BILA JE PRELEPA, POSLE OČEVE SMRTI NEGOVALA JE BOLESNU MAJKU: Pogledajte kako je bila lepa ćerka Vuka Karadžića
Malo se zna da je Mina Vukomanović, ćerka Vuka karadžića bila jedna od prvih srpskih slikarki
Vilhelmina ( Mina ) Karadžić Vukomanović ( 1828 - 1894 ) bila je ćerka reformatora srpskog jezika Vuka Stefanovića Karadžića i Bečlijke Ane Marije Kraus. Bila je jedna od tri srpske slikarke u XlX veku koja je radila u Srbiji, i jedno od trinaestoro dece Vuka Karadžića i njegove supruge.
Takođe, pored brata Dimitrija, ona je jedno od trinaestoro dece svojih roditelja koje je preživelo, dok su ostala deca velikog reformatora našeg jezika, umrla kao bebe ili u ranoj mladosti. Zanimljivo je da su Mina i Dimitrije rođeni istog dana, 12. jula ali sa razmakom od 8. godina.
Mina je odrasla u kući koju su posećivali tada, najveća imena kulture, južnoslovenskih ali i evropskih naroda. Dovoljno je pomenuti Petra Petrovića Njegoša, Branka Radičevića, Đuru Daničića, kneza Mihaila Obrenovića, Jerneja Kopitara, Stevana Knićanina, Uroša Kneževića, patrijarha Josifa Rajičića, kneza Danila Petrovića, zatim Jakoba Grima, Leopolda Rankea, Pavela Šafarika...
vikipedija
Pored nemačkog naučila je francuski, italijanski, engleski,ruski i naravno srpski jezik. Pohađala je na časove slikarstva i klavira.
Pored toga svome ocu pomagala je u njegovom radu, radila kao njegov sekretar, a imala je želju da nastavi usavršavanje u Petrogradu, za šta nije uspela da dobije stipendiju.
Sa trideset godina ušla je u Kukuljuvićev "Slovnik umjetnikah jugoslavenskih", nedugo zatim u Vrucbahov "Biografski leksikon", a početkom XX veka u delo "Znameniti Srbi XlX veka" Andre Gavrilovića.
1858 godine Mina je doputovala je u Beograd gde je u Sabornoj crkvi prešla u pravoslavnu veru i dobila ime Milica, da bi se ubrzo nakon toga udala za profesora na Beogradskom liceju Aleksu Vukomanovića, bratanca knjeginje Ljubice Obrenović.
vikipedija
Aleksa je umro nakon godinu i po dana braka, ostavivši iza sebe tromesečnog sina Janka. Janko koji je u kadetskom korpusu u Rusiji vaspitavan za oficira, učestvovao je u srpsko turskom ratu, gde je zahvaljujući svojoj hrabrosti, dobio Orden za hrabrost. Umro je u Rusiji 1878 godine.
Posle smrti svoga oca Vuka 1864 godine, Mina je, svoju teško bolesnu majku Anu, negovala sve do njene smrti 1876. godine.
Smrću Dimitrija Karadžića, sina Vuka Karadžića i Mininog brata 1883. godine, Mina je ostala jedini potomak loze Vuka Karadžića.
Mina Karadžić, poslednji izdanak loze Vuka Karadžića, preminula je 1894 godine od uremije. O državnom trošku preneta je u Beograd i sahranjena u grob svog supruga Alekse na Tašmajdanu. Početkom XX veka njene kosti, zajedno sa kostima sina Janka, prenete su u Savinac kod Gornjeg Milanovca i sahranjene u kripti porodične crkve Vukomanovića.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)