ZAŠTO SE NA VASKRS JEDU JAJA? Od kad negujemo ovu tradiciju i odakle nam dolazi ovaj dugogodišnji običaj
Gotovo da ne postoji domaćinstvo koje na Vaskrs ne praktikuje šarena kuvana jaja na svojoj trpezi.

Jedenje jaja za Uskrs povezano je sa hrišćanskom istorijom, piše britanski San.
Tokom šest nedelja posta, hrišćani su se odrekli konzumacije svih životinjskih proizvoda, što je uključivalo sve mlečne proizvode i jaja. Današnja čokoladna jaja su zabavna kombinacija religijskog običaja i slatkiša koji deca vole. Ali, zašto baš jaja?
Gotovo da ne postoji domaćinstvo koje na Vaskrs ne praktikuje šarena kuvana jaja na svojoj trpezi.
Možda vas zanima:

Nitima prošlosti do savremenosti: Kako dragačevski vez čuva duh predaka
Nitima prošlosti do savremenosti: Kako dragačevski vez čuva duh predaka

NARODNA VEROVANJA O NOVCU: Ovo su 10 načina da ga zadržite
Novac možda ne donosi sreću, ali je veoma bitan faktor u životu.
Možda vas zanima:

Nitima prošlosti do savremenosti: Kako dragačevski vez čuva duh predaka
Nitima prošlosti do savremenosti: Kako dragačevski vez čuva duh predaka

NARODNA VEROVANJA O NOVCU: Ovo su 10 načina da ga zadržite
Novac možda ne donosi sreću, ali je veoma bitan faktor u životu.
Možda vas zanima:

Nitima prošlosti do savremenosti: Kako dragačevski vez čuva duh predaka
Nitima prošlosti do savremenosti: Kako dragačevski vez čuva duh predaka

NARODNA VEROVANJA O NOVCU: Ovo su 10 načina da ga zadržite
Novac možda ne donosi sreću, ali je veoma bitan faktor u životu.
Jaja su bila simbol života i plodnosti. Hrišćani su prihvatili jaja kao simbol uskrsnuća Isusa.
Uskrsnuće je simbolizovano kroz ljusku jajeta, koja predstavlja grobnicu u kojoj je bio, dok pile koje izlazi iz ljuske predstavlja samog Isusa koji je izašao iz grobnice.
Tradicija jedenja jaja takođe ima praktičnu funkciju. Pošto su se hrišćani odrekli svih životinjskih proizvoda, ali kokoške su i dalje snosile jaja. Zato su ih ljudi kuvali i ukrašavali bojama i onda kasnije na Uskrs jeli.
Odluka za praznovanje ovog dana donesena je zaslugom svetog cara Konstantina i koristi se u hrišćanskom svetu već 17 vekova, a najvažnije je sledeće: Uskrs se uvek slavi nakon prolećne ravnodnevnice u sedmici posle punog meseca (20. odnosno 21. marta), posle jevrejskog prolećnog praznika Pashe i uslov je da se slavi u nedelju. Najranije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8. maja (pre Blagovesti i posle Đurđevdana).
Jedan od najstarijih hrišćanskih običaja za Uskrs je farbanje jaja ujutru na Veliki petak.
Bojena jaja se pominju prvi put u 12. veku, a kod nas tek negde u 16. veku i običaj je da se prvo jaje farba u crvenu boju, u spomen na nevino prolivenu krv i vaskrsenje Hristovo, a takođe je simbol radosti i života.
(nsuzivo.rs, istorijski zabavnik)
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:

Vojislav Ilić Mlađi i zaboravljena poezija o Šumadiji: stihovi u kojima se čuje miris zemlje i zvuk zvona
Vojislav Ilić Mlađi, često u senci slavnog imenjaka, ostavio je snažan pesnički trag u srpskoj književnosti početkom 20. veka. Njegove pesme o Šumadiji, narodu i običajima danas su nepravedno zaboravljene, iako su svedočanstvo o vremenu u kojem se narodna duša pretakala u stih.

Kako se izrađuje glina iz Jadranske Lešnice: zanat koji živi kroz lonce, pećnice i zemljane saksije
U selu Jadranska Lešnica kod Loznice i danas se vadi glina iz lokalnih oranica, koristi se za pravljenje lonaca, crepulja i pećarskih cigli, a znanje se prenosi kroz porodice. Ova glina je cenjena zbog svoje izuzetne čistoće i izdržljivosti.

"Ljiljkovanje" na Petrovdanske poklade: zaboravljeni dečji običaj iz sela kod Valjeva
Nekada su deca u valjevskom kraju na poklade trčala kroz selo s vencima od ljiljana na glavi, pevajući i prizivajući zdravlje. Danas taj običaj pamte samo stariji, ali u nekim selima još uvek živi u sećanjima.

Bio je srpski vladar iz senke: Pričalo se da je vanbračni sin kneza Miloša, posle ubistva Mihaila venčao se njegovom verenicom, a onda je misteriozno umro
Blaznavčevo delo i njegov uticaj na istoriju Srbije ostali su nedovoljno istraženi i istorijski nepotpuno ocenjeni. Poslednji sati u životu Milivoja Petrovića bili su veoma intrigantni, kao i čitav njegov život, a njegova iznenadna smrt je i dalje obavijena velom misterije.

„Beli medenjak“ iz Negotinske krajine: Zaboravljena sorta belog luka koja se suši u vencima
Luk koji ne pecka, već miriše na detinjstvo: Stara sorta iz Negotina čuva ukus zaboravljenih bašta
Komentari(0)