ŽIVOJIN MIŠIĆ JE UMRO NA NJENIM RUKAMA Lepa i hrabra Lujza, Nemica koju je srpski vojvoda voleo čitavog života
Lujza Mišić (Beograd, 7/19. jul 1865 — Beograd, 7. decembar 1956) bila je žena vojvode Živojina Mišića, sa kojim je imala šestoro dece.

Poznati beogradski preduzimač, inače rođeni Nemac, Fridrih Krikner, gradio je hotel ’’Staro zdanje’’ u Aranđelovcu. Varoš, a naročito okolina, mnogo su mu se dopali, pa je kupio imanje i sagradio letnjikovac.
Istovremeno, bataljon u kome je bio mladi potporučnik Živojin Mišić bio je na vežbi u okolini grada.
Aranđelovčani su u Kneževoj sali hotela ’’Staro zdanje’’ priredili bal za oficire. Na balu, sa majkom i ocem, našla se i lepa Lujza. Čim je orkestar zasvirao muziku za igru, mladi potporučnik Mišić prišao je Kriknerovima, duboko se poklonio i zamolio za dozvolu da igra sa Lujzom. Devojka je, kažu, nevoljno ustala, a sudeći po izrazu lica, ni roditelji nisu bili baš oduševljeni kavaljerom. Ali, te letnje noći dogodilo se ne samo poznanstvo ovo dvoje mladih, nego i – ljubav na prvi pogled.
Možda vas zanima:

MALO KO JE ČUO ZA OVOG VLADARA Na vlasti bio samo 26 dana, umro u najtežim mukama i niko ga ne pamti
Novovekovna istorija Srbije pamti mnoge tragične sudbine naših vladara – voždu Karađorđu je odsečena glava, knez Mihailo je upucan, kralj Aleksandar i kraljica Draga ubijeni u u svojoj spavaćoj sobi, kralj Aleksandar Karađorđević je izrešetan u Marselju… Ipak, po mnogo čemu ovaj vladar je imao najtužniji kraj – osim što je vladao samo 26 dana i umro u najgorim mukama, snašla ga je još jedna tuga – zaborav!

UČESTVOVAO U SVIM RATOVIMA OD 1876. DO 1921. GODINE Kuća u kojoj je rođen legendarni vojvoda čuva neverovatne tajne srpske istorije (FOTO)
Živopisino selo Struganik, smešteno između padina Divčibara i Suvobora, je mesto koje je izrodilo jednog od najvećih vojskovođa u istoriji srpskog naroda.
Možda vas zanima:

MALO KO JE ČUO ZA OVOG VLADARA Na vlasti bio samo 26 dana, umro u najtežim mukama i niko ga ne pamti
Novovekovna istorija Srbije pamti mnoge tragične sudbine naših vladara – voždu Karađorđu je odsečena glava, knez Mihailo je upucan, kralj Aleksandar i kraljica Draga ubijeni u u svojoj spavaćoj sobi, kralj Aleksandar Karađorđević je izrešetan u Marselju… Ipak, po mnogo čemu ovaj vladar je imao najtužniji kraj – osim što je vladao samo 26 dana i umro u najgorim mukama, snašla ga je još jedna tuga – zaborav!

UČESTVOVAO U SVIM RATOVIMA OD 1876. DO 1921. GODINE Kuća u kojoj je rođen legendarni vojvoda čuva neverovatne tajne srpske istorije (FOTO)
Živopisino selo Struganik, smešteno između padina Divčibara i Suvobora, je mesto koje je izrodilo jednog od najvećih vojskovođa u istoriji srpskog naroda.
Možda vas zanima:

MALO KO JE ČUO ZA OVOG VLADARA Na vlasti bio samo 26 dana, umro u najtežim mukama i niko ga ne pamti
Novovekovna istorija Srbije pamti mnoge tragične sudbine naših vladara – voždu Karađorđu je odsečena glava, knez Mihailo je upucan, kralj Aleksandar i kraljica Draga ubijeni u u svojoj spavaćoj sobi, kralj Aleksandar Karađorđević je izrešetan u Marselju… Ipak, po mnogo čemu ovaj vladar je imao najtužniji kraj – osim što je vladao samo 26 dana i umro u najgorim mukama, snašla ga je još jedna tuga – zaborav!

