Jovan Uroš Nemanjić je bio sin cara Romeja i Srba i cele Albanije Simeona Nemanjića.

Poslednji muški izdanak dinastije Nemanjića je bio sinovac cara Dušana Silnog, a vladao je Epirom i Tesalijom kao car. Nakon njegove smrti carstvom Romeja i Srba vladaju Grci pre nego što ova država biva zbrisana sa političkih karti naletom Osmanlija.
Bio je sin polubrata Simeona Siniše Nemanjića, polubrata Dušanovog. Majka mu je bila poreklom iz velikaške italijanske porodice Orsini. Nasledio je oca između 1369. i 1372. godine kao cara Srba, Grka i Albanije, međutim, vlast je bila ograničena na Tesaliju.
Nekoliko godina je vladao pre nego što je abdicirao u korist Aleksija Anđela Filantropena - predavši Grcima vlast u Tesaliji.
Možda vas zanima:
MOŠTI MU PLJAČKALI, SELILI I DELILI: Ovo je NAJNESREĆNIJI srpski vladar koji NI MRTAV NIJE IMAO MIRA!
Čim se pročulo da je car sahranjen u Nerodimlju, vernici iz svih krajeva počeli su da posećuju njegov grob i da se tu mole za spas i isceljenje
DUŠAN SILNI BIO JE JAK KAO ČELIK I ZDRAV KAO DREN: Imao je poseban jelovnik, a OVA 3 specijaliteta je obožavao
Jelovnik Cara Dušana bio je poseban, a ono što se jelo na srpskom dvoru, služi se i danas.
Možda vas zanima:
MOŠTI MU PLJAČKALI, SELILI I DELILI: Ovo je NAJNESREĆNIJI srpski vladar koji NI MRTAV NIJE IMAO MIRA!
Čim se pročulo da je car sahranjen u Nerodimlju, vernici iz svih krajeva počeli su da posećuju njegov grob i da se tu mole za spas i isceljenje
DUŠAN SILNI BIO JE JAK KAO ČELIK I ZDRAV KAO DREN: Imao je poseban jelovnik, a OVA 3 specijaliteta je obožavao
Jelovnik Cara Dušana bio je poseban, a ono što se jelo na srpskom dvoru, služi se i danas.
Možda vas zanima:
MOŠTI MU PLJAČKALI, SELILI I DELILI: Ovo je NAJNESREĆNIJI srpski vladar koji NI MRTAV NIJE IMAO MIRA!
Čim se pročulo da je car sahranjen u Nerodimlju, vernici iz svih krajeva počeli su da posećuju njegov grob i da se tu mole za spas i isceljenje
DUŠAN SILNI BIO JE JAK KAO ČELIK I ZDRAV KAO DREN: Imao je poseban jelovnik, a OVA 3 specijaliteta je obožavao
Jelovnik Cara Dušana bio je poseban, a ono što se jelo na srpskom dvoru, služi se i danas.
Zamonašio se u Meteorima, monaškoj zajednici koju je osnovao njegov otac. Ime mu je postalo Joasaf, a bogatstvo i uticaj je ostao. Pomogao je svojoj sestri Mariji da ovlada Epirom. Ona je sebe nazivala caricom Epira, ali je Marija Angelina Nemanjić bila kratkotrajno vladar.
U Meteorima, gde je i rođen, tu je i umro 1422. ili 1422. godine. Poslednji je srpski vladar sa carskom titulom u Tesaliji. NJegov naslednik Aleksije je priznavao vrhovnu vizantijsku vlast. Kasnije, Tesalija pada u turske ruke pod Bajazitom.
Prema pravoslavnom kalendaru se proslavlja 3. maja kao prepodobni Joasaf srpski.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:

Ovo žensko ime se danas ne daje devojčicama: Palo je u zaborav, nećete ga nigde čuti
Posmatrano zajedno sa imenima koja vode poreklo iz latinskog jezika, ovde osnova "vita" znači "život"

Ova molitva Presvetoj Bogorodici se izgovara nedeljom! Veruje se da reči donose mir, sreću i blagostanje!
Jake reči molitve Presvetoj Bogorodici nedeljom

MISTERIOZNI KAMENI KRSTOVI ISTOČNE SRBIJE: Zašto su se nekada podizali bez imena pokojnika?
Širom istočne Srbije, naročito u oblastima oko Timoka, Negotina i Zaječara, i danas se mogu videti neobični kameni krstovi bez natpisa, imena ili godina. Za razliku od tipičnih nadgrobnih spomenika, ovi krstovi nisu vezani za konkretne ljude, već predstavljaju deo starog običaja za koji mnogi veruju da potiče još iz predhrišćanskog perioda.

BILJKA KOJA "VRAĆA VID": Kako se vidova trava nekada koristila u srpskoj narodnoj medicini?
Vidova trava, danas skoro zaboravljena biljka, imala je posebno mesto u tradicionalnoj srpskoj narodnoj medicini. Smatrana moćnim lekom za oči i vid, ova biljka bila je deo posebnih rituala i verovanja koja su vekovima praktikovana širom Srbije.

TAJNA PRVOG OTISKA "GORSKOG VIJENCA": Kako je Njegoševo delo skriveno i spaseno od cenzure?
"Gorski vijenac", epsko delo Petra II Petrovića Njegoša, danas je jedan od simbola srpske i crnogorske kulture, ali malo je poznato koliko je dramatična bila njegova štamparska istorija. Prvo izdanje ovog slavnog dela, objavljeno 1847. godine u Beču, štampano je pod izuzetno teškim uslovima i uz veliku tajnost, kako bi se sačuvalo od stroge austrougarske cenzure.
Komentari(0)