OVDE JE JOŠ ŽIVO SEĆANJE NA NJU Zavirite u zavičajnu kuću Sonje Savić u Donjoj Gorevnici
Septembar je mesec koji je obeležio lik i delo čuvene jugoslovenske umetnice Sonje Savić. Rođena je 15. u Čačku, a preminula je 23. septembra u Beogradu.
U okviru Memorijala Nadežde Petrović u Čačku uvek je i ”Sonjin septembar” koji na simboličan način povezuje dve umetnice koje su, svaka u svoje vreme, pomerale granice umetničkog izraza i inspirisale nove generacije umetnika.
Posebno mesto u čitavoj ovoj manifestaciji ima i selo Donja Gorevnica i zavičajna kuća Sonje Savić u kojoj se nalaze njeni lični predmeti.
- Cilj nam je da kroz sve te predmete prikažemo Sonjinu veličinu, uputimo posetioce na njeno vanvremensko postojanje. Naša misija je da prikažemo njen alternativni stil i film, zapravo čitavu tu alternativnu kulturu koju je predstavljala, rekao je za RINU Predrag Živković kustos umetničke galerije Nadežda Petrović.
Iz rodnog Čačka Sonja je otišla u Beograd kako bi se oprobala u glumi koju je najviše volela. Upisuje Fakultet dramskih umetnosti u klasi Minje Dedić, a zajedno sa njom u tom periodu glumu studiraju Zoran Cvijanović, Svetislаv Goncića, Žarko Laušević, Brаnimir Brstine i mnogi drugi. Često je umela da kaže da gluma nije njen posao već njen život.
- U njenoj spomen sobi imamo njene lične predmete koje je koristila. Tu su njen kino-projektor, jedna mala kamerica, foto aparat, klavir i violina. Sonja je inače imala završenu i muzičku školu i zaista bila veliki umetnik i velika duša koja se retko sreće, kaže Živković.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)