UČESTVOVAO U SVIM RATOVIMA OD 1876. DO 1921. GODINE Kuća u kojoj je rođen legendarni vojvoda čuva neverovatne tajne srpske istorije (FOTO)
Živopisino selo Struganik, smešteno između padina Divčibara i Suvobora, je mesto koje je izrodilo jednog od najvećih vojskovođa u istoriji srpskog naroda.
Lujza Krikner, rođena je 1865. godine u Beogradu, uprkos stavu svojih roditelja, postala je supruga srpskog oficira. Njeni roditelji bili su protiv ovoga braka, navodeći argumente da je mladi Mišić bio seljački sin, da su plate poručnika male, a vojnički život osuđen na neprestano seljakanje.
Ipak, ključni argument bio je da je mladi par različite vere. Porodica Krikner pripadala je reformatorskoj crkvi, a mladi poručnik je bio pravoslavne vere. Uprkos protivljenju roditelja, Lujza je pobegla za Živojina, a njeni roditelji odbili su da daju miraz. Lujza i Živojin Mišić venčali su se 30. oktobra 1884. godine u Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu.
I tako je mlada i lepa Nemica Lujza postala supruga srpskog oficira. Uzela je i njegovo prezime. Bio je to, kažu, veoma srećan brak. Rodila mu je šestoro dece, tri sina – Radovana, Aleksandra i Vojislava, i tri ćerke – Eleonoru, Olgu i Anđeliju. Ali, malo vremena su imali da uživaju u porodičnoj sreći.
Živojin, a kasnije i sinovi, išli su iz rata u rat, iz boja u boj: Turski, Balkanski, Prvi svetski rat. Lujza je delila njihovu sudbinu i sudbinu svoje nove domovine – Srbije. Krajem 1915. godine povlači se sa srpskom vojskom preko Albanije sve do Drača. Živojin, tada već proslavljeni vojskovođa, i sinovi, oficiri u jedinicama srpske vojske, odlaze na Krf, a ona sa ostalim našim izbeglicama u Francusku.
Iz Francuske se Lujza vraća u Solun 1917.godine, pred sam proboj Solunskog fronta. I odatle, sa srpskom vojskom stiže u Beograd. Vojvoda Mišić je ovenčan ratnom slavom, ali ga polako izdaje zdravlje. Leka traži u prijateljskoj Francuskoj. Lujza je pored njega i danonoćno sa lekarima bdi nad njim. Sve je, nažalost, bilo uzalud. Vojvoda Mišić umire 21. januara 1921. godine na rukama svoje voljene Lujze.
SAGA O MIŠIĆIMA
Lujza nastavlja da živi u Beogradu okružena brigom dece i prijatelja. Ali, stalno je muči neostvarena želja pokojnog supruga. Vojvoda Mišić je, naime, nameravao da u Struganiku napravi novu kuću i da tamo žive.
Lujza prodaje kuću u Beogradu i gradi veoma lepu kuću u Struganiku, nadomak reke Ribnice, ispod Živojinove stare kuće. Kad je aprila 1941. godine kapitulirala jugoslovenska vojska, Živojinov sin, major Aleksandar Mišić nekako se dokopao Struganika.
Printscreen:vikipedija
Ubrzo je na obližnju Ravnu goru došao i pukovnik Draža Mihailović sa grupom oficira, koji nisu prihvatili kapitulaciju. Draža je odmah stupio u vezu sa majorom Mišićem. Sastali su se u kući njegove majke, 13. maja 1941. godine i osnovali Vrhovnu komandu jugoslovenske vojske u otadžbini. Major Mišić je postao član te komande. Nešto kasnije, u ovoj kući 19. septembra iste godine, sastali su se, prvi put, Draža i Tito da pregovaraju. Draža je ponovo sa svojom pratnjom došao kod majora Mišića 6. decembra 1941. godine. Neko je to javio Nemcima u Valjevo i oni su došli i opkolili kuću. Videvši da nema izlaza, major Mišić je, da bi spasao Dražu, žrtvovao sebe. Izašao je pred Nemce i rekao: ’’Ja sam Draža Mihailović’’! Pošto je bio u uniformi Jugoslovenske vojske sa epoletama na ramenima, Nemci su poverovali. Sa njim se predao i njegov načelnik štaba, generalštabni major Ivo Fregl, Slovenac. Uvereni da su zaista uhvatili Mihailovića, koji je iskočio kroz prozor i neprimetno se izvukao iz obruča, Nemci obustavljaju poteru i sa zarobljenicima odlaze u Valjevo, gde doznaju da su prevareni. Na saslušanju pitaju Mišića zašto je to učinio. On im ponosno odgovara: ’’Za mene je velika čast prevariti neprijatelja’’.
Nemci su zatim počeli da ga ubeđuju da bude lojalan prema njima. Rekli su mu:’’U vašem telu teče i naša krv. Vaša majka je Nemica’’. Mišić prkosno odgovara:’’Ako je i te krvi bilo u mojim venama, ona je davno istekla na Kolubari i Kajmakčalanu’’. Osudili su ga na smrt zajedno sa Slovencem Freglom. Na streljanju je odbio da mu vežu oči. Zatražio je jedino da mu ne pucaju u glavu, rekavši: ’’Kod Srba je najveća želja da odu u grob čitave – glave’’.
Posle nekoliko dana, 17. decembra, u pohodu na Ravnu goru, nemačka kaznena ekspedicija je spalila onu lepu kuću Lujze Mišić u Struganiku. Lujza je, kažu, hrabro podnela gubitak sina i paljenje voljene kuće. Ali je iz revolta otišla u crkvu, prekrstila se u pravoslavnu veru i uzela ime – Magdalena.
Ubrzo, Nemci su uhvatili i drugog njenog sina Vojislava, inženjera hortikulture i rezervnog oficira, za razliku od brata Aleksandra, on je bio na drugoj strani, u partizanima, kao politički komesar. Kad je to čula, Lujza je uzela memoare Augusta fon Makenzena, komandanta svih neprijateljskih snaga koje su 1915. godine napale Srbiju, u kojima on veliča hrabrost srpskih vojnika i vojničku veštinu, strategiju i čovečnost vojvode Mišića. Kaže, kad su ga zajedno sa njegovim generalima, zarobili 1918. godine u Temišvaru, vojvoda Mišić je naredio da im se ostave pištolji i sablje. Sa tom knjigom se Lujza obrela kod generala Bemea, tadašnjeg nemačkog komandanta Srbije. Ađutant joj je osorno rekao da je general zauzet i da ne može da je primi. ’’Recite mu’’ – obratila mu se Lujza na svom maternjem jeziku,’’da ga traži supruga maršala Mišića’’. Znala je da se na Zapadu za vojvodu – kaže maršal. General Beme je odmah istrčao iz kancelarije, stao mirno, poklonio se i poljubio joj ruku. Zatim je uveo u kabinet i onda joj izjavio sučešće rekavši: ’’Gospođo, Vaš sin Aleksandar je uhvaćen posle kapitulacije, u šumi, i po međunarodnom pravu nije mogao biti tretiran kao ratni zarobljenik već kao – bandit, i zbog toga je osuđen na streljanje’’.
Lujza je ponovo stegla srce i jedva progovorila: ’’Gospodine generale, ja Vas u ime ovih memoara molim da mi spasete bar drugog sina’’. General Beme nije znao o čemu se radi. Kad mu je Lujza objasnila, uzviknuo je: ’’Gospođo, to je strašno! On je u rukama Gestapoa, naše političke policije, koja nije pod mojom komandom. Ali, videću šta mogu da učinim’’. Posle nekoliko dana Beme je poslao automobil po Lujzu.
U njegovom kabinetu čekao je sin Vojislav, sav isprebijan u zatvoru. ’’Vodite ga kući’’, rekao je Beme, ’’i da bude miran ’’. Vojislav je, međutim, 1943. godine otišao u partizane. Vratio se kao kapetan.
Ostatak života Lujza je provela u Beogradu u svom stanu. Ponekad je odlazila u svoj voljeni Struganik kod Mišićeve familije. Na zidu muzeja u Struganiku vise dve krštenice. Na jednoj piše: ’’Lujza Krikner’’. Na drugoj:’’Magdalena Mišić’’.
Izvor: Zapis Bogosava Marjanovića,
iz Moravaca kod Ljiga, 1991. godine.
Lepotesrbije.alo.rs je i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:

