Pletenje venaca od bosiljka i zvezdana: Zaboravljena letnja praksa protiv uroka i vrućine
U avgustu, kad sunce prži, a bilje miriše najjače, srpska sela su vekovima imala jedan poseban, tih običaj – pletenje venaca od bosiljka, zvezdana, nevena i kantariona. Ovi mirisni krugovi nisu bili samo ukras: verovalo se da imaju moć da štite dom od zla, decu od uroka i starije od letnje nemoći.
Biljke koje nisu samo lek, već i štit
Bosiljak je u narodnom verovanju bio biljka svetlosti i duhovnog mira. Njime su se kadile kuće, kvasio se novac za zdravlje, i stavljao se u vodu za umivanje dece. U avgustu, kad je biljka najjača, brala se pre zore i plela u venčiće zajedno sa zvezdanom (asterom) – simbolom tišine, postojanosti i smirenja.
Dodavali su se i neven (za zaštitu kože i ženskog zdravlja), kantarion (za snagu duše), a ponekad i nana (za mir u kući). Biljke su se brale levom rukom, „da srce zna šta uzima“, i nikada se nisu čupale s korenom.
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Gde se venčići kače i šta znače
Gotovi venci su se kačili iznad:
-
ulaznih vrata – da niko „nema lošu misao kad uđe“
-
okvira kreveta kod dece – „da sanja lepo i ne plače“
-
staje ili torova – da „zli jezik ne uzme mleko“
-
volovskih kola i bicikala – ako neko kreće na put
Ponekad su se čuvali ispod jastuka, naročito kod mladih devojaka koje su verovale da će im doneti san o budućem mužu. Ako bi venac uvenuo naglo, smatralo se da neko „misli zlo o domaćinu“ ili da kuću čeka neka teskoba – tada bi se spalio i napravio novi.
Shutterstock
Kako su žene plele i kome su ih poklanjale
Pletenje se često obavljalo u društvu, u hladu ispod oraha ili trešnje. Žene bi sedele u krug, pričale priče, a najveštija bi vodila ritam pletenja. Devojke su pravile venciće za simpatije i poklanjale ih krišom. Starije žene su ih nosile u crkvu, ostavljale kod ikone i palile sveću za zdravlje porodice.
Zanimljivosti koje se zaboravljaju
– Verovalo se da bosiljak „zna istinu“ – ako venčić padne sam od sebe, to je znak da nešto nije kako treba u kući.
– Zvezdan se u nekim krajevima zvao „dušina zvezda“ – i stavljao se samo onima koji imaju nemiran san.
– U nekim selima se i danas na Veliku Gospojinu (28. avgust) nose venčići u crkvu i ostavljaju na ikoni Presvete Bogorodice.
– Stariji su verovali da venac od letnjih biljaka čuva i od nevremena, pa bi ga okačili i na prozor kad grmi.
Zašto da oživimo ovaj običaj
U vremenu kad nam nedostaje i prirode i rituala, venac od letnjih biljaka može biti simbol sporosti, pažnje i nežnosti – sve ono što savremen život gura u stranu. Ne mora da bude magičan, ali će mirišati na leto, dom i vreme kad se znalo da se i od biljke može napraviti krug zaštite.
CRNJANSKI JE NA NEVEROVATAN NAČIN OSVOJIO NAJLEPŠU BEOGRAĐANKU: Učinio je sve da je zavede, pa je varao IZA SVAKOG ĆOŠKA
Život Miloša Crnjanskog obeležia je jedna velika ljubav koji u gradio sa najlepšom Beograđankom Vidom Ružić, koja mu je bila podrška u svemu.
Nekršteni dani: Vreme kad se tišina ne prekida, a svet ne dira
Između Božića i Bogojavljenja, po narodnom verovanju, dolaze dani kada ništa ne počinje, ništa se ne pozajmljuje, i ništa se ne viče. Tada se poštuje tišina – jer „nije svaki dan Božiji“
Senke zimskog ciklusa: Kad se dan skrati, a duhovni svet približi
U narodnoj religiji, zima nije samo sezona – već vreme kada „nevidljivi svet hoda bliže ljudima“. Od Nikoljdana do Bogojavljenja, svaki korak se pravi s merom
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Komentari(0)