NAJPOZNATIJI SRPSKI INTRUMENT Praksa sviranja ovog instrumenta našla se na listi Nematerijalne kulturne baštine
Frula je jednostavni narodni instrument cilindričnog oblika, sličan uzdužnoj flauti.
Frula je najtipičniji i najrasprostranjeniji duvački instrument u muzičkoj praksi Srbije. Iako se u novije vreme popularno imenuje kao frula, ovaj instrument poznat je pod starijim nazivima. U oblastima zapadne i centralne Srbije instrument je poznat i kaosvirala ili svirojka i sviralče ili svirajče, saglasno većim ili manjim dimenzijama instrumenta, dok ga u tradiciji istočnih i južnih srpskih krajeva znaju kao duduk i duduče.
Širokoj rasprostranjenosti i velikoj popularnosti frulaške prakse u Srbiji, doprinelo je ne samo lako ovladavanje izvođačkim veštinama, već i mogućnosti širokog korišćenja - kao pastirski instrumenta, ali je i deo raznovrsnih narodnih praznovanja i okupljanja, kao pratnja pesmi i igri. Podršku sviranju na fruli daju i graditelji instrumenata koji, kao pojedinci ili u okviru specijalizovanih radionica, čuvaju zanatske veštine izrade frule.
U mnogim krajevima Srbije na fruli i dvojnicama svirali su pastiri čuvajući svoja stada. Frula se koristi i dan-danas kao narodni instrument. Frulaška praksa, kao domen usmenih tradicija i izraza, odnosno izvođačkih umetnosti, prisutna je među stanovništvom na celoj teritoriji Srbije.
Možda vas zanima:
Knez Miloš i pečat koji je čuvao moć: Priča o simbolu vlasti i lukavstvu jednog vladara
U doba kada je svaka odluka nosila težinu, pečat kneza Miloša Obrenovića bio je više od voska i metala – bio je oružje politike, pregovora i kontrole.
Devee rečenica koje nikad ne treba da izgovorite dragim ljudima
Pazite šta govorite, neke reči znaju da zabole
Možda vas zanima:
Knez Miloš i pečat koji je čuvao moć: Priča o simbolu vlasti i lukavstvu jednog vladara
U doba kada je svaka odluka nosila težinu, pečat kneza Miloša Obrenovića bio je više od voska i metala – bio je oružje politike, pregovora i kontrole.
Devee rečenica koje nikad ne treba da izgovorite dragim ljudima
Pazite šta govorite, neke reči znaju da zabole
Možda vas zanima:
Knez Miloš i pečat koji je čuvao moć: Priča o simbolu vlasti i lukavstvu jednog vladara
U doba kada je svaka odluka nosila težinu, pečat kneza Miloša Obrenovića bio je više od voska i metala – bio je oružje politike, pregovora i kontrole.
Devee rečenica koje nikad ne treba da izgovorite dragim ljudima
Pazite šta govorite, neke reči znaju da zabole
Koliko je ovaj instrument popularan i koliko se frulaška tradicija do danas očuvala u Srbiji najbolje svedoče brojne manifestacije posvećene fruli (selo Jagnjilo kod Mladenovca), Dani Save Jeremića (Ražanj), sabori frulaša (Lelić kod Valjeva, Prislonica kod Čačka), takmičenja frulaša (selo Iđoš kod Kikinde), Frula fest (Kruševac).
Frulaška praksa, kao domen usmenih tradicija i izraza, odnosno izvođačkih umetnosti, prisutna je među stanovništvom na celoj teritoriji Srbije i uvrštena je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Komentari(0)