DORUČAK NIJE POSTOJAO Kako se jelo na dvoru, kako na selu i koja su prava srpska jela
Jedno je zajedničko za sve trpeze i sva vremenska razdoblja- nijedan gost nikada nije ostao gladan
Sećate se dokumentarnog filma „Čija je ovo pesma“, u kojem su Srbi, Albanci, Turci, Bugari i Makedonci tvrdili da je baš njihova pesma „Ruse kose curo imaš“?
Pitanje „čije je ovo jelo“, na Balkanu je jednako teško. Sarme su arapskog porekla, gibanica takođe, ili još preciznije, egipatskog, burek je preuzet od Osmanlija, slatko koje su izmislili Kinezi postalo je nezaobilazno posluženje gostiju u Srbiji, ćevapi takođe dolaze iz orijentalne kuhinje. Srpsku kuhinju čine zapravo jela sa sve četiri strane sveta, a kao autentično srpsko jelo istraživači navode – poparu! (sprema se od natopljenog bajatog hleba, uz dodatak sira i kajmaka).
Najstarije pominjanje hleba u dokumentima nalazi se u Prizrenskoj hrisovulji, a dva člana Dušanovog zakonika takođe pominju hleb. Čuvena srpska rakija nije zabeležena u izvorima iz srednjeg veka; običaj pečenja rakije nastao je kasnije, pod turskom vlašću.
Možda vas zanima:
SKRIVENA PRIČA O VENČANJU: Zašto je Kralj Aleksandar Karađorđević terao goste sa slavlja i ko je "prokleo" krunu
Venčanje Kralja Aleksandra I Karađorđevića i rumunske princeze Marije Hoencolern 1922. godine bio je svetski događaj prve klase – prva velika kraljevska svadba u Beogradu. Otkrivamo zašto su političke tenzije pratile svaki korak slavlja, zašto su gosti bili izbacivani i kako je ta raskošna ceremonija postala uvod u tragičnu sudbinu jugoslovenske krune.
POSLEDNJA VEČERA U DVORU: Šta je Kralj Aleksandar zaista jeo pre nego što je ubijen i tajna poslednje želje za suprugu
Atentat na Kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja 20. veka. Otkrivamo malo poznate, emotivne detalje iz njegovih poslednjih sati: šta je jeo, o čemu je razmišljao i kakav je bio emotivni rastanak sa Kraljicom Marijom pred polazak.
Možda vas zanima:
SKRIVENA PRIČA O VENČANJU: Zašto je Kralj Aleksandar Karađorđević terao goste sa slavlja i ko je "prokleo" krunu
Venčanje Kralja Aleksandra I Karađorđevića i rumunske princeze Marije Hoencolern 1922. godine bio je svetski događaj prve klase – prva velika kraljevska svadba u Beogradu. Otkrivamo zašto su političke tenzije pratile svaki korak slavlja, zašto su gosti bili izbacivani i kako je ta raskošna ceremonija postala uvod u tragičnu sudbinu jugoslovenske krune.
POSLEDNJA VEČERA U DVORU: Šta je Kralj Aleksandar zaista jeo pre nego što je ubijen i tajna poslednje želje za suprugu
Atentat na Kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja 20. veka. Otkrivamo malo poznate, emotivne detalje iz njegovih poslednjih sati: šta je jeo, o čemu je razmišljao i kakav je bio emotivni rastanak sa Kraljicom Marijom pred polazak.
Možda vas zanima:
SKRIVENA PRIČA O VENČANJU: Zašto je Kralj Aleksandar Karađorđević terao goste sa slavlja i ko je "prokleo" krunu
Venčanje Kralja Aleksandra I Karađorđevića i rumunske princeze Marije Hoencolern 1922. godine bio je svetski događaj prve klase – prva velika kraljevska svadba u Beogradu. Otkrivamo zašto su političke tenzije pratile svaki korak slavlja, zašto su gosti bili izbacivani i kako je ta raskošna ceremonija postala uvod u tragičnu sudbinu jugoslovenske krune.
POSLEDNJA VEČERA U DVORU: Šta je Kralj Aleksandar zaista jeo pre nego što je ubijen i tajna poslednje želje za suprugu
Atentat na Kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja 20. veka. Otkrivamo malo poznate, emotivne detalje iz njegovih poslednjih sati: šta je jeo, o čemu je razmišljao i kakav je bio emotivni rastanak sa Kraljicom Marijom pred polazak.
Shutterstock/Hleb
Možda vas zanima:
SKRIVENA PRIČA O VENČANJU: Zašto je Kralj Aleksandar Karađorđević terao goste sa slavlja i ko je "prokleo" krunu
Venčanje Kralja Aleksandra I Karađorđevića i rumunske princeze Marije Hoencolern 1922. godine bio je svetski događaj prve klase – prva velika kraljevska svadba u Beogradu. Otkrivamo zašto su političke tenzije pratile svaki korak slavlja, zašto su gosti bili izbacivani i kako je ta raskošna ceremonija postala uvod u tragičnu sudbinu jugoslovenske krune.
