U starim srpskim kućama razboj je bio srce domaćinstva. Na njemu su vredne ruke domaćica stvarale tkanine, ćilime i nošnje, a svaki udarac drvene grede bio je ritam života.
Na fotografiji vidimo stari drveni etno razboj, smešten u unutrašnjost tradicionalne kuće u Prolomu. Ovaj predmet danas deluje kao muzejski eksponat, ali nekada je bio neizostavan deo svake kuće. Bez razboja nije bilo života, jer su se na njemu tkale potrepštine za dom – od posteljine i zavesa, do ćilima i narodnih nošnji.
Razboj kao simbol domaćinstva
Tkalački zanat prenosio se s kolena na koleno. Svaka devojka učila je da plete i tka, jer je to bio deo pripreme za udaju. Nije slučajno što se govorilo: „Dobra snaja prede, a vredna tka“. Ono što je izlazilo sa razboja bilo je više od tkanine – to su bili snovi, šare i simboli jednog doma.
Možda vas zanima:
Gordana je vodenicu nasledila od oca, a sada su je obnovili njeni sinovi: Na Ateničkoj reci u Čačku čuva se tradicija predaka a vodenički kamen i dalje melje - odavde stiže najzdravije brašno
Vodenice potočare, nekada svakodnevnica srpskih sela, danas su prava retkost, ali i dragocena veza sa korenima. Jedna takva, očuvana i u funkciji, nalazi se na Ateničkoj reci u naselju Atenica kod Čačka i pripada porodici Petrović.
Čunak koji se ne baca: Zašto se čuvalo drvo iz razboja i kada je poslednji put prošla nit
U mnogim srpskim selima, kada bi se razboj zauvek ućutao, čunak – drvena alatka kojom se prebacuje nit u tkanju – nije se odbacivao. Čuvao se na tavanu, u sanduku ili iza vrata, jer se verovalo da sa sobom nosi „glas žene iz kuće“ i da ga ne sme niko prvi prelomiti.
Možda vas zanima:
Gordana je vodenicu nasledila od oca, a sada su je obnovili njeni sinovi: Na Ateničkoj reci u Čačku čuva se tradicija predaka a vodenički kamen i dalje melje - odavde stiže najzdravije brašno
Vodenice potočare, nekada svakodnevnica srpskih sela, danas su prava retkost, ali i dragocena veza sa korenima. Jedna takva, očuvana i u funkciji, nalazi se na Ateničkoj reci u naselju Atenica kod Čačka i pripada porodici Petrović.
Čunak koji se ne baca: Zašto se čuvalo drvo iz razboja i kada je poslednji put prošla nit
U mnogim srpskim selima, kada bi se razboj zauvek ućutao, čunak – drvena alatka kojom se prebacuje nit u tkanju – nije se odbacivao. Čuvao se na tavanu, u sanduku ili iza vrata, jer se verovalo da sa sobom nosi „glas žene iz kuće“ i da ga ne sme niko prvi prelomiti.
Možda vas zanima:
Gordana je vodenicu nasledila od oca, a sada su je obnovili njeni sinovi: Na Ateničkoj reci u Čačku čuva se tradicija predaka a vodenički kamen i dalje melje - odavde stiže najzdravije brašno
Vodenice potočare, nekada svakodnevnica srpskih sela, danas su prava retkost, ali i dragocena veza sa korenima. Jedna takva, očuvana i u funkciji, nalazi se na Ateničkoj reci u naselju Atenica kod Čačka i pripada porodici Petrović.
Čunak koji se ne baca: Zašto se čuvalo drvo iz razboja i kada je poslednji put prošla nit
U mnogim srpskim selima, kada bi se razboj zauvek ućutao, čunak – drvena alatka kojom se prebacuje nit u tkanju – nije se odbacivao. Čuvao se na tavanu, u sanduku ili iza vrata, jer se verovalo da sa sobom nosi „glas žene iz kuće“ i da ga ne sme niko prvi prelomiti.
Shutterstock
Možda vas zanima:
Gordana je vodenicu nasledila od oca, a sada su je obnovili njeni sinovi: Na Ateničkoj reci u Čačku čuva se tradicija predaka a vodenički kamen i dalje melje - odavde stiže najzdravije brašno
Vodenice potočare, nekada svakodnevnica srpskih sela, danas su prava retkost, ali i dragocena veza sa korenima. Jedna takva, očuvana i u funkciji, nalazi se na Ateničkoj reci u naselju Atenica kod Čačka i pripada porodici Petrović.
