Plavi kamen kod vrata: Zašto su stari stavljali kamenčić plave boje da zaštiti kuću od uroka
U narodnom verovanju širom Srbije, plavi kamen ispred praga imao je posebnu ulogu – nije bio ukras, već štit. Verovalo se da upija zle poglede, misli i namere pre nego što stignu do domaćina.
U starim kućama, naročito po Šumadiji, Zapadnoj Srbiji i delovima Homolja, ispred ulaza u kuću znao je da stoji mali, običan kamen plavičaste nijanse. Nije bio za gaženje niti slučajno zaboravljen. Bio je tu s razlogom. Verovalo se da plava boja štiti dom od uroka, nesreće i zlih jezika. Taj kamen se nije dirao, nije se pomerao, a kad bi nestao – ukućani bi ga tražili bez pitanja, kao da je reč o nečemu živom.
Plava boja kao prirodni štit
U srpskoj tradiciji, plava boja se povezivala sa nebom, vodom i zaštitom.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Nije bilo važno odakle je došao, ali jeste gde se postavi.
Najčešće bi stajao s desne strane ulaza, u visini kolena, uz prag ili temelj.
Tu bi "hvatao pogled" svakome ko dolazi – i, prema verovanju, upijao sve što nije čisto.
Ko je smeo da ga stavi i menja
Plavi kamen nije smeo da postavi bilo ko.
Uglavnom su to radile žene – majka, baba, snaja.
One bi znale da ga pronađu – pored reke, na polju, u šumi – i donesu u tišini, bez da govore kome je namenjen.
Kamen se prao vodom u kojoj je bilo zdravca ili bosiljka, sušio na suncu, i postavljao na dan kada se „vraća svetlo u kuću“ – najčešće na Đurđevdan, Ognjenu Mariju ili Veliku Gospojinu.
Šta se verovalo ako kamen promeni boju ili nestane
Ako plavi kamen izgubi boju, naprsne ili nestane, domaćice bi znale da to nije slučajno.
To je bio znak da je zaštita preuzela udarac, da je nešto što je bilo namenjeno kući – zaustavljeno.
Tada bi se novi kamen donosio, ali samo ako je prethodni nađen i zakopan uz reči:
„Hvala ti što si ćutao, sad idi u zemlju.“
U nekim krajevima, kamen se nikada nije sklanjao iz dvorišta – samo se zamenjivao tiho, bez svedočenja.
Danas – običaj na ivici zaborava
U retkim domaćinstvima ovaj običaj i dalje živi.
Starije žene ga prenose svojim snajama, često ne objašnjavajući sve – samo kažu:
„Neka stoji, da ulaz ne oseti težinu.“
Iako deluje kao sitnica, plavi kamen kod vrata predstavlja arhetipski znak zaštite, prisutan u mnogim kulturama, a kod Srba – utkan u svakodnevicu bez mnogo reči.
Možda tiho, ali deluje
Kamen ne govori.
Ali stari su verovali da čuva ono što reči ne mogu, i da vidi ono što čovek ne želi da prizna.
Zato su znali:
Ako imaš plavi kamen na pragu – ne moraš svakog gosta da proveravaš. Neki će stati pre nego što zakucaju.
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
Komentari(0)