POSLEDNJA VEČERA U DVORU: Šta je Kralj Aleksandar zaista jeo pre nego što je ubijen i tajna poslednje želje za suprugu
Atentat na Kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja 20. veka. Otkrivamo malo poznate, emotivne detalje iz njegovih poslednjih sati: šta je jeo, o čemu je razmišljao i kakav je bio emotivni rastanak sa Kraljicom Marijom pred polazak.
Možda vas zanima:
SKRIVENA PRIČA O VENČANJU: Zašto je Kralj Aleksandar Karađorđević terao goste sa slavlja i ko je "prokleo" krunu
Venčanje Kralja Aleksandra I Karađorđevića i rumunske princeze Marije Hoencolern 1922. godine bio je svetski događaj prve klase – prva velika kraljevska svadba u Beogradu. Otkrivamo zašto su političke tenzije pratile svaki korak slavlja, zašto su gosti bili izbacivani i kako je ta raskošna ceremonija postala uvod u tragičnu sudbinu jugoslovenske krune.
POSLEDNJA VEČERA U DVORU: Šta je Kralj Aleksandar zaista jeo pre nego što je ubijen i tajna poslednje želje za suprugu
Atentat na Kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja 20. veka. Otkrivamo malo poznate, emotivne detalje iz njegovih poslednjih sati: šta je jeo, o čemu je razmišljao i kakav je bio emotivni rastanak sa Kraljicom Marijom pred polazak.
Možda vas zanima:
SKRIVENA PRIČA O VENČANJU: Zašto je Kralj Aleksandar Karađorđević terao goste sa slavlja i ko je "prokleo" krunu
Venčanje Kralja Aleksandra I Karađorđevića i rumunske princeze Marije Hoencolern 1922. godine bio je svetski događaj prve klase – prva velika kraljevska svadba u Beogradu. Otkrivamo zašto su političke tenzije pratile svaki korak slavlja, zašto su gosti bili izbacivani i kako je ta raskošna ceremonija postala uvod u tragičnu sudbinu jugoslovenske krune.
POSLEDNJA VEČERA U DVORU: Šta je Kralj Aleksandar zaista jeo pre nego što je ubijen i tajna poslednje želje za suprugu
Atentat na Kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja 20. veka. Otkrivamo malo poznate, emotivne detalje iz njegovih poslednjih sati: šta je jeo, o čemu je razmišljao i kakav je bio emotivni rastanak sa Kraljicom Marijom pred polazak.
Možda vas zanima:
SKRIVENA PRIČA O VENČANJU: Zašto je Kralj Aleksandar Karađorđević terao goste sa slavlja i ko je "prokleo" krunu
Venčanje Kralja Aleksandra I Karađorđevića i rumunske princeze Marije Hoencolern 1922. godine bio je svetski događaj prve klase – prva velika kraljevska svadba u Beogradu. Otkrivamo zašto su političke tenzije pratile svaki korak slavlja, zašto su gosti bili izbacivani i kako je ta raskošna ceremonija postala uvod u tragičnu sudbinu jugoslovenske krune.
POSLEDNJA VEČERA U DVORU: Šta je Kralj Aleksandar zaista jeo pre nego što je ubijen i tajna poslednje želje za suprugu
Atentat na Kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja 20. veka. Otkrivamo malo poznate, emotivne detalje iz njegovih poslednjih sati: šta je jeo, o čemu je razmišljao i kakav je bio emotivni rastanak sa Kraljicom Marijom pred polazak.
Možda vas zanima:
SKRIVENA PRIČA O VENČANJU: Zašto je Kralj Aleksandar Karađorđević terao goste sa slavlja i ko je "prokleo" krunu
Venčanje Kralja Aleksandra I Karađorđevića i rumunske princeze Marije Hoencolern 1922. godine bio je svetski događaj prve klase – prva velika kraljevska svadba u Beogradu. Otkrivamo zašto su političke tenzije pratile svaki korak slavlja, zašto su gosti bili izbacivani i kako je ta raskošna ceremonija postala uvod u tragičnu sudbinu jugoslovenske krune.
POSLEDNJA VEČERA U DVORU: Šta je Kralj Aleksandar zaista jeo pre nego što je ubijen i tajna poslednje želje za suprugu
Atentat na Kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja 20. veka. Otkrivamo malo poznate, emotivne detalje iz njegovih poslednjih sati: šta je jeo, o čemu je razmišljao i kakav je bio emotivni rastanak sa Kraljicom Marijom pred polazak.
Srbi su sve do sredine 19. veka za trpezu sedali dva puta dnevno – u 10 pre podne i uveče, doručak ni kao pojam nije postojao. Prvi kolači bile su pogače i uštipci od pšeničnog brašna i meda, a prve torte i sendviči spravljani su u domu Anke, ćerke Jevrema Obrenovića.
Ove zanimljive podatke pronašli smo u knjizi „Dijalozi za trpezom”, dugogodišnje direktorke Etnografskog instituta SANU, prof. dr Dragane Radojičić.
U njoj su na dve stotine stranica sačuvani od zaborava recepti, ali i brojni izrazi koji još žive samo u sećanju ili govoru naših starih u selima.
