NEOBIČNE TAJNE NEMANJIĆA Zašto je Sveti Sava jeo hobotnice, Stefan Nemanja meso i kako je sir korišćen umesto novca?
Zašto je Stefan Nemanja jeo meso, a Sveti Sava hobotnice?

Na ova i mnoga druga zanimljiva pitanja odgovore daje Tamara Ognjević, istoričarka umetnosti i gastroheritolog koja je godinama izučavala, a sastavljala recepte, a potom uradila i rekonstrukciju nekoliko jela srednjovekovne trpeze, a u okviru višegodišnjeg istraživanja „Živeti prošlost – Srpska srednjovekovna gastronomija“.
Jagnje za vladara, zec za ratara
Možda vas zanima:

ZA PRAVE SLADOKUSCE "Pijani Isidor" je pravi kolač za ljubitelje slatkiša
Nema greške ako volite slatko.

STARI, DOBRI SLATKIŠ KOJI SVI OBOŽAVAJU Uz ovaj recept nema greške, generacije su odrasle uz njih
Svi su odrasli na ovim kolačima.
Možda vas zanima:

ZA PRAVE SLADOKUSCE "Pijani Isidor" je pravi kolač za ljubitelje slatkiša
Nema greške ako volite slatko.

STARI, DOBRI SLATKIŠ KOJI SVI OBOŽAVAJU Uz ovaj recept nema greške, generacije su odrasle uz njih
Svi su odrasli na ovim kolačima.
Možda vas zanima:

ZA PRAVE SLADOKUSCE "Pijani Isidor" je pravi kolač za ljubitelje slatkiša
Nema greške ako volite slatko.

STARI, DOBRI SLATKIŠ KOJI SVI OBOŽAVAJU Uz ovaj recept nema greške, generacije su odrasle uz njih
Svi su odrasli na ovim kolačima.
Dobar vladar morao je da jede dosta mesa, i to ne bilo kakvog, već najkvalitetnijeg, pripremljenog pečenjem ili prženjem. Samo spoj krvi i vatre obezbeđuje ratničku moć „Priđite, drugovi i braćo, i čeda vazljubljena, priđite sa mnom, da se poslednjim pirom sa vama razveselimo, te da se rastanem od trpeze s mesom, jer me ovakva sjajna i mnogomesna trpeza neće više sakupiti s vama, nikada!“, reči su kojima se veliki župan Stefan Nemanja 1195. godine u Rasu obraća narodu okupljenom na banketu organizovanom povodom predaje vlasti njegovom sinu Stefanu Prvovenčanom, kako pripoveda monah Teodosije u svom znamenitom „Žitiju Svetog Save“.
- Iako ovaj neobični oproštaj od bogate mesne trpeze jasno sugeriše da Nemanja ne silazi samo s vlasti, već se sprema da primi i monaški postrig, a monasi u srednjem veku ne jedu meso čak ni u dane mrsa, boljem poznavaocu srednjovekovnog shvatanja hrane neće promaći da se Nemanja oproštajem od mesa oprašta od zemaljske vlasti. Naime, shodno odrednicama u srednjem veku tako popularne Galenove medicine, dobar vladar morao je jesti dosta mesa kako bi zadržao svoje vladarske, viteške i druge kvalitete. I to ne bilo kakvog mesa, već onog najkvalitetnijeg, pripremljenog pečenjem ili prženjem, jer samo spoj krvi i vatre obezbeđuje vladarsku i ratničku moć - pojašnjava Ognjević za "Blic Ženu".
Shutterstock
Kuvana mesa, iznutrice, male ptice, zečevi i prerađevine su za zemljodelca i zanatliju – vladar i vojnici jedu pečenje! Pored sočiva, boba, divljeg graška, kupusa, crnog i belog luka, zelja, rotkve, repe, prosa, ječma, ovsa, raži, a u poznijim periodima i pirinča i kukuruza, koji stižu na naš prostor s turskim osvajanjima sredinom 15. i početkom 16. veka, stanovništvo srpskih zemalja u srednjem veku konzumira meso, mleko i mlečne proizvode.
Hobotnice Svetog Save
Ispisujući Studenički i Hilandarski tipik, te svojevrsne srednjovekovne manastirske pravilnike, Sveti Sava posebno sugeriše šta se i kad sme jesti. Naročitu zanimljivost u tim dragocenim spisima predstavlja insistiranje na konzumaciji hobotnica. Ako prihvatimo da to nije neobično kada je reč o Hilandaru, budući da se on nalazi u blizini mora, postaje gotovo misteriozno kad se hobotnice pojave i u monaškom jelovniku Studenice. Međutim, kad se ima u vidu da monah treba da se uzdrži od konzumacije namirnica koje podrazumevaju krv i vatru, te da se riba jede izuzetno retko, upravo zbog krvi, uporednim uvidom u ishranu ondašnjeg vizantijskog monaštva postaje jasno da su hobotnice, lignje i školjke često na monaškoj trpezi i to ne kao ekskluzivne delicije, već kao ona hrana koja ne sadrži krv.
Vlaški sir umesto novca
Vlaški ili merovlaški sir spravljen od kozjeg ili ovčijeg mleka, baš kao i kiselo mleko, proizvod je koji strani trgovci rado primaju umesto novca u razmeni s lokalnim stanovništvom, a pčelarstvo je praktično prva profesija u domaćoj prehrambenoj proizvodnji. Izvori nam jasno pokazuju da su se na stolovima vladara i uglednijih ljudi mogli naći i plodovi mora i morska riba, smokve, bademi, gorke pomorandže, limun, maslinovo ulje i skupocena vina i začini, kao i zlata vredan šećer. Već od 12. veka vlastela u Rasu jede breskvu, a tlo srpskih zemalja još od pamtiveka obiluje najrazličitijim vrstama šumskog voća, gljiva i divljači. Nalazi pojedinih otpadnih jama dokazuju da u planinskim regijama dominira jagnjetina, ali izvori ukazuju da je i svinja rado gajena životinja, a usoljeno i suvo meso prestižan srpski izvoz tokom srednjeg veka.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:

