PRVA ŽENA MEĐU REDITELJIMA SRBIJE Stvorila je ime koje je predstavljalo sinonim za kvalitetno obrađena dela naših pisaca
Stvorila je ime koje je predstavljalo sinonim za kvalitetno obrađena dela Nušića, Sremca, Ćopića itd, dela prenesena na traku u maniru da se duh knjige u najmanjoj mogućoj meri izgubi tokom "transfera", a da se iskoriste i svi plusevi vizuelne umetnosti i njeni radovi nisu predstavljali zamenu za (ne)pročitano, već jedno novo iskustvo iste priče i dodatak koji nikad nije oštetio bazu.
Humor čist poput kišnice, dostupan svima, a nikad prizeman, naprotiv često višeslojan, to je svaki gledalac znao da će dobiti kad pročita ime Soje Jovanović na špici, jedno od retkih imena režije koje je nešto značilo i publici koju imena na špicama ne zanimaju, a da li je to "Soja" nadenuto od nekog Sotira ili od Sofije, što bi bio tačan odgovor, apsolutno je bilo u drugom planu i s te strane je i najpoštenije o Soji Jovanović pričati kao jednom od rediteljskih giganata kao takvih i činjenicu da je "prva žena" obavezno naznačiti, ali ne staviti fokus na to jer fokus mora biti na kvalitetu.
Rođena je 1922. i u njenu rodbinu spada dvorski fotograf Milan Jovanović koji joj je bio deda po ocu, njegov brat bio je Paja Jovanović, onda Sojin stric još jedan čuveni umetnik, vajar Dušan Jovanović Đukin, a strina glumica Nevenka Urbanova i uzevši u obzir kulturne krugove u kojima je živela negde je bilo logično da i ona postane deo njih.
Posle Drugog svetskog rata je prvo počela da režira u pozorištu, onda filmski debitovala sa "Sumnjivim licem" 1954. i usledio je prvi naš film u boji "Pop Ćira i pop Spira", a onda i "Diližansa snova", "Dr", "Put oko sveta", "Orlovi rano lete", "Pusti snovi" i "Silom otac", dakle bez jedne greške u koracima i tih njenih osam bioskopskih ostvarenja su klasičan primer stoprocentno uspešne filmografije i kad se dodaju serije "Osma ofanziva", "Pop Ćira" s početka osamdesetih, kao i više od 15 TV filmova od kojih prednjači "Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo", ništa sem tih naslova nije ni neophodno da bi se opisao njen doprinos.
Možda vas zanima:
NEKADA BILO NORMALNO U BEOGRADU: Ko je zaista bio "sumnjivo lice" i zašto u Knez Mihailovoj niste smeli da nosite ovakvu odeću?
Beograd kakav danas poznajemo bio je nekada grad strogih pravila, a iza pozorišnih komedija i lepih fasada Knez Mihailove ulice krile su se policijske kontrole. Otkrivamo kako je izgledao život u prestonici kada je "sumnjivo lice" mogao biti svako ko je pogrešno obučen!
Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.
Možda vas zanima:
NEKADA BILO NORMALNO U BEOGRADU: Ko je zaista bio "sumnjivo lice" i zašto u Knez Mihailovoj niste smeli da nosite ovakvu odeću?
Beograd kakav danas poznajemo bio je nekada grad strogih pravila, a iza pozorišnih komedija i lepih fasada Knez Mihailove ulice krile su se policijske kontrole. Otkrivamo kako je izgledao život u prestonici kada je "sumnjivo lice" mogao biti svako ko je pogrešno obučen!
Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.
Možda vas zanima:
NEKADA BILO NORMALNO U BEOGRADU: Ko je zaista bio "sumnjivo lice" i zašto u Knez Mihailovoj niste smeli da nosite ovakvu odeću?
Beograd kakav danas poznajemo bio je nekada grad strogih pravila, a iza pozorišnih komedija i lepih fasada Knez Mihailove ulice krile su se policijske kontrole. Otkrivamo kako je izgledao život u prestonici kada je "sumnjivo lice" mogao biti svako ko je pogrešno obučen!
Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.
Možda vas zanima:
NEKADA BILO NORMALNO U BEOGRADU: Ko je zaista bio "sumnjivo lice" i zašto u Knez Mihailovoj niste smeli da nosite ovakvu odeću?
Beograd kakav danas poznajemo bio je nekada grad strogih pravila, a iza pozorišnih komedija i lepih fasada Knez Mihailove ulice krile su se policijske kontrole. Otkrivamo kako je izgledao život u prestonici kada je "sumnjivo lice" mogao biti svako ko je pogrešno obučen!
Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.
Možda vas zanima:
NEKADA BILO NORMALNO U BEOGRADU: Ko je zaista bio "sumnjivo lice" i zašto u Knez Mihailovoj niste smeli da nosite ovakvu odeću?
Beograd kakav danas poznajemo bio je nekada grad strogih pravila, a iza pozorišnih komedija i lepih fasada Knez Mihailove ulice krile su se policijske kontrole. Otkrivamo kako je izgledao život u prestonici kada je "sumnjivo lice" mogao biti svako ko je pogrešno obučen!
Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.
Od 1983. više nije radila iza kamere, ali je ostala prisutna u teatru i sve do smrti 2002. prisutna za svakog kome je potrebna njena pomoć ili savet, a savet od takve osobe je uvek dobrodošao.
"Satira me nikada nije zanimala niti crni humor. Cinizam nije osobina sredine iz koje sam, ali je ipak, put ka komediji. Nije komedija ni nevina ni naivna: govori o čovekovoj sustini i oslobađa ga muka smehom. Ali onaj iskreni smeh, dečiji. Mene je dečiji svet uveo u svet komičnog. Umetnost nije razotkrivanje istina na svakojaki način, nego pomaganje čoveku da život proživi lepše i lakše, jer on može i mora da bude lep."
Izvor: gromadefilmske
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)