– Početak nacionalne kuhinje obično se vezuje za dinastiju Nemanjića. Na srpsku kuhinju u srednjem veku nesumnjivo je uticala Vizantija, kao što je uticala i na celokupnu kulturu svakodnevnog života na dvorovima, od oblačenja i higijene do jela i ponašanja za stolom.
Dokumenti svedoče da su se na srpskim dvorovima, za trpezama zastrtim belim platnom (koje je služilo i kao salveta), zlatnim i srebrnim priborom jeli kavijar od dunavske morune i pečenje začinjeno belim lukom. O kvalitetu hleba je brinuo veliki hlebar, na svakom dvoru je postojao veliki podrumar, a hrana se spremala na masti, loju ili maslinovom ulju. Korišćeni su i začini koji su u Srbiju stizali preko Jadrana, ali i sa Istoka, poput bibera, šafrana, cimeta, mirođije… Običan narod hranio se hlebom, lukom i vodom, ponekad i jogurtom koji se spravljao poput današnjeg kiselog mleka, a meso se jelo samo o slavljima. Dolaskom Turaka, stižu i nova jela i začini – otkriva za “Politiku” ovaj deo istorije našeg naroda profesorka Radojičić.
Printscreen
A ovako se jelo na selu:
Na selu se jelo iz zajedničke posude, a svako je imao svoju kašiku. Pošto je šećer bio veoma skup, koristio se med. Tipična srpska trpeza je do 17. veka bila prilično oskudna: repa, zelje, grašak, a posebno bob jer je dugo pružao osećaj sitosti.
– Prava gastronomska revolucija nastaje dolaskom krompira, pasulja i paprike iz prekookeanskih zemalja, kojima se kasnije pridružio i paradajz. Uticaj Austrougarske bio je posebno jak u Vojvodini – otuda nam je stigao rinflajš, ćušpajz, gulaš, paprikaš, štrudla… Dok je čorba u srpsku kuhinju stigla s Turcima, „domaću supu” su doneli Nemci, a đuveč i podvarak su došli sa Istoka – podseća sagovornica.
Kao važan gastronomski prevrat ona navodi period posle Drugog svetskog rata i dolazak stanovništva iz Bosne i Hercegovine, sa Like i Korduna, iz Crne Gore… koji su u Srbiju doneli jela i navike iz svojih zavičaja.
Iako se u Srbiji u dobroj meri zadržala tradicionalna kuhinja, posebno kod pripadnika starije i srednje generacije, savremeni uslovi života diktiraju i novi odnos prema hrani. Evropsko radno vreme takođe je uticalo da se okrenemo brzoj hrani i pekarama.
– Šta ćemo danas jesti? Pitanje je koje se postavlja u svakom vremenu i svim kulturama. Tom pitanju je moderno vreme dodalo i nova – kako se hraniti zdravo, a ne potrošiti mnogo novca. U Srbiji još ne postoji dovoljna svest o potrebi kontinuirane, državno organizovane edukaciji dece kada je reč o kulturi ishrane. A to je važno ne samo iz zdravstvenih razloga već i zbog očuvanja jednog od segmenata kulturnog identiteta. Ovo pitanje je u mnogim državama predmet institucionalnog planiranja, a kod nas je prepušteno entuzijazmu pojedinaca – zaključuje dr Radojičić.
Pexels
I za kraj, šta je jedino što se u Srbiji nije promenilo, bez obzira na protok vekova?
– Da nijedan gost nikada nije ostao gladan – spremno odgovara autorka monografije „Dijalozi za trpezom”.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Posni podvarak iz bakine kuhinje: Specijalitet sa pečenim krompirom i projom, majstorski recept za prave gurmane
Ukusan i izdašan ručak u kojem će cela porodica uživati.
Najmekše domaće kiflice sa džemom — bez kvasca, savršene za doručak ili večeru
Ako tražite brzi doručak/večeru ili prijatni desert za goste — isprobajte ovaj recept!
Posne krofne iz Banata – vazdušaste i bez kapi ulja! Trik koji domaćice znaju decenijama
Jednostavan trik sa alkoholom pravi čaroliju.
Pronašli smo recept za najlepše posne čvarke: Hrskavi su, slasni & podjednako ukusni kao i mrsni, a spremni za 15 minuta
U vreme Božićnog posta, mnogi traže načine da uživaju u omiljenim ukusima, ali u posnoj verziji.
TRIKOM DO KISELOG KUPUSA ZA DVA DANA: Zaboravite dug proces
Zima bez sarme? Teško da to iko od nas može da zamisli. I dok se svako hvali "najboljim receptom", istina je da sve počinje od savršeno kiselog kupusa.
Komentari(1)
Дакле сита се налупа ова иѕ Етнографског....Па Неманјици су имали кухинју какву нико у Европи није имао...И ста реце...Срби су имали само репу а онда после Другог светског рата уѕели од Босанаца и Личана...Дал она има појма о ономе што прича...Наравно да су се кухиње мешале...и Турци су преузели готово све од Персијанаца и Грка...па данас ни то не признају...Персијанци су узели од Хиндуса...и тако то природно иде...Али да Срби ништа немају...јад и беда од стручњака...