Stevan Sremac, jedan od najvoljenijih pripovedača srpske književnosti, nije sedeo u sobama s perom u ruci – on je slušao, beležio i oblikovao priče iz samog srca naroda. Njegove kafanske beležnice postale su književna riznica života, jezika i duha Srbije s kraja 19. veka.
Kafana kao književna laboratorija
Za razliku od mnogih svojih savremenika, Stevan Sremac nije pisao iz osame radnog kabineta. Njegovo pero bilo je nastavak šapata iz zadimljenih niških i pirotskih kafana, gde je kao profesor često sedeo i zapisivao sve što bi čuo – od lokalnih psovki, preko duhovitih doskočica, do pripovedaka koje su se prenosile s kolena na koleno.
U takvom ambijentu rodili su se junaci poput Kalče i Ivka – ljudi od krvi i mesa, sa manama i vrlinama, koje Sremac nije izmišljao, već ih je vešto oblikovao iz svakodnevnih razgovora.
Možda vas zanima:
„Nikad nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole…“ – Tajna ljubavi u rečima Mome Kapora
Momo Kapor bio je jedan od onih stvaralaca koji su umeli da običan život pretvore u umetnost. Pisac, slikar, novinar i boem, ostavio je iza sebe desetine knjiga, stotine crteža i bezbroj rečenica koje su obeležile epohu. Njegove priče su tople, ironične i duhovite, a u njima se prepoznaje duh Beograda, ali i nostalgija za vremenom koje je nestalo.
Četinari koji ne znaju za smrt – Norveška kroz oči Isidore Sekulić
Srpska književnica otkrila je Norvešku pre više od jednog veka, donoseći sa sobom slike fjordova, ribarskih sela i tišinu koja ima glas.
Možda vas zanima:
„Nikad nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole…“ – Tajna ljubavi u rečima Mome Kapora
Momo Kapor bio je jedan od onih stvaralaca koji su umeli da običan život pretvore u umetnost. Pisac, slikar, novinar i boem, ostavio je iza sebe desetine knjiga, stotine crteža i bezbroj rečenica koje su obeležile epohu. Njegove priče su tople, ironične i duhovite, a u njima se prepoznaje duh Beograda, ali i nostalgija za vremenom koje je nestalo.
Četinari koji ne znaju za smrt – Norveška kroz oči Isidore Sekulić
Srpska književnica otkrila je Norvešku pre više od jednog veka, donoseći sa sobom slike fjordova, ribarskih sela i tišinu koja ima glas.
Možda vas zanima:
„Nikad nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole…“ – Tajna ljubavi u rečima Mome Kapora
Momo Kapor bio je jedan od onih stvaralaca koji su umeli da običan život pretvore u umetnost. Pisac, slikar, novinar i boem, ostavio je iza sebe desetine knjiga, stotine crteža i bezbroj rečenica koje su obeležile epohu. Njegove priče su tople, ironične i duhovite, a u njima se prepoznaje duh Beograda, ali i nostalgija za vremenom koje je nestalo.
Četinari koji ne znaju za smrt – Norveška kroz oči Isidore Sekulić
Srpska književnica otkrila je Norvešku pre više od jednog veka, donoseći sa sobom slike fjordova, ribarskih sela i tišinu koja ima glas.
Beleške na salvetama i kutijama od duvana
Sremac je nosio papir i olovku, ali često, kada to nije imao pri ruci, beležio bi dosetke i replike na poleđini kutije od duvana, računa, pa i salveti. Bio je hroničar narodne duše, a kafana – mesto na kojem se ta duša najiskrenije otvarala.
Njegovi učenici i prijatelji često su ga viđali kako sedi za stolom, ćuti i piše. Nije prekidao razgovore, nije ulazio u rasprave – slušao je. U njegovim sveskama našli su se dijalozi koji su postali okosnica realističnih pripovedaka, a jezik koji je koristio u delima bio je gotovo fonografski zapisan govor običnog sveta.
Mesto gde književnost pije kafu
Za Sremca, kafana nije bila tek mesto za piće – bila je društvena scena. Tu se gledalo ko ulazi, ko izlazi, ko se s kim svađa, koga traži pandur, a ko peva do zore. Sve je to bilo materijal koji je Stevan Sremac znao da uobliči u briljantne književne slike.
Njegova dela su dokaz da je književnost najživlja onda kada ne beži od stvarnosti, već je s ljubavlju i humorom prikazuje. Kafanski razgovori koje je beležio nisu bili trivijalni – oni su otvarali uvid u narodnu duhovitost, svakodnevne borbe i želju za dostojanstvom u siromaštvu.
Zaveštanje kafanskog pripovedača
Stevan Sremac je ostavio trajni trag u srpskoj književnosti upravo zbog toga što je slušao narod. Njegova dela nisu umetnički laboratorijski eksperimenti, već čista, topla priča o običnom čoveku.
Danas, kad se mnoge kafane zatvaraju ili gube svoju dušu pod naletima modernizacije, Sremčeve stranice ostaju kao podsetnik na vreme kada je jedna šaljiva dosetka ili mudra zamerka za stolom u ćošku mogla postati večna književnost.
UBIJAO ZA TITA, SKONČAO U BEDI: Jugoslovenski Džejms Bond
Život Karate Boba zauvek se promenio kada je odbio da izvrši naređenje o likvidaciji mete u Jugoslaviji, zbog čega je bio primoran da pobegne iz zemlje.
Tajna podzemna pećina kod Orašca: Ovde su ustanici krili barut, oružje i – odluke o sudbini Srbije
Dok su se topovi tresli i krv lila u bojevima, duboko u šumama Šumadije odvijala se jedna tiha, ali presudna borba – borba za opstanak ustanka. Malo poznata pećina kod Orašca služila je Karađorđevim ustanicima kao tajno sklonište, barutana i mesto za donošenje ključnih odluka. Ovaj skriveni kutak istorije i danas postoji, ali o njemu se retko priča.
IME STAROSLOVENSKOG POREKLA KOJE JE KRASILO MNOGE DEČAKE: Danas ga sve ređe čujemo, a ima PRELEPO ZNAČENJE
Takođe se smatra da je ovo ime nastalo od imena Milovan i Milosa
Karađorđe se zaljubio u Jelenu pa je oteo sa 15 godina: Jedva izbegla zločin, a na kraju ispunila poslednju želju
Priča o voždu Karađorđu Petroviću i njegovoj ženi Jeleni nije klasična ljubavna bajka. Naprotiv – puna je strasti, sukoba, nepravdi i teških izbora koje je vreme nametalo. Jelena, žena koja je živela u senci vođe Prvog srpskog ustanka, bila je mnogo više od puke supruge slavnog junaka. Njena sudbina govori o tihoj snazi, boli i borbi za dostojanstvo u vremenu kad žene nisu imale ni glas, ni izbor.
Srpska princeza rodila poslednjeg Romanova: Muža joj boljševici brutalno prebili i bacili ga u jamu, a nju u tamnicu, umrla je zaboravljena od svih
Jelena Karađorđević je bila obrazovana, hrabra, vrlo požrtvovana kako prema Srbiji i interesima Srbije, tako i prema svojoj novoj domovini Rusiji.
Komentari(0)