Ko je odlučio da Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić počivaju rame uz rame? Večnost spojila pismenost pod istim drvetom tišine
Mada su se u životu razmimoilazili u mišljenjima, Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić danas leže jedan pored drugog — simbolično ujedinjeni u smrti. Njihova večna kuća nalazi se u porti Saborne crkve u Beogradu, mestu koje nosi više značenja nego što se na prvi pogled čini.
Dva pogleda na prosvetu, jedna sudbina
Dositej i Vuk nisu bili bliski saradnici, niti su delili ista uverenja. Naprotiv — dok je Dositej verovao da se prosvetiteljstvo širi obrazovanjem elite i prihvatanjem evropskog duha, Vuk je tvrdoglavo gradio svoju reformu na jeziku naroda. Dositej je bio učenik manastira, zatim putnik, filozof i pedagog, dok je Vuk, samouk, bio revolucionar jezika.
Njihove ideje često su bile u raskoraku. Vuk je kritikovao Dositeja zbog uticaja crkvene tradicije i previše knjiškog izraza, dok su Dositejevi sledbenici smatrali da je Vukovo „pisanje kao što se govori“ suviše sirovo. Ipak, obojica su želela isto — da Srbija bude prosvećena i pismena.
Možda vas zanima:
"Jednog u jamu, sa drugim u slamu": Preci su žene ponižavali izrekama, sad se zgražavamo od onoga što je Vuk zapisao
U plejadi Vukovih izreka, koji pršte od ponižavajućeg položaja žene, možemo da steknemo utisak kakav je njen položaj bio u 19. veku
Poslednji potomak Vuka Karadžića plod je vanbračne afere: Za dlaku izbegao smrt, pa se okrenuo Bogu - slavu stekao posthumno
Od trinestoro potomaka Vuka Karadžića nadživeli su ga samo dvoje, a ovo je interesantna priča o njegovom poslednjem potomku
Možda vas zanima:
"Jednog u jamu, sa drugim u slamu": Preci su žene ponižavali izrekama, sad se zgražavamo od onoga što je Vuk zapisao
U plejadi Vukovih izreka, koji pršte od ponižavajućeg položaja žene, možemo da steknemo utisak kakav je njen položaj bio u 19. veku
Poslednji potomak Vuka Karadžića plod je vanbračne afere: Za dlaku izbegao smrt, pa se okrenuo Bogu - slavu stekao posthumno
Od trinestoro potomaka Vuka Karadžića nadživeli su ga samo dvoje, a ovo je interesantna priča o njegovom poslednjem potomku
Možda vas zanima:
"Jednog u jamu, sa drugim u slamu": Preci su žene ponižavali izrekama, sad se zgražavamo od onoga što je Vuk zapisao
U plejadi Vukovih izreka, koji pršte od ponižavajućeg položaja žene, možemo da steknemo utisak kakav je njen položaj bio u 19. veku
Poslednji potomak Vuka Karadžića plod je vanbračne afere: Za dlaku izbegao smrt, pa se okrenuo Bogu - slavu stekao posthumno
Od trinestoro potomaka Vuka Karadžića nadživeli su ga samo dvoje, a ovo je interesantna priča o njegovom poslednjem potomku
Zajedno tek posle smrti: odluka koja nosi poruku
Dositej Obradović je umro 1811. godine i bio je sahranjen na tadašnjem groblju u dvorištu Saborne crkve. Vuk Karadžić je preminuo mnogo kasnije, 1864. godine, i prvobitno je bio sahranjen u Beču. Tek 1897. godine njegovi posmrtni ostaci su preneseni u Beograd, i po odluci srpske vlade, sahranjeni pored Dositeja — „da se dva velikana srpske reči ujedine i u smrti“.
vikipedija
Šta su Dositej i Vuk mislili jedan o drugom?
Dositej i Vuk se nikada nisu lično upoznali, ali su itekako bili svesni jedan drugog. Vuk Karadžić je u svojim spisima često pominjao Dositeja, ponekad sa poštovanjem, ali često i kritički. U pismu iz 1814. godine, Vuk piše: „Dositej mnogo znađaše, ali narod malo razumevaše“, ukazujući na to da je smatrao Dositejev jezik isuviše učenim i nerazumljivim za običnog čoveka.
Ipak, Vuk je priznao važnost Dositejevog rada za razvoj srpske prosvete.
Zajednička grobnica kao simbol pomirenja
Spomenici Dositeju i Vuku nalaze se jedan pored drugog, skromno ali dostojanstveno, u hladovini stabala porte Saborne crkve u Beogradu. Mnogi prolaznici, pa i turisti, nesvesni su da tu leže dva čoveka koji su oblikovali pismenost i misao moderne Srbije.
Njihova zajednička sahrana danas se tumači kao poruka da različite vizije mogu imati isti cilj. I da put od „knjige“ do „naroda“ vodi istom stazom — onom koja ne zaboravlja korene.
Zašto su Srbi nosili nož u čarapi: Narodna verovanja o zaštiti i snazi
Nož u čarapi nije bio znak nasilja, već amajlija, čuvar časti i tiha poruka – „spreman sam da se branim, ali ne i da napadam“
Bratimljenje pod jabukom: Kako su Srbi postajali braća bez krvi
Nekada se nisu svi problemi rešavali zakonom, niti su sve veze rađane krvlju – srpski običaj bratimljenja bio je svetinja jača od svakog potpisa
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Zakucani ekseri u gredi: Zaboravljen običaj za zaštitu kuće od zla
Na prvi pogled – samo ekseri u drvetu, a zapravo – moćna zaštita doma od uroka, bolesti i smrti, po verovanju srpskih predaka
Komentari(0)