ZBOG OVOGA JE SRBIN NAJVEĆI DOMAĆIN: Retko viđeni ritual s vodom i peškirom koji goste ostavlja bez teksta!
Sve ste čuli o srpskom gostoprimstvu – hrana, piće, "da se naješ k'o čovek". Ali prava tajna srpskog domaćina krije se u jednom zaboravljenom, emotivnom i duboko poštovanom ritualu koji se dešava pre nego što i sednete za sto. Otkrivamo običaj "Umivanja gostiju" – vrhunac dobrodošlice.
Srpsko gostoprimstvo često se svodi na trpezu. Ipak, stari etno običaji govore da je odnos prema gostu morao da bude čist i bez mrlje pre nego što se pređe na gozbu. U pojedinim krajevima Šumadije, istočne i južne Srbije, praktikovao se ritual "Umivanja gosta" – čin koji strance ostavlja bez teksta.
Umivanje gosta: Čin davanja mira
Možda vas zanima:
Zašto se u kasnu jesen ne preskače voda: Običaj koji i danas poštuju stari ljudi
U selima širom Srbije, krajem novembra se poštuje pravilo koje deluje jednostavno – kad naiđeš na potok, baru ili lokvu, staneš i pređeš je, ali ne preskačeš. Jer voda pamti kad se neko ogluši o tišinu
NIJE SAMO BELA ZABRANJENA: Ovo izbegavajte na tuđem venčanju
Kada idete na nečije venčanje, postoji određen kodeks oblačenja koji bi trebalo da ispoštujete.
Možda vas zanima:
Zašto se u kasnu jesen ne preskače voda: Običaj koji i danas poštuju stari ljudi
U selima širom Srbije, krajem novembra se poštuje pravilo koje deluje jednostavno – kad naiđeš na potok, baru ili lokvu, staneš i pređeš je, ali ne preskačeš. Jer voda pamti kad se neko ogluši o tišinu
NIJE SAMO BELA ZABRANJENA: Ovo izbegavajte na tuđem venčanju
Kada idete na nečije venčanje, postoji određen kodeks oblačenja koji bi trebalo da ispoštujete.
Možda vas zanima:
Zašto se u kasnu jesen ne preskače voda: Običaj koji i danas poštuju stari ljudi
U selima širom Srbije, krajem novembra se poštuje pravilo koje deluje jednostavno – kad naiđeš na potok, baru ili lokvu, staneš i pređeš je, ali ne preskačeš. Jer voda pamti kad se neko ogluši o tišinu
NIJE SAMO BELA ZABRANJENA: Ovo izbegavajte na tuđem venčanju
Kada idete na nečije venčanje, postoji određen kodeks oblačenja koji bi trebalo da ispoštujete.
Kada gost stigne pred kuću, domaćin ga ne uvodi odmah unutra. Pre ulaska u kuću, gost se zaustavlja u avliji. Domaćin ili najstariji član porodice (često žena, jer je ona čuvarica kuće) iznosi čistu vodu u lavoru i poseban, izvezen peškir.
Ovo nije bilo obično pranje ruku. Ovaj ritual imao je duboko simboličko značenje:
Očišćenje od puta: Verovalo se da je put pun prljavštine, prašine, ali i "zlih misli" i loše energije. Voda je služila da se sve to spere, kako bi gost u kuću ušao "čistom dušom".
Davanje mira: Umivanje je bio čin davanja mira i pokazivanje da je gostu dozvoljeno da u dom uđe bez ijedne brige. To je bio poziv na potpuno opuštanje i poverenje.
Vrhunsko poštovanje: Smatralo se za najveću čast ukazanu gostu, jer je to značilo da ga domaćin prihvata u potpunosti, sa otvorenim srcem.
Peškir i zdravica: Dodatni detalji
Nakon umivanja, gost se briše posebnim, čistim peškirom (često vezenim, koji se koristio samo u tu svrhu). Tada bi se popila i prva, obavezna "čestita čašica" domaće rakije, uz kratku zdravicu koja potvrđuje blagoslov doma i mir.
Ovaj ritual nam govori mnogo o srpskom kodu časti: gost se uvažavao iznad svega, a dobrodošlica je bila stvar etike i duhovne čistoće, ne samo materijalnog izobilja.
Iako se ovaj običaj danas retko viđa, on je temelj priče o tome zašto se gostoprimstvo Srba pamti.
I STARO I MLADO SE KRSTI KAD PROLAZI PORED CRKVE, ČAK I KAD SU U GRADSKOM PREVOZU: Sveštenik objasnio da li je to hrišćanski čin
Sve češće možemo da primetimo ljude koji se krste kada prolaze pored crkve, naročito u gradskom prevozu.
PRAVILNA PRIČEST? Patrijarh Pavle sve objasnio u jednoj rečenici
Pažljivo pročitajte reči Patrijarha Pavle koje otkrivaju pravu suštinu posta i pričešća.
Ovde je odštampana prva knjiga u Srbiji: Samouki monah Teodosije na 250 drvenih ploča uspeo je da izrezbari slova za nezaborav
U vreme modernih tehnologija i brzog pisanja, slanja i štampanja poruka na mnoštvu aplikacija teško je i zamisliti koliko je nekada davno bilo teško bilo šta napisati, a tek odštampati. Malo je onih koji znaju da je prva knjiga u Srbiji odštampana davne 1537 godine u manastiru Rujan nadomak Užica i to zahvaljujući upornosti i požrtvovavnosti samoukog monaha Teodosija koji je želeo da Božije reči ostanu zabeležene i opstanu vekovima. Čuveno Rujansko Četvorojevanđelje je zapravo prva knjiga štampana u Srbiji.
Ako nije imala ćilim u miraz, devojka nije mogla ni da se uda: Dragačevke čuvaju srpsku tradiciju i prenose na mlade naraštaje
Ujedinile se u udruženje koje nosi ime po čuvenoj Rajki Borojević
„Šta ti je na umu, to ti je i na drumu“ – zašto Srbi veruju da se misao pretvara u stvarnost
Narod veruje da ono što misliš – ide ispred tebe. Misao nije samo unutrašnji svet, već početak svega što ti se može desiti
Komentari(0)