Za stolom se nije samo jelo – tu se pokazivalo poštovanje, prenosila vera i pazilo da se ne naruši poredak sveta
U starim srpskim domaćinstvima, hrana nije bila samo obrok, već svetinja. Svaki pokret za stolom imao je svoje značenje, a mnoga od tih pravila opstala su do danas – iako više ne znamo zašto ih poštujemo. Jedno od najpoznatijih među njima glasi: „So se ne daje iz ruke u ruku.“
So – simbol svetinje, ali i konflikta
U narodnoj tradiciji, so je bila simbol čistoće, veza i zaštite. U hrišćanskom i predhrišćanskom nasleđu, verovalo se da so ima moć da čuva od zla, uroka i bolesti. Zbog toga se sa njom postupalo s posebnim poštovanjem.
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Pravilo da se so ne daje iz ruke u ruku potiče iz verovanja da se time "prekida prijateljstvo" ili izaziva svađa u kući. Ako vam neko zatraži so, treba je spustiti na sto, pa neka je druga osoba uzme. Tako se izbegava direktan "energetski" kontakt koji bi mogao „presušiti“ odnos.
Hleb se nikad ne stavlja naopako
Još jedno ukorenjeno pravilo: hleb se ne okreće naopako, jer se smatra svetinjom. U mnogim kućama se i danas poljubi hleb kad padne na pod, a domaćica ga nikad ne seče „odozgo naniže“ – već lomi rukom, kao što se to radi na liturgiji.
Voda se ne prosipa noću – da ne odnese zdravlje
Verovalo se da prosipanje vode, naročito noću, „budi mrtve“ i donosi bolesti u kuću. Zato su domaćice uveče praznile lavor i krpile lonce, da „ništa mokro ne ostane dok sunce ne svane“.
Stari običaji i danas žive – tiho
Mnoge ove prakse se više ne pominju otvoreno, ali i dalje ih poštujemo podsvesno. Retko će vam neko stariji dati so direktno u ruku, seći hleb nasred stola ili lupati kašikom o tanjir – jer zna da se „to ne radi“, iako možda ne zna više ni zašto.
A možda je baš to ono što čini narodnu kulturu živom – poštovanje koje se prenosi delom, a ne samo rečima.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)