Zašto se verovalo da noć između utorka i srede „nosi san bez povratka“: Zabranjeni dani u snovima
U nekim delovima Srbije, posebno u planinskim krajevima, postojalo je verovanje da su određene noći opasne za san. Najviše se izbegavala noć između utorka i srede, jer se verovalo da ono što se tada sanja – ne donosi poruku, već teret.
Snovi su oduvek imali posebno mesto u srpskoj narodnoj duhovnosti. Verovalo se da kroz san duša putuje, dobija znake, poruke, upozorenja. Ali ne svaka noć nosi isti san, i ne svaka se pamti. Prema verovanjima zabeleženim u Timočkoj Krajini, Zlatiboru i Deliblatskoj peščari, noć između utorka i srede bila je “zatvorena” – noć u kojoj se ne sanja, ili bar ne govori ono što se sanjalo. Jer san iz te noći, kažu, „nema povratka“.
Šta znači „san bez povratka“?
U narodnom predanju, postoje dani kada je duša ranjivija, kada su granice između svetova tanje. Noć između utorka i srede bila je posebno opasna jer:
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
- sredina nedelje “nema čuvara”, ni svetitelja,
- utorak je dan sukoba, dan kada se ne započinju važni poslovi,
- a središnja noć povezuje dve energije koje se međusobno „svađaju“.
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Snovi iz te noći su:
- mutni, teški, nejasni,
- često se sanja voda, hodanje, padanje, nečiji glas, ali bez lica,
- i najvažnije – san se ne pamti, ali osećaj ostaje ceo dan.
Šta su ljudi radili posle takvih snova?
Ako bi neko rekao da je sanjao nešto te noći, stariji bi ga prekidali: – “Ćuti, ne priča se šta se sanja kad san ne zna odakle je došao.”
Običaji nalažu:
- da se odmah opere lice hladnom vodom,
- da se ne priča san do podneva,
- a ako san izaziva strah – da se u tišini izgovori “Da ne bude kako si došao.”
U nekim mestima, posebno u brdima iznad Trgovišta, dete koje sanja u utorak veče ne sme da spava samo sledeće tri noći – jer se verovalo da „san traži društvo da bi otišao“.
Koje snove posebno ne treba pamtiti?
- San u kom neko zove po imenu, ali ga ne vidiš,
- San u kom padaš i nikad ne udariš,
- San u kom čuješ rečenicu, ali ne znaš ko ju je rekao,
- San u kom sediš kraj reke, ali nemaš senku.
U narodnoj slici sveta, to su snovi “između svetova”, i ako ih zadržiš – možeš “poneti nešto što ti ne pripada”.
Postoji li način da se takav san „skine“?
Da. Verovalo se da se loš san može skinuti:
ako se do podneva pogleda u otvoren bunar ili izvor,
ako se gleda pravo u sunce i tri puta udahne bez reči,
ili da se kaže:
„Što si sanjao, voda je ponela. Što si osećao, zemlja je upila.”
Neki su palili list koprive uz šapat – jer kopriva „peče snove koji hoće da se zadrže“.
Zašto ovo verovanje ima smisla i danas
Savremena psihologija potvrđuje da postoje dani i noći kada su snovi dublji i burniji, zbog hormonalnih, mesečevih ili emocionalnih ciklusa.
Ali naši stari nisu imali nauku – imali su osećaj, tišinu i poštovanje prema noći.
I zato, čak i ako ne verujemo da san iz utorka na sredu nosi opasnost, možda je pametno da ga ne pričamo odmah, da ga pustimo da ode – ako već nije došao da ostane.
IME STAROSLOVENSKOG POREKLA KOJE JE KRASILO MNOGE DEČAKE: Danas ga sve ređe čujemo, a ima PRELEPO ZNAČENJE
Takođe se smatra da je ovo ime nastalo od imena Milovan i Milosa
Karađorđe se zaljubio u Jelenu pa je oteo sa 15 godina: Jedva izbegla zločin, a na kraju ispunila poslednju želju
Priča o voždu Karađorđu Petroviću i njegovoj ženi Jeleni nije klasična ljubavna bajka. Naprotiv – puna je strasti, sukoba, nepravdi i teških izbora koje je vreme nametalo. Jelena, žena koja je živela u senci vođe Prvog srpskog ustanka, bila je mnogo više od puke supruge slavnog junaka. Njena sudbina govori o tihoj snazi, boli i borbi za dostojanstvo u vremenu kad žene nisu imale ni glas, ni izbor.
Srpska princeza rodila poslednjeg Romanova: Muža joj boljševici brutalno prebili i bacili ga u jamu, a nju u tamnicu, umrla je zaboravljena od svih
Jelena Karađorđević je bila obrazovana, hrabra, vrlo požrtvovana kako prema Srbiji i interesima Srbije, tako i prema svojoj novoj domovini Rusiji.
Iznenadiće vas koje srpske reči koriste i Englezi - čak 28
Engleskih pozajmljenica u našem jeziku ima mnogo, ali čak 28 srpskih reči ušlo je u engleski rečnik. Njih zovemo srbizmi.
Vadi kamen iz kamenoloma pa ga obrađuje: On je Živojin Mišić i potomak srpskog vojskovođe - vredni mladić dostojno nosi veliko ime
U Struganiku, rodnom selu velikog srpskog vojvode, danas živi i radi još jedan Živojin Mišić, potomak slavnog vojskovođe koji sa svojih nepunih trideset godina, delima već pokazuje da je dostojan imena i prezimena koje nosi. Na svojoj dedovini, rukama iz kamenoloma vadi kamen, zarađuje hleb sa devet kora i poštenim radom dokazuje da iver ne pada daleko od klade.
Komentari(0)