U srpskoj narodnoj mitologiji, postoje stabla koja grom ne dira. Hrast, jasen i lipa smatrani su svetim, jer se verovalo da su „stubovi neba“ – mesta gde se zemlja dodiruje s božanskim. Veselin Čajkanović ovu simboliku povezuje sa starim indoevropskim kosmološkim predstavama.

U mnogim selima širom Srbije, i danas se kaže:
Nije to samo narodno zapažanje. U srpskoj predhrišćanskoj religiji, prema tumačenju Veselina Čajkanovića, određena stabla nisu bila obična prirodna bića – već svetinje. Hrast, jasen i lipa nisu se sekli, nisu se potpaljivali u ognju, niti se oko njih psovalo. Smatralo se da su to “drveće koje veže nebo i zemlju“, stubovi koji nose ono što ljudi ne vide.
Hrast – drvo bogova
Hrast je najčešće pominjan u predanjima kao drvo u koje grom ne udara, jer je grom njegov brat.
Možda vas zanima:

KAD ZAGRMI SVETI ILIJA: Zašto su se nekada u Srbiji tokom oluje gasile vatre u kućama?
Staro verovanje da munje u letnjim nevremenima usmerava upravo Sveti Ilija dovelo je do običaja koji su Srbijom vladali vekovima – gašenja vatre u ognjištu čim se začuje prva grmljavina. Danas se gotovo niko ne seća zbog čega se ovaj običaj uporno praktikovao.

Drvo koje se ne sme dirati: Zapisano drvo kao kućni svetac u srpskoj narodnoj tradiciji
U mnogim selima Srbije, postoji drvo koje se ne seče, ne potkresuje, ne dira bez potrebe – jer je „zapisano“. Veruje se da u njemu boravi svetac, duh sela ili predak, a svako nepoštovanje vodi u bolest, neslogu ili nesreću.
Možda vas zanima:

KAD ZAGRMI SVETI ILIJA: Zašto su se nekada u Srbiji tokom oluje gasile vatre u kućama?
Staro verovanje da munje u letnjim nevremenima usmerava upravo Sveti Ilija dovelo je do običaja koji su Srbijom vladali vekovima – gašenja vatre u ognjištu čim se začuje prva grmljavina. Danas se gotovo niko ne seća zbog čega se ovaj običaj uporno praktikovao.

Drvo koje se ne sme dirati: Zapisano drvo kao kućni svetac u srpskoj narodnoj tradiciji
U mnogim selima Srbije, postoji drvo koje se ne seče, ne potkresuje, ne dira bez potrebe – jer je „zapisano“. Veruje se da u njemu boravi svetac, duh sela ili predak, a svako nepoštovanje vodi u bolest, neslogu ili nesreću.
Možda vas zanima:

KAD ZAGRMI SVETI ILIJA: Zašto su se nekada u Srbiji tokom oluje gasile vatre u kućama?
Staro verovanje da munje u letnjim nevremenima usmerava upravo Sveti Ilija dovelo je do običaja koji su Srbijom vladali vekovima – gašenja vatre u ognjištu čim se začuje prva grmljavina. Danas se gotovo niko ne seća zbog čega se ovaj običaj uporno praktikovao.

Drvo koje se ne sme dirati: Zapisano drvo kao kućni svetac u srpskoj narodnoj tradiciji
U mnogim selima Srbije, postoji drvo koje se ne seče, ne potkresuje, ne dira bez potrebe – jer je „zapisano“. Veruje se da u njemu boravi svetac, duh sela ili predak, a svako nepoštovanje vodi u bolest, neslogu ili nesreću.
Možda vas zanima:

KAD ZAGRMI SVETI ILIJA: Zašto su se nekada u Srbiji tokom oluje gasile vatre u kućama?
Staro verovanje da munje u letnjim nevremenima usmerava upravo Sveti Ilija dovelo je do običaja koji su Srbijom vladali vekovima – gašenja vatre u ognjištu čim se začuje prva grmljavina. Danas se gotovo niko ne seća zbog čega se ovaj običaj uporno praktikovao.

Drvo koje se ne sme dirati: Zapisano drvo kao kućni svetac u srpskoj narodnoj tradiciji
U mnogim selima Srbije, postoji drvo koje se ne seče, ne potkresuje, ne dira bez potrebe – jer je „zapisano“. Veruje se da u njemu boravi svetac, duh sela ili predak, a svako nepoštovanje vodi u bolest, neslogu ili nesreću.
Možda vas zanima:

KAD ZAGRMI SVETI ILIJA: Zašto su se nekada u Srbiji tokom oluje gasile vatre u kućama?
Staro verovanje da munje u letnjim nevremenima usmerava upravo Sveti Ilija dovelo je do običaja koji su Srbijom vladali vekovima – gašenja vatre u ognjištu čim se začuje prva grmljavina. Danas se gotovo niko ne seća zbog čega se ovaj običaj uporno praktikovao.

