STIHOVI PESME MILENE PAVLOVIĆ LEDE KRV U ŽILAMA: Napisala je kad je imala 7 godina i kao da je predvidela jezivu sudbinu!
Najtužnija pesma ikada napisana
Milena Pavlović Barili bila je srpska slikarka i jedna od najinteresantnijih ličnosti umetničke Evrope između dva rata. Živela je i stvarala u Parizu i Americi gde je ilustrovala i slavni modni časopis “Vog”, a sve je to prekinula iznenadna smrt 6. marta 1945. od srčanog udara u 36. godini.
Ono što je manje poznato je to da je slikarka bila i veoma nadarena pesnikinja.
Prve pesme, začuđujuće zrele za svoj uzrast, Milena je pisala još kao sasvim mala devojčica. Interesantno je da su one odisale onim što će kasnije obeležiti i njene slike – nostalgijom, bajkovitošću, setom…
Pisac Milutin Tasić zapisao je jednu pesmu koju je Milena napisala kao sedmogodišnja devojčica.
Roma sabato, 12. novembre 1916.
MILENA
Kad sunce svanjiva
i ptičice pevaju
onda, onda je leto
al ja neću
da ga dočekam
neću da dočekam
na ovom svetu!
Ovaj svet sanak
samo sanak lep.
Danas nije poznato da li je ona njen autor ili ju je negde čula i zapamtila, ali je poražavajuća gorčina sa kojom Milena, još kao mala devojčica, gleda na svet. Na neki način, upravo ova pesma prorekla je njen kratki život i najavila tragičnu i ranu smrt.
Samo u periodu 1934/1935. tokom kog je slikarka malo radila na svojim slikama, napisala je 60 pesama na četiri jezika – 17 na italijanskom, 14 na španskom, 7 na francuskom i 22 na srpskom. Godine 1934. objavljuje svoju poeziju u italijanskom časopisu “Quadrivio”.
Prevodi pesama Milene Pavlović Barili prvi put su objavljeni 1966. godine u monografiji Miodraga B. Protića “Milena Pavlović Barili, život i delo”. Milenine pesme objavljene su prvi put kao zbirka 1998. godine pod naslovom “Poezija” i u ovoj zbirci su prvi put objavljeni prevodi pesama sa španskog jezika.
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Kako je nastalo "Kažite dragička"? Zanimljiva priča o Beograđanki koja je volela ovo da radi
Donosimo vam zanimljivu priču o gospođi Dragi po kojoj je nastala čuvena izreka "Kaži dragička!"
Komentari(0)