Zašto se nekad „so nije davala iz ruke“ – narodna pravila oko hrane i stola

Kiza R

15:00

Kultura 0

Za stolom se nije samo jelo – tu se pokazivalo poštovanje, prenosila vera i pazilo da se ne naruši poredak sveta

slanik
Shutterstock

U starim srpskim domaćinstvima, hrana nije bila samo obrok, već svetinja. Svaki pokret za stolom imao je svoje značenje, a mnoga od tih pravila opstala su do danas – iako više ne znamo zašto ih poštujemo. Jedno od najpoznatijih među njima glasi: „So se ne daje iz ruke u ruku.“

So – simbol svetinje, ali i konflikta

U narodnoj tradiciji, so je bila simbol čistoće, veza i zaštite. U hrišćanskom i predhrišćanskom nasleđu, verovalo se da so ima moć da čuva od zla, uroka i bolesti. Zbog toga se sa njom postupalo s posebnim poštovanjem.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Pravilo da se so ne daje iz ruke u ruku potiče iz verovanja da se time "prekida prijateljstvo" ili izaziva svađa u kući. Ako vam neko zatraži so, treba je spustiti na sto, pa neka je druga osoba uzme. Tako se izbegava direktan "energetski" kontakt koji bi mogao „presušiti“ odnos.

Hleb se nikad ne stavlja naopako

Još jedno ukorenjeno pravilo: hleb se ne okreće naopako, jer se smatra svetinjom. U mnogim kućama se i danas poljubi hleb kad padne na pod, a domaćica ga nikad ne seče „odozgo naniže“ – već lomi rukom, kao što se to radi na liturgiji.

Voda se ne prosipa noću – da ne odnese zdravlje

Verovalo se da prosipanje vode, naročito noću, „budi mrtve“ i donosi bolesti u kuću. Zato su domaćice uveče praznile lavor i krpile lonce, da „ništa mokro ne ostane dok sunce ne svane“.

Stari običaji i danas žive – tiho

Mnoge ove prakse se više ne pominju otvoreno, ali i dalje ih poštujemo podsvesno. Retko će vam neko stariji dati so direktno u ruku, seći hleb nasred stola ili lupati kašikom o tanjir – jer zna da se „to ne radi“, iako možda ne zna više ni zašto.

A možda je baš to ono što čini narodnu kulturu živom – poštovanje koje se prenosi delom, a ne samo rečima.

Komentari(0)

Loading