NISU MU DALI DA JE VOLI, DOŽIVEO JE JEZIVU SMRT U 29-OJ ŽELJAN NJE: Udali je za drugog, pa i ona doživela GORKU SUDBINU
Jedna od najznačajnijih pesnika romantizma bio je čuveni Branko Radičević, a iako je živeo svega 29 godina, uspeo je iz sebe da ostavi večna dela.
Svoje pesme je pisao na čistom narodnom jeziku, a stihovi koji su izašli iz njegovog pera postali su večni. Međutim, neverovatna ljubavna priča Radičevića ostavila je veliki pečat na njegov život.
Rođen kao Aleskije Radičević 1824. godine u Slavonskom Brodu. Njegov otac, Teodor Radičević je bio činovnik koji se bavio prevođenjem književnih dela sa nemačkoj jezika, a jedan od njegovih najznačajnijih prevoda bila je drama „Viljem Tel“, nemačkog pesnika, dramaturga, filozofa i istoričara Fridrih Šilera.
Brankova majka Ruža Radičević je bila ćerka bogatog vukovarskog trgovca Janka Mihajlovića. Teodor i Ruža su imali još dvoje dece, sina Stevana i ćerku Amaliju koja je preminula kada je imala dve godine.
Možda vas zanima:
O toj ljubavi peva čuveni Čolin hit: Branko Radičević do smrti je voleo jednu ženu, ali njihova priča nije srećna
Neostvarena ljubavna priča pesnika Branka Radičevića i ćerke Vuka Karadžića preživela je vekove
Možda vas zanima:
O toj ljubavi peva čuveni Čolin hit: Branko Radičević do smrti je voleo jednu ženu, ali njihova priča nije srećna
Neostvarena ljubavna priča pesnika Branka Radičevića i ćerke Vuka Karadžića preživela je vekove
Možda vas zanima:
O toj ljubavi peva čuveni Čolin hit: Branko Radičević do smrti je voleo jednu ženu, ali njihova priča nije srećna
Neostvarena ljubavna priča pesnika Branka Radičevića i ćerke Vuka Karadžića preživela je vekove
Nije samo Branko Radičević imao nesrećnu sudbinu. Njegova nesuđena draga, Vilhelmina – Mina bila je sedmo od ukupno trinaestoro dece Vuka Stefanovića Karadžića i njegove supruge, Nemice Ane Marije Kraus. Samo Mina i njen brat Dimitrije nadživeli su svog oca, dok su ostala deca preminula kao mala ili vrlo mlada.
U 30. godini u Beogradu udala se za bratanca kneginje Ljubice, profesora Beogradskog liceja Aleksu Vukomanovića, čije će prezime, uz očevo, nositi do kraja života. Godinu posle venčanja, rodila je sina Janka, veliku radost Vukovu, ali suprug joj ubrzo umire. Bežeći od tuge, vratila se sa sinom u Beč, gde joj samo nekoliko godina kasnije umiru roditelji, a potom i brat. Najveću tugu Mina je doživela 1878. godine: njen sin Janko, koji se školovao u Rusiji i bio dobrovoljac u rusko-turskom ratu, umro je na Kavkazu. Mininom smrću 1894. ugašena je loza Vuka Karadžića.
Brankova smrt
Pesnik je preminuo 1. jula 1853. godine u bečkoj bolnici, a u momentu njegove smrti negovala ga je Ana Kraus, supruga Vuka Karadžića. Branko Radičević je nakon prerane smrti bio donekle zaboravljen, a grob mu nije održavan i negovan.
Njegov kult je počeo da se stvara među Srbima nakon dve decenije. Njegova želja je bila da bude sahranjen na Stražilovu, a nakon nekoliko neuspelih pokušaja "Srpska omladina" mu je 1883. godine ispunila tu želju.
A na Brankovoj večnoj kući je napisno:
„Mnogo hteo, mnogo započeo, Čas umrli, njega je omeo!“
(Opanak)
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Zašto se gledalo da li se dim diže pravo: Znak dobra, zla i tihe poruke neba
U staroj srpskoj tradiciji dim nije bio samo posledica vatre – bio je poruka, predskazanje i pokazatelj duhovnog stanja kuće i naroda
Danas su Mitrovske zadušnice: Dan kada duše predaka dolaze da vide jesmo li ih zaboravili
U tišini groblja, uz sveću, koljivo i molitvu, Srbi danas obeležavaju dan koji nije ni tuga ni praznik – već veza između nas i onih koji su nas gledali kad smo prvi put udahnuli
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Komentari(0)