U srpskoj narodnoj mitologiji, postoje stabla koja grom ne dira. Hrast, jasen i lipa smatrani su svetim, jer se verovalo da su „stubovi neba“ – mesta gde se zemlja dodiruje s božanskim. Veselin Čajkanović ovu simboliku povezuje sa starim indoevropskim kosmološkim predstavama.

U mnogim selima širom Srbije, i danas se kaže:
Nije to samo narodno zapažanje. U srpskoj predhrišćanskoj religiji, prema tumačenju Veselina Čajkanovića, određena stabla nisu bila obična prirodna bića – već svetinje. Hrast, jasen i lipa nisu se sekli, nisu se potpaljivali u ognju, niti se oko njih psovalo. Smatralo se da su to “drveće koje veže nebo i zemlju“, stubovi koji nose ono što ljudi ne vide.
Hrast – drvo bogova
Hrast je najčešće pominjan u predanjima kao drvo u koje grom ne udara, jer je grom njegov brat.
Možda vas zanima:

Drvo koje “pamti dušu”: Zašto se u srpskom predanju drvo nije seklo bez molitve i šta se dešava kad padne samo od sebe
U narodnim verovanjima Srba, svako drvo ima duh – a neka stabla imaju i dušu. Seći ih bez reči značilo je uvrediti prirodu, a ako sama padnu – verovalo se da nose poruku iz sveta predaka.

Drvo koje obavezno treba posaditi u dvorištu: Veruje se da je magično, a njegovo ulje je lek nad lekovimas
Drvo koje treba da krasi svako dvorište, posadite ga ovog proleća
Možda vas zanima:

Drvo koje “pamti dušu”: Zašto se u srpskom predanju drvo nije seklo bez molitve i šta se dešava kad padne samo od sebe
U narodnim verovanjima Srba, svako drvo ima duh – a neka stabla imaju i dušu. Seći ih bez reči značilo je uvrediti prirodu, a ako sama padnu – verovalo se da nose poruku iz sveta predaka.

Drvo koje obavezno treba posaditi u dvorištu: Veruje se da je magično, a njegovo ulje je lek nad lekovimas
Drvo koje treba da krasi svako dvorište, posadite ga ovog proleća
Možda vas zanima:

Drvo koje “pamti dušu”: Zašto se u srpskom predanju drvo nije seklo bez molitve i šta se dešava kad padne samo od sebe
U narodnim verovanjima Srba, svako drvo ima duh – a neka stabla imaju i dušu. Seći ih bez reči značilo je uvrediti prirodu, a ako sama padnu – verovalo se da nose poruku iz sveta predaka.

Drvo koje obavezno treba posaditi u dvorištu: Veruje se da je magično, a njegovo ulje je lek nad lekovimas
Drvo koje treba da krasi svako dvorište, posadite ga ovog proleća
Možda vas zanima:

Drvo koje “pamti dušu”: Zašto se u srpskom predanju drvo nije seklo bez molitve i šta se dešava kad padne samo od sebe
U narodnim verovanjima Srba, svako drvo ima duh – a neka stabla imaju i dušu. Seći ih bez reči značilo je uvrediti prirodu, a ako sama padnu – verovalo se da nose poruku iz sveta predaka.

Drvo koje obavezno treba posaditi u dvorištu: Veruje se da je magično, a njegovo ulje je lek nad lekovimas
Drvo koje treba da krasi svako dvorište, posadite ga ovog proleća
Možda vas zanima:

Drvo koje “pamti dušu”: Zašto se u srpskom predanju drvo nije seklo bez molitve i šta se dešava kad padne samo od sebe
U narodnim verovanjima Srba, svako drvo ima duh – a neka stabla imaju i dušu. Seći ih bez reči značilo je uvrediti prirodu, a ako sama padnu – verovalo se da nose poruku iz sveta predaka.

Drvo koje obavezno treba posaditi u dvorištu: Veruje se da je magično, a njegovo ulje je lek nad lekovimas
Drvo koje treba da krasi svako dvorište, posadite ga ovog proleća
Verovalo se da onaj ko saseče hrast – poziva bolest u kuću.
Ako se mora oboriti, to se radi uz tišinu, molitvu i – nikada sam.
Jasen i lipa – tiha svetilišta
Jasen je u mnogim slovenskim mitovima povezan sa osovinom sveta – drvo koje raste „gore i dole“, vežući podzemlje i nebo.
Kod Srba, nije bio tako često slavljen kao hrast, ali se nije dirao ako raste sam u polju.
Takav jasen se poštovao, a deca su učena da ga ne diraju „dok ne poraste pored njega senka.“
Lipa je bila žensko drvo svetlosti i mekoće.
Verovalo se da ako sediš pod lipom, ne možeš slagati, a ako žena posadi lipu pred kuću – kuća će imati blag glas.
Zašto grom „zaobilazi“ ova stabla
Verovalo se da grom zna gde ne sme, jer božanska sila ne udara u ono što je već „pod pečatom“ višeg reda.
Drveće koje raste samo, visoko i pravilno, posebno ako je uz izvor, smatra se „božanskim stubom“.
U takva stabla se ne udara, već se staje pod njih kad se traži odgovor.
Ako grom ipak pogodi hrast – govorilo se da je neko u selu slagao kraj njega.
Danas – senka koja još traje
I danas, kad neko naiđe na stari hrast u šumi, instinktivno zastane.
Možda se više ne zna zbog čega, ali osećaj ostaje.
Jer naši stari su znali:
neka drveća nisu tu da rastu – već da drže svet tamo gde treba da stoji.

Oči koje se zatvaraju pred istinom: Zašto se ne gleda u plamen dok se izgovara ime pokojnika
U narodnim verovanjima, a prema tumačenjima Veselina Čajkanovića, vatra nije samo svetlost već granica između svetova. Ako se u nju gleda dok se izgovara ime preminulog, verovalo se da čovek „otvara trag“ – i zove ono što ne sme da se vrati.

Upletanje sudbine: Verovanje da žena „uzima svetlost“ kada plete pre zore
U srpskoj narodnoj tradiciji, žene koje ustaju pre svitanja i pletu, šiju ili tkaju, ne rade samo ručni rad. Verovalo se da one tada „hvataju prvu svetlost dana“ i mogu, kroz nit, da upletu mir, zdravlje ili odgovor na pitanje koje još nije izgovoreno.

Vuk kao sveti čuvar: Neprikosnovena zver sa znanjem koje se ne prenosi rečima
U srpskoj narodnoj mitologiji, vuk nije bio zver od koje se beži – već biće koje se poštuje. Veselin Čajkanović ukazuje da je vuk bio svet, pratilac bogova, čuvar duša i simbol sile koja nikada ne napada bez razloga.

Drveće koje ne prima grom: Da li su sveta stabla bila božiji stubovi
U srpskoj narodnoj mitologiji, postoje stabla koja grom ne dira. Hrast, jasen i lipa smatrani su svetim, jer se verovalo da su „stubovi neba“ – mesta gde se zemlja dodiruje s božanskim. Veselin Čajkanović ovu simboliku povezuje sa starim indoevropskim kosmološkim predstavama.

Tihi bog Srba: Da li je srpski vrhovni bog bio onaj koji ne traži hram, već tišinu
Prema tumačenju Veselina Čajkanovića, Srbi su pre hrišćanstva verovali u vrhovnog boga koji nije imao ime, kip ni crkvu. Verovalo se da on ne traži molitvu – već istinu. Ne pojavljuje se – ali sve vidi.
Komentari(0)