Na današnji dan, tridesetog avgusta 1942. na pravoslavnom groblju u Sremskoj Mitrovici streljan je, u svojoj 46. godini, već tada evropski slavan slikar Sava Šumanović.
Sava Šumanović, rođen 22. januara 1896. godine u Vinkovcima, ostavio je neizbrisiv trag na umetničkoj sceni Jugoslavije. NJegov život i karijera bili su prožeti izuzetnim talentom, ali i dubokim ličnim tragedijama koje su oblikovale njegov rad.
Neki kažu da datum streljanja ne mora biti tačan, kao što ne mora da bude tačan ni zvanično saopšteni način izvršenja "kazne" nad umetnikom...
Rođen u Vinkovcima 22. januara 1896, Sava se sa roditeljima kao četvorogodišnjak doselio u Šid, gde je završio prva četiri razreda škole. Prvi razred realne gimnazije završio je u Zemunu, sve u cilju priprema za advokaturu, jer su njegovi roditelji, logično, želeli da Sava produži porodičnu tradiciju. Školske raspuste provodio je u Gracu da bi usavršio nemački jezik, koji je tokom života govorio tečno, kao maternji, a sve u cilju pripreme za bogatu karijeru.
Možda vas zanima:
Poljubio je majku i krenuo na streljanje: Svirepa smrt Save Šumanovića
Sava Šumanović, istaknuti srpski slikar, pao je žrtvom ustaškog terora tokom Drugog svetskog rata, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag u istoriji umetnosti.
RASKOŠNI TALENAT KOJI JE MONSTRUOZNO UBIJEN Tragičan kraj srpskog genija
„Putevi istorije su tokovi, da na njima samo je sila koja prolazi glatko, a slabi kako drugi dosude".
Možda vas zanima:
Poljubio je majku i krenuo na streljanje: Svirepa smrt Save Šumanovića
Sava Šumanović, istaknuti srpski slikar, pao je žrtvom ustaškog terora tokom Drugog svetskog rata, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag u istoriji umetnosti.
RASKOŠNI TALENAT KOJI JE MONSTRUOZNO UBIJEN Tragičan kraj srpskog genija
„Putevi istorije su tokovi, da na njima samo je sila koja prolazi glatko, a slabi kako drugi dosude".
Možda vas zanima:
Poljubio je majku i krenuo na streljanje: Svirepa smrt Save Šumanovića
Sava Šumanović, istaknuti srpski slikar, pao je žrtvom ustaškog terora tokom Drugog svetskog rata, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag u istoriji umetnosti.
RASKOŠNI TALENAT KOJI JE MONSTRUOZNO UBIJEN Tragičan kraj srpskog genija
„Putevi istorije su tokovi, da na njima samo je sila koja prolazi glatko, a slabi kako drugi dosude".
Međutim, porodica nije računala na to da će se Sava u Zemunu upoznati sa slikarstvom i upisati časove crtanja kod Isidora Junga, što je Šumanovićima „pomrsilo planove“ vezane za Savinu advokatsku karijeru. Tokom gimnazijskog školovanja, mladić počinje da se interesuje za umetnost, da bi se tako neizlečivo zaražen „slikarskim virusom“, kasnije usprotivio očevoj želji da postane advokat.
Kada se po završenoj maturi vratio kući i saopštio roditeljima da ne želi ničim drugim da se bavi osim slikarstvom, te da samo u tom pravcu želi da nastavi svoje školovanje, u porodici je izbio skandal. Kada bi te, 1914. godine jedna takva kuća trebala da pusti sina jedinca da bude „tamo neki moler“, i zbog toga batali već trasiran put advokata, sigurno da je vest bila šokantna, a takva odluka nimalo laka za prihvatanje. No majka Persida je ipak podržala voljenog sina i uspela na kraju da ubedi i supruga.
Godine 1920, Sava odlazi u Pariz, gde se susreće sa mnogim avangardnim umetnicima i pokretima. Učestvovao je u prestižnim izložbama i ostvario značajan uspeh, ali se suočavao i sa unutrašnjim borbama, posebno sa osećajem izolovanosti i nostalgijom za domom.
Godine 1930, Sava se vraća u Šid kako bi se posvetio svojoj umetnosti. Upravo u Šidu nastaju njegova najznačajnija dela.
Tragični kraj
Nažalost, Drugi svetski rat doneo je tragičan kraj Šumanovićevom životu. Ustaške vlasti uhapsile su ga 1942. godine zajedno sa grupom istaknutih Srba iz Šida. Nakon kratkog zatočeništva u Sremskoj Mitrovici, Sava Šumanović je pogubljen. NJegova smrt predstavlja neizmeran gubitak za jugoslovensku umetnost, ali njegova dela i dalje žive, svedočeći o njegovom geniju i strastvenoj posvećenosti umetnosti.
Nasleđe
Danas, Sava Šumanović se smatra jednim od najvažnijih slikara 20. veka na ovim prostorima. NJegova dela krase mnoge muzeje i privatne kolekcije, a njegov dom u Šidu pretvoren je u galeriju koja čuva uspomenu na ovog velikog umetnika. Sava Šumanović ostavio je za sobom bogato umetničko nasleđe koje inspiriše nove generacije umetnika i ljubitelja umetnosti.
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Zašto se gledalo da li se dim diže pravo: Znak dobra, zla i tihe poruke neba
U staroj srpskoj tradiciji dim nije bio samo posledica vatre – bio je poruka, predskazanje i pokazatelj duhovnog stanja kuće i naroda
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Danas su Mitrovske zadušnice: Dan kada duše predaka dolaze da vide jesmo li ih zaboravili
U tišini groblja, uz sveću, koljivo i molitvu, Srbi danas obeležavaju dan koji nije ni tuga ni praznik – već veza između nas i onih koji su nas gledali kad smo prvi put udahnuli
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Komentari(0)