Drvo koje se ne sme dirati: Zapisano drvo kao kućni svetac u srpskoj narodnoj tradiciji
U mnogim selima Srbije, postoji drvo koje se ne seče, ne potkresuje, ne dira bez potrebe – jer je „zapisano“. Veruje se da u njemu boravi svetac, duh sela ili predak, a svako nepoštovanje vodi u bolest, neslogu ili nesreću.
Verovalo se da onaj ko saseče hrast – poziva bolest u kuću.
Ako se mora oboriti, to se radi uz tišinu, molitvu i – nikada sam.
Jasen i lipa – tiha svetilišta
Jasen je u mnogim slovenskim mitovima povezan sa osovinom sveta – drvo koje raste „gore i dole“, vežući podzemlje i nebo.
Kod Srba, nije bio tako često slavljen kao hrast, ali se nije dirao ako raste sam u polju.
Takav jasen se poštovao, a deca su učena da ga ne diraju „dok ne poraste pored njega senka.“
Lipa je bila žensko drvo svetlosti i mekoće.
Verovalo se da ako sediš pod lipom, ne možeš slagati, a ako žena posadi lipu pred kuću – kuća će imati blag glas.
Zašto grom „zaobilazi“ ova stabla
Verovalo se da grom zna gde ne sme, jer božanska sila ne udara u ono što je već „pod pečatom“ višeg reda.
Drveće koje raste samo, visoko i pravilno, posebno ako je uz izvor, smatra se „božanskim stubom“.
U takva stabla se ne udara, već se staje pod njih kad se traži odgovor.
Ako grom ipak pogodi hrast – govorilo se da je neko u selu slagao kraj njega.
Danas – senka koja još traje
I danas, kad neko naiđe na stari hrast u šumi, instinktivno zastane.
Možda se više ne zna zbog čega, ali osećaj ostaje.
Jer naši stari su znali:
neka drveća nisu tu da rastu – već da drže svet tamo gde treba da stoji.

REŠENJE ISTORIJSKE ZAGONETKE: Evo zašto su Banaćani "Lale"
Banaćani su Lale, Čačani Grebići, Paraćince zovu DŽigerani, Kruševljane Čarapani, Jagodince Ćurani... Zbog poljoprivredne kulture kojom se masovno bave, Leskovčanima je prilepljen nadimak Paprikari. A svi su Srbi, istih korena, samo iz različitih krajeva zemlje. Svaki nadimak ima svoju legendu ili istorijsku pozadinu, a poreklo šaljivog naziva za Banaćane krije posebno zanimljivu priču.
KOCKA, PIJANSTVO I DUGOVI: Ko je bio sin Vuka Karadžića?
VUK Stefanović Karadžić ostavio je neizbrisiv trag u srpksoj istoriji kao srpski lingvista, filolog, antropolog, književnik, prevodilac i akademik. Međutim, reformator našeg jezika u privatnom životu suočavao se sa brojnim skandalima. Sa suprugom Anom Kraus imao je jedanaestoro dece, a preživelo je samo dvoje - Mina i Dimitrije. Polagao je nade u sina, misleći da će imati sjajnu budućnost i imresivnu karijeru, ali Vukov naslednik je krenuo stanputicom.

OVAKO JE PRAVILNO:Slavska i ikona Hrista imaju POSEBNA mesta
U pravoslavnoj tradiciji, ikona zauzima posebno mesto u duhovnom životu vernika. Ona nije samo umetnički prikaz svetitelja ili Hrista, već na neki način i znak prisustva svetog u svakodnevici i našem domu.

ZABORAVLJENI ZNAČAJ VRTLOGA NA SRPSKIM REKAMA: Zašto su rečni virovi imali poseban status u narodnim pričama?
U srpskoj narodnoj tradiciji rečni virovi nisu bili samo prirodne pojave, već mesta sa posebnim, često misterioznim značajem. Mnogi virovi širom Srbije vekovima su okruženi legendama, verovanjima i pričama koje govore o njihovim neobičnim moćima i tajanstvenim stanovnicima.

POVERENJE U „SUDBINU“ U SRPSKIM PRIČAMA: Kako su naši preci verovali u predodređenost životnih događaja?
U srpskoj narodnoj tradiciji, sudbina je oduvek imala posebno mesto. Narodne priče i predanja često su govorili o sudbini kao o nečem unapred određenom, što se ne može izbeći i što upravlja životima ljudi bez obzira na njihove želje i odluke.
Komentari(0)