Za vreme trajanja Petrovskog posta pravila nalažu da se ne jede meso, beli mrs i jaja
Petrovski post naziva se još i Apostolski. Dan njegovog početka i njegovo trajanje zavisi od prvog ponedeljka posle Duhovske nedelje. Zbog zavisnosti početka ovog posta o Vaskrsu i Duhovima, Apostolski post najkraće može da traje jednu sedmicu i jedan dan, a najduže šest sedmica. Ove godine traje od 12. juna do Petrovdana 12. jula.
Iako svrha posta nije samo u uzdržavanju od mrsne hrane, već i u uzdržavanju od loših misli, reči i dela i uz obaveznu molitvu. svima nam, ipak, problem zadaje šta to smemo jesti tokom posnih dana.
Petrovski post je po ovom pitanju najlakši.
On nije najkraći, već je najkraći Gospojinski post koji traje samo 15 dana, od 1. odnosno 14. avgusta do 28. odnosno 15. avgusta. Ali, premda je on posvećen duhovnoj pripremi uoči praznika Uspenja Presvete Bogorodice, stroži je od Božićnog i Apostolskog.
U danima Petrovdana svežeg povrća i voća ima u izobilju, tako da nam brige oko hrane neće mnogo odvlačiti pažnju od duševnog posta i molitve.
Otac Tadej je savetovao da svaki čovek, u svakom momentu na usnama ima ovu molitvu:
“Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me”.
Ukoliko vam ova molitva pređe u naviku, uz određeni post i s verom u Boga, možete da preobratite i smirite svoju dušu.
Za vreme trajanja Petrovskog posta pravila nalažu da se ne jede meso, beli mrs i jaja. Jela na ulju se jedu svaki dan osim, naravno, srede i petka koji se poste “na vodi”. Riba se konzumira vikendom i praznicima. Na dan Rođenja Sv. Jovana Krstitelja jedemo ribu, iako padne u sredu ili petak. Takođe, na Ivandan, odnosno 7. jula, se jede riba, bez obzira na dan koji je te godine. Ukoliko Petrovdan padne u sredu ili petak, toga dana ne mrsimo, već jedemo ribu, vino i ulje.
Dan uoči Petrovdana je pokladni dan. Njega karakteriše uživanje u jelu i piću, paljenje pokladnih vatri “olalija”, kako bi se prizvala rodna godina i zdravlje za stoku i ukućane.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)