Zašto se utorkom ne kopa zemlja u istočnoj Srbiji? Zaboravljena zabrana koja skriva strah od smrti
U nekim selima u Timočkoj Krajini i danas se veruje da kopanje utorkom donosi nesreću
“Ne kopa se utorkom, da ne bi neko iz kuće umro” – ova rečenica i dalje odzvanja selima oko Zaječara, Negotina i Sokobanje. Iako zvuči kao sujeverje, zabrana da se utorkom dira zemlja, bilo u bašti, bilo na groblju, ima korene u dubokoj narodnoj religiji. Paganski kalendar, koji je preživljavao paralelno sa hrišćanskim, utorak je označavao kao “zatvoren dan” – dan kada su sile podzemlja aktivne, a čovek treba da se uzdrži od kopanja, otvaranja zemlje i uznemiravanja mrtvih.
Zemlja kao živi entitet u narodnoj veri
U narodnom tumačenju, zemlja nije samo tlo – ona je majka, nosilac života i dom mrtvih. Kada se kopa, simbolično se “otvara” prolaz između svetova. Zato su stari Srbi pazili da to ne rade u dane kada se verovalo da su podzemne sile budne – a utorak je bio upravo jedan od njih.
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Utorkom ne sahranjuj, ne ori i ne presađuj
Posebno se izbegavalo da se utorkom sahranjuju mrtvi – verovalo se da će uskoro za njima poći još neko iz kuće. Isto važi za sadnju – biljka posađena utorkom “neće roditi” ili “uvući će bolest u kuću”. I danas se u nekim selima dogodi da se zakazana sahrana pomeri “da ne padne u utorak”.
Poreklo verovanja i tragovi paganskog kalendara
Veselin Čajkanović piše o danima koji su smatrani “zatvorenim” ili “crnim”, a koji su najverovatnije poticali iz arhaičnih lunarnih ciklusa i agro-magijskih rasporeda. Utorkom se, u starim religijama, verovalo da “vladaju sile koje traže krv” – dan se povezuje sa Marsom (bog rata) i destrukcijom. Srpski narod je ovu logiku usvojio intuitivno i pretočio je u zabranu kopanja.
Običaj koji nestaje, ali nije zaboravljen
Iako mlade generacije sve ređe poštuju ovu zabranu, u seoskim sredinama ona i dalje postoji – ne samo kao relikt, već kao deo narodnog osećaja za ravnotežu. “Bolje preskoči jedan dan, nego da plačeš celu godinu”, kaže starica iz sela Halovo kod Negotina.
UBIJAO ZA TITA, SKONČAO U BEDI: Jugoslovenski Džejms Bond
Život Karate Boba zauvek se promenio kada je odbio da izvrši naređenje o likvidaciji mete u Jugoslaviji, zbog čega je bio primoran da pobegne iz zemlje.
Tajna podzemna pećina kod Orašca: Ovde su ustanici krili barut, oružje i – odluke o sudbini Srbije
Dok su se topovi tresli i krv lila u bojevima, duboko u šumama Šumadije odvijala se jedna tiha, ali presudna borba – borba za opstanak ustanka. Malo poznata pećina kod Orašca služila je Karađorđevim ustanicima kao tajno sklonište, barutana i mesto za donošenje ključnih odluka. Ovaj skriveni kutak istorije i danas postoji, ali o njemu se retko priča.
IME STAROSLOVENSKOG POREKLA KOJE JE KRASILO MNOGE DEČAKE: Danas ga sve ređe čujemo, a ima PRELEPO ZNAČENJE
Takođe se smatra da je ovo ime nastalo od imena Milovan i Milosa
Karađorđe se zaljubio u Jelenu pa je oteo sa 15 godina: Jedva izbegla zločin, a na kraju ispunila poslednju želju
Priča o voždu Karađorđu Petroviću i njegovoj ženi Jeleni nije klasična ljubavna bajka. Naprotiv – puna je strasti, sukoba, nepravdi i teških izbora koje je vreme nametalo. Jelena, žena koja je živela u senci vođe Prvog srpskog ustanka, bila je mnogo više od puke supruge slavnog junaka. Njena sudbina govori o tihoj snazi, boli i borbi za dostojanstvo u vremenu kad žene nisu imale ni glas, ni izbor.
Srpska princeza rodila poslednjeg Romanova: Muža joj boljševici brutalno prebili i bacili ga u jamu, a nju u tamnicu, umrla je zaboravljena od svih
Jelena Karađorđević je bila obrazovana, hrabra, vrlo požrtvovana kako prema Srbiji i interesima Srbije, tako i prema svojoj novoj domovini Rusiji.
Komentari(0)