PRVA ŽENA MEĐU REDITELJIMA SRBIJE Stvorila je ime koje je predstavljalo sinonim za kvalitetno obrađena dela naših pisaca
Stvorila je ime koje je predstavljalo sinonim za kvalitetno obrađena dela Nušića, Sremca, Ćopića itd, dela prenesena na traku u maniru da se duh knjige u najmanjoj mogućoj meri izgubi tokom "transfera", a da se iskoriste i svi plusevi vizuelne umetnosti i njeni radovi nisu predstavljali zamenu za (ne)pročitano, već jedno novo iskustvo iste priče i dodatak koji nikad nije oštetio bazu.
Humor čist poput kišnice, dostupan svima, a nikad prizeman, naprotiv često višeslojan, to je svaki gledalac znao da će dobiti kad pročita ime Soje Jovanović na špici, jedno od retkih imena režije koje je nešto značilo i publici koju imena na špicama ne zanimaju, a da li je to "Soja" nadenuto od nekog Sotira ili od Sofije, što bi bio tačan odgovor, apsolutno je bilo u drugom planu i s te strane je i najpoštenije o Soji Jovanović pričati kao jednom od rediteljskih giganata kao takvih i činjenicu da je "prva žena" obavezno naznačiti, ali ne staviti fokus na to jer fokus mora biti na kvalitetu.
Rođena je 1922. i u njenu rodbinu spada dvorski fotograf Milan Jovanović koji joj je bio deda po ocu, njegov brat bio je Paja Jovanović, onda Sojin stric još jedan čuveni umetnik, vajar Dušan Jovanović Đukin, a strina glumica Nevenka Urbanova i uzevši u obzir kulturne krugove u kojima je živela negde je bilo logično da i ona postane deo njih.
Posle Drugog svetskog rata je prvo počela da režira u pozorištu, onda filmski debitovala sa "Sumnjivim licem" 1954. i usledio je prvi naš film u boji "Pop Ćira i pop Spira", a onda i "Diližansa snova", "Dr", "Put oko sveta", "Orlovi rano lete", "Pusti snovi" i "Silom otac", dakle bez jedne greške u koracima i tih njenih osam bioskopskih ostvarenja su klasičan primer stoprocentno uspešne filmografije i kad se dodaju serije "Osma ofanziva", "Pop Ćira" s početka osamdesetih, kao i više od 15 TV filmova od kojih prednjači "Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo", ništa sem tih naslova nije ni neophodno da bi se opisao njen doprinos.
Možda vas zanima:
NEKADA BILO NORMALNO U BEOGRADU: Ko je zaista bio "sumnjivo lice" i zašto u Knez Mihailovoj niste smeli da nosite ovakvu odeću?
Beograd kakav danas poznajemo bio je nekada grad strogih pravila, a iza pozorišnih komedija i lepih fasada Knez Mihailove ulice krile su se policijske kontrole. Otkrivamo kako je izgledao život u prestonici kada je "sumnjivo lice" mogao biti svako ko je pogrešno obučen!
Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.
Možda vas zanima:
NEKADA BILO NORMALNO U BEOGRADU: Ko je zaista bio "sumnjivo lice" i zašto u Knez Mihailovoj niste smeli da nosite ovakvu odeću?
Beograd kakav danas poznajemo bio je nekada grad strogih pravila, a iza pozorišnih komedija i lepih fasada Knez Mihailove ulice krile su se policijske kontrole. Otkrivamo kako je izgledao život u prestonici kada je "sumnjivo lice" mogao biti svako ko je pogrešno obučen!
Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.
Možda vas zanima:
NEKADA BILO NORMALNO U BEOGRADU: Ko je zaista bio "sumnjivo lice" i zašto u Knez Mihailovoj niste smeli da nosite ovakvu odeću?
Beograd kakav danas poznajemo bio je nekada grad strogih pravila, a iza pozorišnih komedija i lepih fasada Knez Mihailove ulice krile su se policijske kontrole. Otkrivamo kako je izgledao život u prestonici kada je "sumnjivo lice" mogao biti svako ko je pogrešno obučen!
Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.
Možda vas zanima:
NEKADA BILO NORMALNO U BEOGRADU: Ko je zaista bio "sumnjivo lice" i zašto u Knez Mihailovoj niste smeli da nosite ovakvu odeću?
