Zašto se veruje da 41 zrno pasulja otkriva budućnost - Šta crkva kaže o gatanju pasuljem

Kiza R

21:00

Zanimljivosti 0

Među brojnim narodnim verovanjima u Srbiji jedno od najpoznatijih i najraširenijih je gatanje pomoću pasulja. Ovaj običaj potiče još iz starih vremena, kada su ljudi u zrnu pasulja prepoznavali simbol života, plodnosti i blagostanja. Pasulj je bio sveto zrno u mnogim kulturama, a kod Slovena se verovalo da povezuje svet živih i mrtvih.

pasulj
Shutterstock

Kako se gata pasuljem

Za gatanje se koristi 41 zrno pasulja (u nekim krajevima 42, ali se jedno zrno odvoji, dok se ostatak raspoređuje i tumači). Vračara ili gatara stavlja zrna u desnu šaku, prislanja je na usta i u tišini se pomisli želja ili pitanje. Zatim se pasulj prospe na sto i raspodeli u tri gomilice – desnu, srednju i levu. Svaka gomilica se potom deli na grupe od po četiri zrna. Ako ostane višak, stavlja se ispred gomilice; ako nema viška, dodaju se četiri zrna.

Nakon ponovnog mućkanja, zrna se opet dele u tri gomilice i ponovo u grupe po četiri. Na kraju se formira više horizontalnih redova – a četvrti red uvek čine četiri kućice sa po četiri zrna.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Simbolika redova i kolona

Tumačenje se zasniva na rasporedu zrna u kolonama:

  • Desna strana odnosi se na mušku liniju – muža, brata, oca ili zaštitnika.
  • Srednja kolona simbolizuje kuću, imanje i materijalnu stranu života.
  • Leva strana pokazuje žensku liniju – ženu, majku, sestru ili ljubav.

Pojedinačna zrna imaju dodatna značenja:

  • Jedno zrno – dobitak ili novost.
  • Parna zrna – sklad, mir, ljubav.
  • Neparna zrna – nemir, suze, sukobi.
  • Izdvojeno zrno – osamljenost ili udaljavanje voljene osobe.

Ako raspored zrna pokaže loše predskazanje, verovalo se da pasulj treba izneti iz kuće i baciti u reku, kako bi se otklonilo zlo.

pasulj Shutterstock
 

Pasulj kao ogledalo života

Vračare su umele da u rasporedu zrna „čitaju“ ono što je drugima skriveno – zdravlje, ljubavne prilike, skoru ženidbu ili udaju, pa čak i ishod putovanja ili sudbinu useva. Na taj način pasulj je postajao ogledalo života, nosilac briga, ali i nade.

Običaj koji se i danas neguje

Iako danas deluje kao zanimljiva narodna igra, gatanje pasuljem se i dalje praktikuje, naročito u manjim mestima i među starijim ženama koje čuvaju ovu tradiciju. Često se gata oko praznika, slava ili značajnih porodičnih događaja. Pasulj je u tim trenucima više od hrane – postaje simbol sudbine i most između prošlih i sadašnjosti.

Poreklo običaja

Običaj gatanja pasuljem nije nastao u Srbiji, već se veruje da je na naše prostore stigao iz istočnih krajeva, preko Osmanskog carstva. U tom periodu mnogi oblici proricanja sudbine došli su na Balkan i tu poprimili lokalne osobenosti. Pasulj, kao povrće koje se lako gaji i koristi u ishrani, postao je i simbolički materijal za „gledanje u budućnost“.

Na Balkanu se naročito raširio običaj da se koristi 41 zrno pasulja, što se i danas smatra pravilom. Broj se objašnjava kao „magijski“, jer spaja ideju punog kruga i ostatka – parnog i neparnog, reda i nereda. Tokom vremena, gatanje pasuljem postalo je deo narodnih običaja, prenošen s kolena na koleno, naročito među ženama vračarama i staricama u selima.

Danas se ovaj običaj posmatra kao deo kulturnog nasleđa Balkana – spoj starog verovanja i narodnog iskustva, koji se zadržao kroz vekove i postao prepoznatljiv vid balkanskog rituala proricanja budućnosti.

Stav crkve o gatanju pasuljem

Dok narod gatanje pasuljem doživljava kao deo tradicije i zanimljivu igru, pravoslavna crkva na proricanje sudbine gleda kao na sujeverje i greh. Prema hrišćanskom učenju, čovekova budućnost nije zapisana u zrnu pasulja, već je u Božjim rukama i zavisi od slobodne volje.

Crkva podseća da svi oblici proricanja – bilo da je reč o pasulju, kartama ili talogu kafe – udaljavaju čoveka od istinske vere i predstavljaju pokušaj da se „prevari“ sudbina. Zato se ovakvi običaji nikada nisu smatrali blagoslovenim, već pre opomenom da se ne upada u iskušenja sujeverja.

Uprkos tome, gatanje pasuljem opstalo je u narodu kao deo kulturnog nasleđa, ali crkva i danas savetuje vernike da svoju nadu polažu u Boga, a ne u tumačenje znakova.

Komentari(0)

Loading