Čunak koji se ne baca: Zašto se čuvalo drvo iz razboja i kada je poslednji put prošla nit
U mnogim srpskim selima, kada bi se razboj zauvek ućutao, čunak – drvena alatka kojom se prebacuje nit u tkanju – nije se odbacivao. Čuvao se na tavanu, u sanduku ili iza vrata, jer se verovalo da sa sobom nosi „glas žene iz kuće“ i da ga ne sme niko prvi prelomiti.
Možda vas zanima:
Gordana je vodenicu nasledila od oca, a sada su je obnovili njeni sinovi: Na Ateničkoj reci u Čačku čuva se tradicija predaka a vodenički kamen i dalje melje - odavde stiže najzdravije brašno
Vodenice potočare, nekada svakodnevnica srpskih sela, danas su prava retkost, ali i dragocena veza sa korenima. Jedna takva, očuvana i u funkciji, nalazi se na Ateničkoj reci u naselju Atenica kod Čačka i pripada porodici Petrović.
Čunak koji se ne baca: Zašto se čuvalo drvo iz razboja i kada je poslednji put prošla nit
U mnogim srpskim selima, kada bi se razboj zauvek ućutao, čunak – drvena alatka kojom se prebacuje nit u tkanju – nije se odbacivao. Čuvao se na tavanu, u sanduku ili iza vrata, jer se verovalo da sa sobom nosi „glas žene iz kuće“ i da ga ne sme niko prvi prelomiti.
Možda vas zanima:
Gordana je vodenicu nasledila od oca, a sada su je obnovili njeni sinovi: Na Ateničkoj reci u Čačku čuva se tradicija predaka a vodenički kamen i dalje melje - odavde stiže najzdravije brašno
Vodenice potočare, nekada svakodnevnica srpskih sela, danas su prava retkost, ali i dragocena veza sa korenima. Jedna takva, očuvana i u funkciji, nalazi se na Ateničkoj reci u naselju Atenica kod Čačka i pripada porodici Petrović.
Čunak koji se ne baca: Zašto se čuvalo drvo iz razboja i kada je poslednji put prošla nit
U mnogim srpskim selima, kada bi se razboj zauvek ućutao, čunak – drvena alatka kojom se prebacuje nit u tkanju – nije se odbacivao. Čuvao se na tavanu, u sanduku ili iza vrata, jer se verovalo da sa sobom nosi „glas žene iz kuće“ i da ga ne sme niko prvi prelomiti.
Ćilimi i šare kao priča bez reči
Posebno su poznati pirotski ćilimi, čije su šare imale simboliku – cvetovi, ptice i geometrijski motivi prenosili su želje za zdravljem, srećom i plodnošću. I u drugim krajevima Srbije tkanje je imalo obredni karakter: tkanice su bile deo narodne nošnje, a ćilimi se poklanjali za svadbe i praznike.
Zvuk prošlosti
Danas razboji uglavnom ćute u muzejima ili etno-kućama, ali se njihov zvuk još može čuti u pojedinim radionicama koje čuvaju tradiciju. Kada se rukom povuče nit i čuje zveket drvene grede, kao da odjekuje duh prošlih vremena i podseća nas na vredne ruke koje su tkale naš identitet.
Fotografija starog razboja u Prolomu nije samo uspomena na zanat, već i podsećanje koliko su naši preci bili vezani za svoj rad, prirodu i dom.
Sveštenik Aleksandar poslao važnu poruku: Kada palite sveće, molim vas uradite OVO - tako se ŠTITITE od ZLA
Sveštenik Aleksandar Praščević dobro je znan našem narodu po važnim savetima koje nesebično daje na svojim nalozima, a sada je poručio i nešto o čemu bi valjalo svi dobro da razmisle.
NIJE SAMO BELA ZABRANJENA: Ovo izbegavajte na tuđem venčanju
Kada idete na nečije venčanje, postoji određen kodeks oblačenja koji bi trebalo da ispoštujete.
Ovaj običaj na sahranama u Srbiji predstavlja veliki greh
U nekim krajevima Srbije, za pogreb su vezani brojni suvišni i štetni običaji.
DRŽAVNIK SA NAJVIŠE LAŽNIH IMENA: Kako je Broz postao Tito?
Doživotnog predsednika SFRJ u zemlji, a i svetu neodvojivo je uz ime i prezime pratio nadimak "Tito". Međutim, malo je poznato koliko je Josip Broz uopšte koristio različitih pseudonima i kako je nastalo najpoznatije.
Zašto se u manastir Ostrog nose vunene čarape?
Vernici već vekovima donose vunene čarape u manastir Ostrog. Ovo je priča o čudu, simbolici i narodnom verovanju koje traje do danas.
Komentari(0)