Tesla je iznenađujuće precizno opisao šta nas sve čeka u 2035. godini: Pogledajte šta je predvideo
Pogledajte šta je sve predvideo.

NEDELJOM SE RAĐAJU GOSPODA: Šta dan rođenja govori o vama?
U našem narodu postoji verovanje da dan rođenja može da odredi karakteristike osobe, čak i mnoge naše izreke imaju utemeljenje u danima u sedmici.

Trener pasa otkriva koje popularne rase nikada ne bi udomio ili kupio: „Nisu dobri ljubimci“
Iako su neke rase popularne, to ne znači da su lake „za održavanje“ ili da odgovaraju svakom vlasniku

Bogata Kanađanka borila se u srpskoj vojsci kao muško: Na ratište došla kao dobrovoljac sa samo 22 godine, a pucala je bolje od muškaraca
Kako je krenula okupacija, tako su se njena spretnost sa oružjem i veštine na otvorenom pokazale vitalnijim nego ikada ranije. Kako su se često nalazile na meti krađa očajnih meštana, ratnih zarobljenika i neprijatelja, bolnice za škotske žene regrutovale su Vajthedovu kao "čuvarku" kako bi sprečila svakodnevne pljačke resursa i zaliha.

MISTERIJA TITOVE SAHRANE: Sumnja se da u sanduku uopšte nije bilo njegovo telo, nego nešto sasvim bizarno! (VIDEO)
Tog dana zemlja je bila zavijena u crno
Komentari(0)