U narodu postoji verovanje da TISA IMA ČUDOTVORNU MOĆ Najstariji živi ukras ispred hrama "dizanog iz pepela"

Lepote Srbije

15:00

Turizam 0

Prirodna dobra su najverovatnije tu posađena početkom prošlog veka. Ovo drvo, prema nekim procenama, može da živi i hiljadu godina, a u narodu postoji verovanje da ima čudotvornu moć.

U narodu postoji verovanje da TISA IMA ČUDOTVORNU MOĆ Najstariji živi ukras ispred hrama "dizanog iz pepela"
Shutterstock

Pred njihovim očima „promicala” je srpska istorija u užem centru prestonice duže od veka. Uprkos svemu što se dešavalo, ona su stajala ponosno i „štitila” Sabornu crkvu i njene vernike. Dva stabla tise, ženska i muška, nalaze se u blizini glavnog ulaza i grobnih mesta velikana srpske pismenosti Dositeja Obradovića i Vuka Karadžića.

Ko ih je i kada zasadio – tačnih podataka nema. Pretpostavlja se da su zasađena početkom prošlog veka te da su iza sebe ostavila više od 125 godina.

Reč je reprezentativnim primercima četinara koji svojim markantnim izgledom oplemenjuju prostor ispred Sabornog hrama, odnosno Crkve Svetog arhangela Mihaila. Ova dva primerka tise predstavljaju i najstariji „ukras” užeg centra grada. Prvi put ih je zaštitila opština Stari grad 1979. godine, a zatim Skupština grada 2005.

U narodu postoji verovanje da TISA IMA ČUDOTVORNU MOĆ Najstariji živi ukras ispred hrama vikipedija
 

– Desno od ulaza, kraj ograde, nalazi se ženski primerak tise visine oko devet metara i obima debla 1,90 metara. Visina do prve račve je 1,60 metara, a prečnik krošnje je 12,50 metara. Vršne grane su u prethodnom periodu pokazivale znake sušenja i skraćivane su nekoliko puta. Levo od ulaza je muški primerak čija je visina 13,18 metara, obim debla 1,85 metara, visina do prve račve 2,70 metara, a prečnik krošnje je 10 metara. Ovi podaci dobijeni su novim merenjem 2019. godine. Na deblu muškog primerka nalazi se vertikalna rana od truleži koja se redovno čisti i kontroliše. Oko debla su postavljeni metalni prstenovi obavijeni kanapom od kudelje, koji bi trebalo da doprinesu stabilnosti i spreče veća oštećenja stabla – objašnjavaju u „Zelenilu Beograd”.

Zbog ovakvog stanja „Zelenilo” se u prethodnom periodu redovno konsultovalo sa stručnjacima sa Šumarskog fakulteta da bi tisama bila pružena najbolja nega.

Osim toga, veće grane na oba primerka nalaze se neposredno iznad ograde porte zbog čega je postojala opasnost da ih ograda ošteti. Zato su one u prethodnom periodu podignute uz pomoć elastičnih sajli koje se po potrebi mogu zatezati.

Tise su i prirodna retkost jer ova vrsta baš i ne uspeva na našim prostorima. Iako ima širok areal i proteže se od Norveške i Švedske, Baltičkog mora i Estonije, do planina Alžira, Portugalije, Grčke, Kavkaza, kod nas se uglavnom javlja u regionu bukovih šuma. Ima je kod Đerdapa, na Tari, Prokletijama, Mokroj planini i Šar-planini.

Tisa predstavlja tercijalni relikt, veoma sporo raste i postiže fizičku zrelost oko 30. godine, a prema nekim procenama može da živi i hiljadu godina.

U narodu postoji verovanje da tisa ima čudotvornu moć. U istočnoj Srbiji pravili su vretena i preslice od tisovine. Verovalo se da pređa koja se isprede na tisovoj preslici i utka u ćilim ili uplete u odeću i čarape ima zaštitničku moć, da čuva od zla onog ko je nosi. Zbog toga je tisovina stavljana u dečje kolevke, a i zašivana u odeću.

U narodu postoji verovanje da TISA IMA ČUDOTVORNU MOĆ Najstariji živi ukras ispred hrama Shutterstock
 

Hram dizan „iz pepela”

Saborna crkva Svetog arhanđela Mihaila je neizbrisivo ugrađena u život Beograda i srpskog naroda. Veliki broj značajnih zbivanja i duhovnih kretanja u srpskoj istoriji u vezi je sa njenim nastankom i razvojem.

Kroz vekove ona je harana, razarana i ponovo obnavljana. Njena geneza je u vezi sa vladavinom kralja Dragutina, kada 1284. godine Beograd dolazi pod srpsku vlast i kralj Dragutin podiže Sabornu crkvu Uspenja Presvete Bogorodice na Beogradskoj tvrđavi.

U narodu postoji verovanje da TISA IMA ČUDOTVORNU MOĆ Najstariji živi ukras ispred hrama Shutterstock
 

Saborna crkva u Ulici kneza Sime Markovića podignuta je na temeljima stare crkve, koja se pominje u vreme austrijske vladavine gradom od 1717. do 1739. godine. Iako je izgrađena od kamena, bila je toliko uništena posle predaje Beograda 1739. godine da je morala biti srušena.

Na njenom mestu sagrađena je nova crkva od drveta, koju je 1795. godine zamenila crkva od čvrstog materijala, ali bez zvonika.

Današnja Saborna crkva građena je nepunih devet godina, od 28. aprila 1837. do 8. novembra 1845. godine po nalogu kneza Miloša Obrenovića. 

Zadužbina kneza Miloša

Hram-zadužbina posvećen je Arhangelu Mihailu, krsnoj slavi kneza Miloša. Projektovao ga je Franc Janke po ugledu na srpsku crkvu u Sremskim Karlovcima, u stilu klasicizma sa elementima kasnog baroka. Sagradili su ga pančevački i zemunski majstori.

Unutrašnjost hrama bogato je ukrašena. Duborezni pozlaćeni ikonostas izradio je vajar Dimitrije Petrović, a ikone na ikonostasu, pevnicama, tronovima i predikaonici, kao i kompozicije na zidovima i svodovima naslikao je Dimitrije Avramović, jedan od najistaknutijih srpskih slikara 19. veka. Posebnu vrednost predstavlja crkvena riznica.

U crkvi se nalaze mošti Svetog cara Uroša (Nejakog) i Svetog kneza Stefana Štiljanovića, deo moštiju Svetog kneza Lazara, Svetog Jovana Šangajskog i Sanfranciskanskog, kao i grobnice crkvenih poglavara i srpskih vladara iz dinastije Obrenović (Miloša i Mihaila). Ispred glavnog portala sahranjena su dva velikana srpske kulture: Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić.

Saborna crkva na mapi:

Izvor: politika

Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.

BONUS VIDEO:

Komentari(0)

Loading