Čunak koji se ne baca: Zašto se čuvalo drvo iz razboja i kada je poslednji put prošla nit
U mnogim srpskim selima, kada bi se razboj zauvek ućutao, čunak – drvena alatka kojom se prebacuje nit u tkanju – nije se odbacivao. Čuvao se na tavanu, u sanduku ili iza vrata, jer se verovalo da sa sobom nosi „glas žene iz kuće“ i da ga ne sme niko prvi prelomiti.
U kućama gde se nekada tkanjem hranila porodica, razboj nije bio samo alat, već srce domaće tišine. U njemu su kucali dani, između konca i pauze, između udisaja i nove boje u predivu. Iako su razboji nestajali, jedan deo se uvek zadržavao – čunak, drveni nosač niti, duguljast i izglancan od godina ženskih ruku. On se nikada nije bacao. Čuvalo se to drvo kao tiha amajlija kuće, predmet koji zna sve što je prošlo kroz ruke, ali nikada nije progovorio.
Kad se razboj zaustavi, čunak ostaje
Kad bi žena ostavila tkanje, bilo zbog starosti, bolesti ili smrti, razboj bi se rastavljao i iznosio.
Možda vas zanima:
Kad prođe Sveti Nikola, reč mora da omekša: Tišina u kući donosi mir za praznike
U danima između Nikoljdana i Božića naši stari su znali – ne viče se u kući, ne raspravlja se za stolom, a deca se ne kažnjavaju. Mir u domu počinje rečima, a ne prazničnim ukrasima
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Možda vas zanima:
Kad prođe Sveti Nikola, reč mora da omekša: Tišina u kući donosi mir za praznike
U danima između Nikoljdana i Božića naši stari su znali – ne viče se u kući, ne raspravlja se za stolom, a deca se ne kažnjavaju. Mir u domu počinje rečima, a ne prazničnim ukrasima
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Možda vas zanima:
Kad prođe Sveti Nikola, reč mora da omekša: Tišina u kući donosi mir za praznike
U danima između Nikoljdana i Božića naši stari su znali – ne viče se u kući, ne raspravlja se za stolom, a deca se ne kažnjavaju. Mir u domu počinje rečima, a ne prazničnim ukrasima
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Možda vas zanima:
Kad prođe Sveti Nikola, reč mora da omekša: Tišina u kući donosi mir za praznike
U danima između Nikoljdana i Božića naši stari su znali – ne viče se u kući, ne raspravlja se za stolom, a deca se ne kažnjavaju. Mir u domu počinje rečima, a ne prazničnim ukrasima
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Možda vas zanima:
Kad prođe Sveti Nikola, reč mora da omekša: Tišina u kući donosi mir za praznike
U danima između Nikoljdana i Božića naši stari su znali – ne viče se u kući, ne raspravlja se za stolom, a deca se ne kažnjavaju. Mir u domu počinje rečima, a ne prazničnim ukrasima
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Možda vas zanima:
Kad prođe Sveti Nikola, reč mora da omekša: Tišina u kući donosi mir za praznike
U danima između Nikoljdana i Božića naši stari su znali – ne viče se u kući, ne raspravlja se za stolom, a deca se ne kažnjavaju. Mir u domu počinje rečima, a ne prazničnim ukrasima
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Nije bio pitanje religije, ni tradicije.
Bio je pitanje osećaja – da nešto što je držalo ritam ruku, ne sme prvi slomiti onaj ko ga nije držao.
Šta znači kad se čunak slučajno slomi
Ako bi se u kući čunak sam prelomio, ili pao s mesta na kom je dugo stajao, smatralo se da nešto u kući „puca ispod reči“.
To nije bio dobar znak.
Tada bi se pozvala najstarija žena iz porodice ili komšinica, da ga umota u platno i zakopa pored mesta gde je nekada stajao razboj.
Tako se, kako su govorile, „ne lomi ono što je već nosilo težinu“.
Zašto se čuva baš čunak, a ne drugi delovi
Jer čunak je ono što se kreće.
Ostali delovi razboja stoje, drže konstrukciju – ali čunak nosi poruku između desne i leve ruke, povezuje početak i kraj tkanja.
Upravo zbog toga je imao najveću tišinu u sebi.
Nije govorio, ali se znao.
Zato se ni deca nisu igrala sa njim.
Stajao je visoko – ne da se vidi, nego da ne zaboravi.
Danas – predmet iz tavana koji ne priča, ali podseća
Mnoge kuće su izgubile razboj.
Ali ponegde još postoji čunak – glatki, izlizani komad drveta, bez posebne funkcije, ali sa istorijom.
Ako se pitaš zašto je tu – možda je bolje da ne pitaš naglas.
Možda je tu da te podseti da je neko pre tebe imao ritam u rukama.
Tišina pre Aranđelovdana: Šta se u kući ne dira kad praznik dolazi sam
Sveti Arhangel Mihailo u srpskom narodu ne dolazi uz pesmu i veselje – već uz tišinu, poštovanje i red u kući. U danima pred praznik, ne viče se, ne raspravlja i ništa se iz doma ne iznosi bez potrebe
Zvezdana noć u selima: Zašto se u sredini jeseni gledalo nebo
Kad se dan skrati i sve utihne, naši stari su znali – tada se gleda nebo. Ne da se broje zvezde, već da se iz njih pročita šta dolazi, i u sebi pronađe mir
Danas se nebo spušta niže: Narodna verovanja za sredinu novembra
U narodnoj tradiciji, sredina novembra nije običan deo jeseni – to je vreme kada dan postaje tiši, nebo bliže, a duša traži tišinu više nego reč
CRNJANSKI JE NA NEVEROVATAN NAČIN OSVOJIO NAJLEPŠU BEOGRAĐANKU: Učinio je sve da je zavede, pa je varao IZA SVAKOG ĆOŠKA
Život Miloša Crnjanskog obeležia je jedna velika ljubav koji u gradio sa najlepšom Beograđankom Vidom Ružić, koja mu je bila podrška u svemu.
Nekršteni dani: Vreme kad se tišina ne prekida, a svet ne dira
Između Božića i Bogojavljenja, po narodnom verovanju, dolaze dani kada ništa ne počinje, ništa se ne pozajmljuje, i ništa se ne viče. Tada se poštuje tišina – jer „nije svaki dan Božiji“
Komentari(0)