Crkva i pravoslavni vernici danas slave svetog SVEŠTENOMUČENIKA ANTIPA: Izgovorite sledeću molitvu
I tu posle njih življaše Antipa „kao svetlost posred tame, kao ruža posred trnja, kao zlato posred blata”
Spominje se u knjizi Otkrovenja kao ”Antipa vjerni svedok moj, ubijen kod vas, gdje satona boravi” (Otkr 2, 13), tj. u gradu Pergamu. Žitelji ovoga grada življahu u mraku idolopoklonstva i u krajnjoj nečistoti; behu robovi strasti, opadači, nasilnici, krvosmešnici, rečju – sluge satanske.
I tu posle njih življaše Antipa „kao svetlost posred tame, kao ruža posred trnja, kao zlato posred blata”.
Dobrim i pravednim smatraše se onaj, ko bi nekoga hrišćanina uhvatio i ubio. Sva vera neznabožačka sastojala se u gatanju, u tumačenju snova, u služenju demonima i u krajnjem razvratu.
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Ustrašeni od Antipe, kao od ognja, demoni se jave žrečevima u snu i ispovede, kako se oni boje Antipe, i kako moraju zbog njega da beže iz toga grada. Žrečevi dignu gomilu naroda protiv Antipe, i počnu ovoga istjazavati i nagoniti da se odrekne Hrista i pokloni idolima.
Reče im Antipa: „Kad se vaši takozvani bogovi, gospodari vasione, plaše mene, smrtnog čoveka, i moraju da beže iz ovoga grada, zar ne poznajete po tome da je sva vaša vera zabluda”. I još im govoraše svetitelj o veri Hristovoj, kao jedinoj istinitoj i spasonosnoj.
No oni se razjariše kao zverovi i dovukoše starca Antipu pred hram Artemidin, pred kojim je stajao izliven vo od bronze. Usijaše vola ognjem, i baciše unutra slugu Božijega.
Sveti Antipa, unutra u ognjenom volu, slavljaše Boga s blagodarnošću, kao negda Jona u kitu, ili tri otroka u peći ognjenoj. I moljaše se Antipa za pastvu svoju i za sav svet sve dok mu se duša ne rastavi od trošnoga tela i ne uzleti među angele u Carstvo Hristovo.
Skonča u mukama i uvenča se slavom neuvelom 92. godine.
Tropar (glas 4):
'' dolske obmane si razobličio, Sveti Antipo, i đavolsku si uništio silu, ispovedivši hrabro Hrista pred bezbožnicima. Zato si se uselio u Carstvo nebesko ka anđelskim vojskama, Vladici svih prinoseći slavoslovlje, i za nas molebno blagodarenje predlažući, da nam blagodat isceljenja daruje. Zato te poštujemo, sveštenomučeniče Antipo: Moli Hrista Boga da spase duše.''
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)