Plavi kamen kod vrata: Zašto su stari stavljali kamenčić plave boje da zaštiti kuću od uroka

Kiza R

10:00

Kultura 0

U narodnom verovanju širom Srbije, plavi kamen ispred praga imao je posebnu ulogu – nije bio ukras, već štit. Verovalo se da upija zle poglede, misli i namere pre nego što stignu do domaćina.

plavi kamen
Shutterstock

U starim kućama, naročito po Šumadiji, Zapadnoj Srbiji i delovima Homolja, ispred ulaza u kuću znao je da stoji mali, običan kamen plavičaste nijanse. Nije bio za gaženje niti slučajno zaboravljen. Bio je tu s razlogom. Verovalo se da plava boja štiti dom od uroka, nesreće i zlih jezika. Taj kamen se nije dirao, nije se pomerao, a kad bi nestao – ukućani bi ga tražili bez pitanja, kao da je reč o nečemu živom.

Plava boja kao prirodni štit

U srpskoj tradiciji, plava boja se povezivala sa nebom, vodom i zaštitom.

Možda vas zanima:

Za razliku od crvene, koja je čuvala zdravlje i snagu, plava je čuvala dušu.

Možda vas zanima:

Kamen koji ima čak i najmanju nijansu plavog – kvarc, andezit, rečni oblutak – verovalo se da privlači negativnu energiju i zadržava je u sebi.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Nije bilo važno odakle je došao, ali jeste gde se postavi.
Najčešće bi stajao s desne strane ulaza, u visini kolena, uz prag ili temelj.
Tu bi "hvatao pogled" svakome ko dolazi – i, prema verovanju, upijao sve što nije čisto.

Ko je smeo da ga stavi i menja

Plavi kamen nije smeo da postavi bilo ko.
Uglavnom su to radile žene – majka, baba, snaja.
One bi znale da ga pronađu – pored reke, na polju, u šumi – i donesu u tišini, bez da govore kome je namenjen.
Kamen se prao vodom u kojoj je bilo zdravca ili bosiljka, sušio na suncu, i postavljao na dan kada se „vraća svetlo u kuću“ – najčešće na Đurđevdan, Ognjenu Mariju ili Veliku Gospojinu.

Šta se verovalo ako kamen promeni boju ili nestane

Ako plavi kamen izgubi boju, naprsne ili nestane, domaćice bi znale da to nije slučajno.
To je bio znak da je zaštita preuzela udarac, da je nešto što je bilo namenjeno kući – zaustavljeno.
Tada bi se novi kamen donosio, ali samo ako je prethodni nađen i zakopan uz reči:
„Hvala ti što si ćutao, sad idi u zemlju.“

U nekim krajevima, kamen se nikada nije sklanjao iz dvorišta – samo se zamenjivao tiho, bez svedočenja.

Danas – običaj na ivici zaborava

U retkim domaćinstvima ovaj običaj i dalje živi.
Starije žene ga prenose svojim snajama, često ne objašnjavajući sve – samo kažu:
„Neka stoji, da ulaz ne oseti težinu.“

Iako deluje kao sitnica, plavi kamen kod vrata predstavlja arhetipski znak zaštite, prisutan u mnogim kulturama, a kod Srba – utkan u svakodnevicu bez mnogo reči.

Možda tiho, ali deluje

Kamen ne govori.
Ali stari su verovali da čuva ono što reči ne mogu, i da vidi ono što čovek ne želi da prizna.

Zato su znali:
Ako imaš plavi kamen na pragu – ne moraš svakog gosta da proveravaš. Neki će stati pre nego što zakucaju.

Komentari(0)

Loading