Beograd kakav danas poznajemo bio je nekada grad strogih pravila, a iza pozorišnih komedija i lepih fasada Knez Mihailove ulice krile su se policijske kontrole. Otkrivamo kako je izgledao život u prestonici kada je "sumnjivo lice" mogao biti svako ko je pogrešno obučen!
Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.
Možda vas zanima:
NEKADA BILO NORMALNO U BEOGRADU: Ko je zaista bio "sumnjivo lice" i zašto u Knez Mihailovoj niste smeli da nosite ovakvu odeću?
Beograd kakav danas poznajemo bio je nekada grad strogih pravila, a iza pozorišnih komedija i lepih fasada Knez Mihailove ulice krile su se policijske kontrole. Otkrivamo kako je izgledao život u prestonici kada je "sumnjivo lice" mogao biti svako ko je pogrešno obučen!
Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.
Od 1983. više nije radila iza kamere, ali je ostala prisutna u teatru i sve do smrti 2002. prisutna za svakog kome je potrebna njena pomoć ili savet, a savet od takve osobe je uvek dobrodošao.
"Satira me nikada nije zanimala niti crni humor. Cinizam nije osobina sredine iz koje sam, ali je ipak, put ka komediji. Nije komedija ni nevina ni naivna: govori o čovekovoj sustini i oslobađa ga muka smehom. Ali onaj iskreni smeh, dečiji. Mene je dečiji svet uveo u svet komičnog. Umetnost nije razotkrivanje istina na svakojaki način, nego pomaganje čoveku da život proživi lepše i lakše, jer on može i mora da bude lep."
Izvor: gromadefilmske
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:
NEBESKI GLAS: Otkrijte "Krstasti svod" u manastiru Manasija i zašto arhitektura svedoči o tajnoj pravoslavnoj sekti
Manastir Manasija, zadužbina despota Stefana Lazarevića iz 15. veka, predstavlja vrhunac moravske arhitekture. Ipak, Manasija krije tajnu: njena arhitektura, sa neobičnim svodovima i dekoracijom, svedoči o snažnim, pa čak i zabranjenim, uticajima sa Zapada. Otkrivamo zašto su masivni zidovi i Despotova kula bili centar otpora, i kako je Resavska škola održavala "skrivenu" pravoslavnu misao.
KUĆA NA TERAZIЈAMA GDE JE GOREO NOVAC: Tajna Palate Atina – zašto je u njoj nestalo najveće blago i zavera iz 1941.
Palata Atina na Terazijama nije samo remek-delo secesije i akademizma, već tihi svedok burne istorije Beograda. Otkrivamo kako je ova raskošna zgrada dobila ime po dvorskom kuvaru Kralja Petra I, i kako je urbana legenda o tajnim trezorima i nestalom blagu iz nje nastala u haosu Aprilskog rata 1941. godine.
GROBLJE VILA: Zašto se na planini Miroč i danas gasi motor i legenda o najstarijem srpskom vampiru
Miroč, planina na severoistoku Srbije, važi za jednu od najmističnijih, opevana u narodnim pesmama kao dom vilenjaka. Ipak, Miroč i obližnji krajevi kriju mnogo mračniju tajnu – priču o najpoznatijem srpskom vampiru, Savi Savanoviću. Otkrivamo kako je vodenica na reci Rogačici postala ukleto mesto koje meštani izbegavaju i kako se mit o vukodlacima spojio sa pričom o vampiru.
POSLEDNJE PISMO IZ ZATVORA: Istina o jedinom svedočanstvu Kneza Pavla u egzilu i zašto je odbio da nosi burmu
Knez Pavle Karađorđević (1893–1976) važio je za najobrazovanijeg i najsklonijeg umetnosti među srpskim vladarima, ali je njegov život završio u političkom progonstvu. Otkrivamo kako je njegova sudbina povezana sa tragičnim gubitkom sina i zašto se, uprkos svom bogatstvu, morao odreći remek-dela da bi preživeo u izgnanstvu.
Naši stari su verovali da vetar ima duhovnu funkciju: Ovako su mu pevali, a razlog će vas iznenaditi
Pevanje pred vetar nije pokušaj da se kontroliše priroda
Komentari(0)