smelo gledati mesec u vodi, trudnice su imale i druge mere opreza:
Nisu smele da gledaju u pun mesec dok pere veš, jer se verovalo da će dete “dobiti beleg”
Nisu smele da ostavljaju nož ili makaze napolju, jer to “seče mesečevu nit”
Ako već pogledaš, baka je savetovala da se tri puta pljune u vodu i kaže: „Ne moje, nego tvoje.“
Običaj ili intuicija?
Iako danas ovaj običaj deluje kao zaboravljena bajka, zanimljivo je da moderna psihologija i medicina priznaju uticaj svetlosnih ciklusa na san, raspoloženje i ritam organizma. U tom smislu, možda su žene nekada intuitivno znale da je trudnički mir povezan sa ritmom prirode, i da voda – kao ogledalo duše – ne treba da bude “poremećena”.
Gde se još čulo ovo verovanje?
Pored Šumadije, slični obredi postojali su i u delovima Pomoravlja i Levača, ali su najdetaljnije opisani u selima oko Gruže i Topole. Starije žene još se sećaju kako su ih bake upozoravale kad se puni mesec “zalegne” nad bunarom:
„Ne idi tamo, mesec ne spava kad je pun.“
Tiha briga žena koje nisu imale drugo
Ovo verovanje nije bilo sujeverje. Bio je to način da se izrazi briga, da se žena tokom trudnoće skloni iz opasnog, iz prejakog, iz nepoznatog. Kad nemaš lekare, knjige i sigurne odgovore – oslanjaš se na znakove, mesečinu i vodu.
I možda baš u tome ima neke istine – ne sve se mora znati, ali sve se može čuvati.
Da li je raskidanje STAROG kumstva - GREH
U srpskoj kulturi malo koja stvar ima toliko emocionalnu i simboličku težinu kao kumstvo. Od davnina, kum je smatran za „rod najrođeniji“, osoba koja je porodici bliska gotovo poput člana domaćinstva.
KO JE BILA MINA, ĆERKA VUKA STEFANOVIĆA KARADŽIĆA?
Stihove ove pesme sigurno dobro znate!
SLAVIMO SV. PARAMONA I FILUMENA: Pomolite se za spasenje duše
Srpska pravoslavna crkva obeležava svete mučenike Paramona i Filumena.
Evo kako se krsna slava uvodi u novi dom: Ovo je jedini ispravan način
Krsna slava je jedan od najdublje ukorenjenih običaja u pravoslavnim porodicama, simbol porodične tradicije, zajedništva i duhovne povezanosti kroz generacije.
Sigurna ruka, strpljenje i osećaj za svetlo i senku: Milovan iz sela Bapsko polje je pirograf - ono što on stvara ne može da napravi veštačka inteligencija
Pirografija je umetnička tehnika stvaranja crteža, ornamenata i natpisa spaljivanjem površine drveta užarenim metalnim vrhom. Iako se danas prepoznaje kao poseban vid likovnog stvaralaštva, ova tehnika svoje korene ima u starim zanatskim veštinama, pa se s pravom može smatrati drevnim umetničkim zanatom koji spaja ručni rad, preciznost i stvaralačku dušu.
Komentari(0)