Majski kolač sa koprivom i kvasom: Hleb koji se lomi za zdravlje i novu snagu

Kiza R

10:00

Gastronomija 0

U selima Šumadije, za Đurđevdan i u danima nakon njega, mesio se poseban kolač sa koprivom i domaćim kvasom. Nije bio ni pogača ni proja – već obredni hleb koji se nije sekao nožem, već lomio rukama, uz želju za zdravlje kuće.

hleb od koprive
Shutterstock

Kada u maju prođu prvi praznični dani, a zemlja počne da „diše sveže“, domaćice u selima Šumadije pripremaju hleb koji nije samo obrok – već tiha molitva. Meša se sa mladom koprivom, dodaje se kvas od stare kore i ne pravi se svakog dana. Ovaj majski kolač, kako su ga zvale starije žene, pripremao se da se ojača kuća iznutra – kroz zdravlje, mir i zajedništvo.

Hleb koji ne ide na sto bez smisla

Ovaj kolač se mesio za Đurđevdan, ali i u prvoj nedelji posle praznika.

Možda vas zanima:

Nije se služio u svakodnevnim obrocima.

Možda vas zanima:

Bio je deo jutarnjeg lomljenja – bez pribora, bez tišine, ali bez galame.

Možda vas zanima:

Lomljen je rukama i deljen među ukućanima, dok se u sebi izgovarala želja:

Možda vas zanima:

„Da zdravlje dođe gde je otišlo, a ostane gde jeste.“

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Zašto kopriva i domaći kvas

Kopriva je birana jer je „biljka koja žari da očisti“.
U maju je mlada, bogata gvožđem i smatra se najlekovitijom tada u godini.
Dodavala se sitno seckana, tek blanširana, i nije smela da se „ukrsti“ sa jajima – jer se verovalo da tada „neće nositi dobro.“

Kvas se pravio od kore hleba potopljene u vodu, ostavljene dan-dva da se „podiše“ na toplom.
Verovalo se da takav kvas pamti kuću, ruke i dan kada je hleb prvi put zamesila žena.

Recept: Majski kolač sa koprivom i kvasom

Sastojci:

  • 500 g belog brašna
  • šaka sitno seckane mlade koprive
  • domaći kvas (ili kašika suvog, ali se tradicionalno koristio prirodni)
  • kašičica soli
  • voda po potrebi
  • kašika domaće masti ili ulja (opciono)

Priprema:

  • Zamesiti testo sa kvasom, dodati koprivu i ostaviti da naraste.
  • Formira se niska vekna ili pogača.
  • Pre pečenja se ne seče – već se po površini prstima utisne krst.
  • Peče se u umerenoj rerni, dok ne porumeni.

Nakon pečenja, ne seče se nožem, već lomi rukama.
Prvi komad daje se osobi koja je najtiša tog dana – da, kako se verovalo, „kuća ne progovori uzalud.“

Zaboravljen kolač tihe snage

Danas se ovakav hleb gotovo ne sprema.
Zamenile su ga brze pogače, kupovni hleb i mešavine bez truda.
Ali nekada je domaćica znala da u ovom kolaču ne nosi samo ukus – već zdravlje, ritam prirode i ono što povezuje ukućane bez reči.

Možda nije kasno da ga ponovo zamesimo.
Ne zbog stola, već zbog osjećaja da nešto lomimo zajedno, i da iz toga počinje – nova snaga.

Komentari(0)

Loading