Stara jela iz Timoka: Kako se pravi čorba od gloginja – zaboravljena poslastica sa istoka Srbije

Kiza R

18:00

Gastronomija 0

Na obroncima Stare planine, žene su nekada kuvane gloginje pretvarale u okrepljujuću čorbu – lekovito, slatko-kiselo jelo koje danas gotovo niko ne pravi.

gloginje
Shutterstock

U selima oko Knjaževca i Zaječara, u vreme kada se svaka biljka znala po imenu i svaka bobica po svojstvu, jesen nije mogla da prođe bez čorbe od gloginja. Ovo neobično jelo, na granici između čorbe i kompota, služilo je kao okrepljenje nakon napornog dana, posebno za decu, trudnice i stare. Danas se gotovo zaboravilo, ali vreme je da ga vratimo na trpezu – zbog ukusa, tradicije i zdravlja.

Voće koje leči i hrani

Gloginja, ili divlji glog, poznat je po svojim lekovitim svojstvima – snižava pritisak, umiruje srce, jača imunitet. Nekada, u vreme kad apoteke nisu bile dostupne, glog se koristio u svakodnevnoj ishrani.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Ali ne samo u čajevima i tinkturama – od plodova gloga kuvala se čorba. Čorba se nije pravila često – samo kada glog omekša, najčešće krajem oktobra, posle prvog mraza. Tada voće gubi gorčinu i postaje prijatno kiselo-slatko.

Recept star vekovima: kako su to radile naše prabake

Sastojci:

  • 2 šolje zrelih gloginja (oprane i očišćene od drški)
  • 2 srednja krompira
  • 1 glavica crnog luka
  • šaka suvih šljiva ili jabuka
  • 1 kašika domaćeg meda (ili šećera)
  • prstohvat soli
  • voda

Priprema:

U lonac sipati malo ulja, propržiti sitno seckan luk dok ne omekša.

Dodati oguljen krompir isečen na kockice, i naliti vodom da ogrezne.

Kada krompir omekša, ubaciti gloginje i suvo voće.

Kuvati još 15 minuta, pa dodati kašiku meda i prstohvat soli.

Po želji, čorba može da se zgusne brašnom ili da ostane ređa, kao slatko-kisela supa.

Jelo se služilo toplo, najčešće uz parče hleba ili pečenu pogaču, a u pojedinim selima se posipalo i pečenim susamom.

Simbol zdravlja i blagosti

U narodnoj tradiciji istočne Srbije, glog se vezivao za zdravlje, zaštitu i „smirenje duše“. Verovalo se da čorba od gloginja "umiruje srce i briše brige", i često se služila u dane posta, ali i kada neko u porodici „nije bio svoj“.

Postojalo je i verovanje da domaćica koja zna da skuva dobru čorbu od gloginja ima "meku ruku" i donosi mir u kuću.

Zašto je zaboravljena?

Modernizacija, napuštanje sela i sve manja upotreba divljeg voća doveli su do toga da se glog danas retko bere, a još ređe kuva. Mlade generacije ga često ne razlikuju od trnja, a njegov ukus je mnogima stran.

Ipak, u nekim selima kao što su Trgovište, Donja Kamenica i Vina, starije žene još uvek povremeno pripremaju ovo jelo – više iz sećanja nego iz navike. Čorba od gloginja se retko može pronaći čak i u etno restoranima, što je čini još vrednijom za očuvanje.

Povratak jednostavnom ukusu

U eri kada tražimo „superhranu“ i recepte koji kombinuju ukus i zdravlje, čorba od gloginja zaslužuje svoje mesto u savremenoj kuhinji. Jednostavna je, lekovita i ima ono što malo koja savremena supa nudi – dušu naroda koji je umeo da živi u skladu sa prirodom.

Ako vas put nanese na istok Srbije, pitajte starije meštane – možda se neko još uvek seća mirisa ove čorbe, i možda vam otkrije tajnu ukusa koji vredi sačuvati.

Komentari(0)

Loading