Uvučen u čvor i ušiven u postavu kecelje ili bluzu, crni konac nije imao veze s šivenjem. Bio je amajlija, zaštita, tiha odbrana žene u svetu koji ne pita mnogo
U mnogim delovima Srbije, naročito na jugoistoku, žene su znale da sa sobom ponesu crni konac uvijen u čvor, obično ušiven u kecelju, rub veša ili sakriven među preklopima odeće. Niko to nije nosio da bi nešto ušile — već da bi zašile ono što ne treba da im se dogodi.
Crni konac bio je narodna amajlija – nije deo crkvene molitve, niti zvanične zaštite, ali je imao veliku snagu u narodnoj svesti. Verovalo se da štiti od:
-
uroka
-
zlih pogleda
-
straha na putu
-
neprijatnih reči u tuđoj kući
Žena bi ga nosila kad ide „među svet“ – u grad, u goste, na sabor, čak i na sahranu. Ako bi osetila nelagodu, dodirnula bi čvor rukom, bez reči, i znala da nije „prazna“. U nekim slučajevima, majke su crni konac ušivale i deci u jastučić ili u kapu, naročito ako su deca bila bolešljiva ili „lepog lica“.
Možda vas zanima:
Zašto se ne vraća metla ako se pozajmi?
U srpskoj narodnoj tradiciji metla nije bila samo alatka za čišćenje – već predmet koji nosi energiju doma. Kad se jednom da, ne vraća se – da se s njom ne vrati i ono što je iz kuće otišlo
Zašto se u Srbiji kaže „puče kao stara muštikla“?
Izreka koju svi znamo, ali retko ko zna odakle potiče. Muštikla nije bila samo duvanski dodatak – bila je znak karaktera, ali i tenzije
Možda vas zanima:
Zašto se ne vraća metla ako se pozajmi?
U srpskoj narodnoj tradiciji metla nije bila samo alatka za čišćenje – već predmet koji nosi energiju doma. Kad se jednom da, ne vraća se – da se s njom ne vrati i ono što je iz kuće otišlo
Zašto se u Srbiji kaže „puče kao stara muštikla“?
Izreka koju svi znamo, ali retko ko zna odakle potiče. Muštikla nije bila samo duvanski dodatak – bila je znak karaktera, ali i tenzije
Možda vas zanima:
Zašto se ne vraća metla ako se pozajmi?
U srpskoj narodnoj tradiciji metla nije bila samo alatka za čišćenje – već predmet koji nosi energiju doma. Kad se jednom da, ne vraća se – da se s njom ne vrati i ono što je iz kuće otišlo
Zašto se u Srbiji kaže „puče kao stara muštikla“?
Izreka koju svi znamo, ali retko ko zna odakle potiče. Muštikla nije bila samo duvanski dodatak – bila je znak karaktera, ali i tenzije
Ako bi se desilo da konac pukne, nije se vezivao ponovo, već se bacao, a novi se pravio u tišini, najčešće u zoru. Nije se pokazivao, nije se objašnjavao, i nikada se nije nosio iz šale.
Danas se možda ne nosi crni konac, ali se i dalje oseća potreba za nečim što ne vidiš, ali te čuva. Stari bi rekli:
„Ne mora da znaš šta je – važno je da znaš da te prati.“
Zašto su žene nosile crni konac u kecelji?
Uvučen u čvor i ušiven u postavu kecelje ili bluzu, crni konac nije imao veze s šivenjem. Bio je amajlija, zaštita, tiha odbrana žene u svetu koji ne pita mnogo
Nedeljom se ne šije – ne zbog lenjosti, već zbog kazne
U narodu se govorilo da žena koja uzme iglu u nedelju, ušiva sama sebi nemir. Nedelja je dan kada treba ćutati, odmarati i slušati, ne boditi red iglom
Ujutru se ne daje ništa iz kuće pre nego što se neko prekrsti
Stari su verovali da dan počinje sa molitvom, a ne sa iznošenjem. Ko iznese hleb, so ili vodu iz kuće pre nego što neko u njoj izgovori „dobro jutro“ – mogao bi da iznese i sreću
Zašto se ne vraća metla ako se pozajmi?
U srpskoj narodnoj tradiciji metla nije bila samo alatka za čišćenje – već predmet koji nosi energiju doma. Kad se jednom da, ne vraća se – da se s njom ne vrati i ono što je iz kuće otišlo
Dušanov Zakonik bio je surov, ali pravičan: Vladalo je pravilo "Oko za oko, zub za zub", a ove brutalne kazne čekale su pijanice, preljubnike i one nepristojne
Dušanov zakonik donet je na saboru Vlastele i crkvenih velikodostojnika na Vaznesenje Gospodnje, 21. maja 1349. godine u Skoplju
Komentari(0)