VOLEO JE MENE, A OŽENIO SE NJOM: Drugi muž Olivere Marković bio je NAJVEĆA LJUBAV naše čuvene glumice! Nikad ga nije prebolela
Poznato je da je naša legendarna glumica Olivera Marković bila supruga proslavljenog kolege Radeta Markovića. Međutim, malo je onih koji znaju da je nakon njega bila udata za glumca Duška Bulajića, koji je bio najveća ljubav glumice Žiže Stojanović.
Ovu malo poznatu priču otkrila je upravo Žiža Stojanović tokom svog učešća u prvoj sezoni rijalitija Zadruga, kada se poverila čuvenoj rokerki Snežani Mišković Viktoriji.
Kako je tada ispričala Viktoriji, njihova veza trajala je dve godine, a Žiža Duška nikad nije prebolela.
- Duško Bulajić bio je muž Olivere Marković. To je moja najveća ljubav, mi smo bili dve godine. S njim sam igrala i u Nišu i drugde. U Nišu, kad smo imali prvi angažman, već se zaljubio u mene. To je bilo posle muža, a mi nismo bili u braku. On se posle oženio Oliverom Marković. Ne pitaj. Ona je znala za mene, da je on mene voleo. Još iz Niša me je voleo, a u Beogradu smo se spojili - pričala je Žiža.
Glumica je tada istakla da je Duška volela više i od svog supruga, glumca Vladislava Matića, sa kojim je bila sedam godina u braku.
Podsetimo, Olivera je prvo bila u braku sa Radetom Markovićem, a kasnije sa Duškom Bulajićem.
Dok je sa Radetom vodila buran ljubavni život, sa Dušanom je postala večni partner i van pozorišne scene. Razmišljajući o svom emotivnom životu, Olivera je često u šali znala da kaže da joj se čini da se udala čim se rodila i da se zapravo ne seća perioda svog života u kome nije bila u braku.
Dušan je bio veliki umetnik, ali nije voleo slavu. Njih dvoje su decenije proveli zajedno kao članovi Narodnog pozorišta u Beogradu, a kako su svoj privatan život ona i Dušan držali daleko od trač rubrika, veliki deo javnosti ne samo da nije ni znao da je u novom braku, već su je do kraja života mnogi vezivali za barda našeg teatra, Radeta Markovića.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)