OVDE SE KRIJE KRUNA CARA DUŠANA Put će vas, ako ne baš do blaga Nemanjića, dovesti do vizantijskog utvrđenja Sokolica koje datira od petog veka (VIDEO)
Kroz ovo mesto u Šumadiji prošao je i Đurađ Branković, koji je prema predanju, u pećini na Ostrici sakrio pune sanduke zlata i srebra, a među vrednim nakitom nalazila se i kruna koja je pripadala caru Dušanu.
U samo 1 rečenici je Vladeta Jerotić pojasnio šta razboli i uništi svakog čoveka: Mudrost koja otkriva sve
Vladeta Jerotić je u jednoj rečenici objasnio šta čoveka razboli i uništi.

JOVAN JE BIO NAJLEPŠI SRBIN SREDNJEG VEKA I DESNA RUKA CARA DUŠANA: Zbog lepote radio ono što muškarci NE MOGU DA SMISLE (FOTO)
Stranica na Instagramu "Putevi srpske istorije" često objavljuje zanimljive priče iz srpske istorije o kojima smo malo znali, a jedna od njih je i priča o velmoži Jovanu Oliveru, desnoj ruci cara Dušana.

Kareja: Mesto tišine gde je Sveti Sava ostavio srce
Na Svetoj Gori, među uskim kaldrmisanim ulicama Kareje, skriva se sveta tišina – isposnica Svetog Save, mesto gde je prvi srpski arhiepiskop živeo, pisao i molio se.

Tri knjige koje bi, prema veštačkoj inteligenciji, svako treba da pročita barem jednom u životu
U sve digitalizovanijem svetu, veštačka inteligencija (VI) menja način na koji pristupamo i konzumiramo znanje, uključujući i kada su u pitanju knjige.
Komentari(0)