Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića

Kiza R

12:00

Kultura 0

Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.

Paja Jovanović
Wikipedia

Od Vršca do Bečke akademije

Pavle – Paja Jovanović rođen je 1859. godine u Vršcu, u porodici fotografa. Njegov dar za crtanje primećen je još u detinjstvu, kada je skicirao lica sugrađana i scene iz svakodnevnog života. Presudni trenutak dogodio se kada je crkveni slikar Nikola Aleksić video njegove radove i preporučio ga za umetničko školovanje.

Sa samo 16 godina primljen je na Bečku akademiju umetnosti, gde je bio jedan od najboljih studenata i ubrzo stekao nadimak „srpski princ slikarstva“.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Istorijske slike i putovanja za autentičnost

Paja je postao poznat po grandioznim istorijskim kompozicijama poput Seobe Srba, Takovskog ustanka i Krunisanja cara Dušana. Njegova posvećenost autentičnosti bila je legendarna – za pripremu jedne slike putovao je po Balkanu, skicirao narodne nošnje, proučavao oružje i arhitekturu.

Jedna anegdota kaže da je, dok je radio na Seobi Srba, nosio beležnicu i olovku čak i u kočiji, da bi zapisao svaki detalj nošnje koji je primetio kod putnika ili prolaznika. Smatrao je da „ni jedan nabor odore ne sme biti slučajan“.

Portretista elite i dolazak u Beograd

Njegov talenat brzo je prepoznala evropska aristokratija. Paja je slikao careve, vojskovođe, ministre i bogate mecene. Portret cara Franje Josifa I bio je među njegovim najcenjenijim radovima, a čuveni su i portreti kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage.

Prvi zabeleženi dolazak Paje Jovanovića u Beograd dogodio se oko 1910. godine, kada je na poziv kralja Petra I posetio glavni grad u vreme značajnih kulturnih događaja. Iako je živeo u Beču, ovaj boravak učvrstio je njegovu vezu sa domovinom i otvorio put ka saradnji sa srpskom kulturnom i političkom elitom.

Anegdote i lični život

Paja Jovanović bio je poznat po eleganciji i pedantnosti – atelje mu je bio uređen poput salona, sa pažljivo raspoređenim predmetima, jer je verovao da red podstiče stvaralaštvo. Tokom boravka u Beču, često je organizovao mala okupljanja za umetnike, diplomate i glumce, gde su se vodile duge rasprave o umetnosti i politici.

Zabeležena je i priča da je jednom, tokom rada na portretu, odbio da nastavi slikanje dok mu model nije doneo autentični komad nakita iz porodične kolekcije, jer „sve što je na slici mora biti stvarno“.

U kasnijim godinama oženio se bečkom glumicom Herminom Muni Dauber, sa kojom je delio ljubav prema umetnosti i putovanjima.

Nasleđe i poslednje delo

Iako je živeo u Beču, Parizu i Londonu, Beograd je smatrao svojim domom. Svoj legat – zbirku slika, nameštaja i ličnih predmeta – ostavio je Muzeju grada Beograda. Danas se deo te ostavštine može videti u Legatu Paje Jovanovića u samom centru Beograda, koji čuva sećanje na čoveka koji je istoriju i ljude pretvarao u umetnost.

Paja Jovanović je umro 30. novembra 1957. godine u Beču.

Njegovo poslednje delo, Buket crvenih ruža, nastalo je neposredno pred kraj života. Za razliku od grandioznih istorijskih scena po kojima je bio poznat, ova intimna slika nosi jednostavnost i tišinu oproštaja – kao da je veliki slikar svoj poslednji potez kistom posvetio miru, a ne dramama prošlih vekova.

Komentari(0)

Loading