Kopito bez rane, konj bez mane-priča o potkivačima, čuvarima snage konja

Kiza R

20:00

Zanimljivosti 0

U nekadašnjoj Srbiji, kada su konji bili glavno prevozno sredstvo, snaga vojske, oruđe u polju i saputnici u svakodnevnom životu, postojala je posebna vrsta majstora – potkivači. Njihova veština bila je dragocena, jer od dobrog potkivanja zavisilo je zdravlje kopita, a time i sposobnost konja da izdrži duga putovanja, teške terete ili vojničke pohode.

Shutterstock/Alena Matrosova
Shutterstock/Alena Matrosova

Majstori ispod čekiča i nakovnja

Potkivači su radili sa jednostavnim, ali pouzdanim alatima – nakovnjem, čekićem, klještima i turpijom. Svaka potkovica bila je ručno izrađena od gvožđa i prilagođena veličini i obliku kopita. Sam proces potkivanja zahtevao je smirenost i poverenje između majstora i životinje, jer je konj morao stajati mirno dok se stara potkovica skida, a nova pažljivo zakucava.

Više od zanata – briga o zdravlju konja

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Potkivač nije bio samo kovač. On je morao znati i osnovne znake bolesti ili povreda kopita, prilagoditi oblik potkovice neravnom terenu, pa čak i izrađivati posebne potkovice za planinske ili blatnjave predele. U vojskama, potkivači su imali gotovo isti značaj kao i lekari za ljude – od njih je zavisila pokretljivost čitavih jedinica.

konji rina
 

Anegdota iz Prvog srpskog ustanka

Tokom Prvog srpskog ustanka, potkivači su bili od presudne važnosti za ustaničku vojsku. U zapisima se pominje kako su u nekim selima radili danonoćno, bez odmora, kako bi obezbedili potkovice za sve konje vojvoda i ustanika. U jednoj priči iz tog perioda, ustanički komandir je, videvši umornog majstora kako i u ponoć kuje potkovicu, rekao: „Bez tebe, majstore, konji bi nam posustali, a s njima i mi.“ Ta rečenica se dugo prepričavala kao priznanje važnosti njihovog rada.

Običaji i poštovanje zanata

U selima se potkivanje konja često obavljalo na otvorenom, na sred seoskog trga ili ispred kovačnice. To je bio i društveni događaj – ljudi bi se okupljali, razgovarali, a deca znatiželjno posmatrala veštinu majstora. Dobri potkivači bili su na glasu i često su pozivani iz dalekih mesta.

Potkovica kao amajlija

Iz zanata potkivača proisteklo je i jedno od najpoznatijih narodnih verovanja – da potkovica donosi sreću. Ako bi se pronašla stara potkovica na putu, verovalo se da onaj ko je podigne i okači iznad kućnih vrata, štiti dom od zla i donosi blagostanje.

Shutterstock/Alena Matrosova

Kopito bez rane, konj bez mane-priča o potkivačima, čuvarima snage konja

Zanimljivosti

20:00

25 avgust, 2025

U nekadašnjoj Srbiji, kada su konji bili glavno prevozno sredstvo, snaga vojske, oruđe u polju i saputnici u svakodnevnom životu, postojala je posebna vrsta majstora – potkivači. Njihova veština bila je dragocena, jer od dobrog potkivanja zavisilo je zdravlje kopita, a time i sposobnost konja da izdrži duga putovanja, teške terete ili vojničke pohode.

Komentari(0)

Loading