Zašto su se žene u Srbiji klonile češlja nakon zalaska sunca?
“Ne češljaj kosu kad sunce zađe – razvezaćeš sreću.” Ova narodna izreka, i danas poznata starijim ženama u Srbiji, deluje kao još jedno praznoverje, ali zapravo nosi slojevito značenje. Češljanje uveče u mnogim krajevima Srbije bilo je strogo zabranjeno, jer se verovalo da tada duša nije “cela u telu”. Veselin Čajkanović tumači ovu zabranu kao ostatak paganske predstave o kosmičkoj ravnoteži: noć pripada duhovima, a svaki čin “raspetljavanja” može osloboditi ono što treba da ostane vezano.
Kosa kao sedište duše i moći
U srpskom narodnom predanju, kosa nije samo estetski element – ona je simbol životne snage, duhovne celovitosti i porodične časti. U bajkama, vile imaju dugu kosu koju nikad ne gube, a kosa se nikada ne baca, već se spaljuje ili zakopava “da se ne bi u nju uplela magija”.
Možda vas zanima:
Ženska moba u Mačvi: Neobičan običaj gde žene same grade kuće, a muškarcima je pristup zabranjen
Saznajte kako izgleda jedinstveni običaj iz Mačve, gde žene tradicionalno preuzimaju glavnu ulogu u izgradnji doma, negujući duh solidarnosti i zajedništva
Šarene tikvice iz Kovačice: Kako su obične tikvice postale deo svetske kulturne baštine?
Otkrijte neobičnu tradiciju ukrašavanja tikvica iz banatskog sela Kovačica koja je očarala ceo svet i našla svoje mesto na UNESCO listi
Možda vas zanima:
Ženska moba u Mačvi: Neobičan običaj gde žene same grade kuće, a muškarcima je pristup zabranjen
Saznajte kako izgleda jedinstveni običaj iz Mačve, gde žene tradicionalno preuzimaju glavnu ulogu u izgradnji doma, negujući duh solidarnosti i zajedništva
Šarene tikvice iz Kovačice: Kako su obične tikvice postale deo svetske kulturne baštine?
Otkrijte neobičnu tradiciju ukrašavanja tikvica iz banatskog sela Kovačica koja je očarala ceo svet i našla svoje mesto na UNESCO listi
Možda vas zanima:
Ženska moba u Mačvi: Neobičan običaj gde žene same grade kuće, a muškarcima je pristup zabranjen
Saznajte kako izgleda jedinstveni običaj iz Mačve, gde žene tradicionalno preuzimaju glavnu ulogu u izgradnji doma, negujući duh solidarnosti i zajedništva
Šarene tikvice iz Kovačice: Kako su obične tikvice postale deo svetske kulturne baštine?
Otkrijte neobičnu tradiciju ukrašavanja tikvica iz banatskog sela Kovačica koja je očarala ceo svet i našla svoje mesto na UNESCO listi
Češljanje je čin raspetljavanja, ali i otvaranja – i upravo zato se smatralo opasnim kada padne noć, jer tada duhovi, umrli i nevidljive sile postaju aktivni. Češalj tada više nije alat lepote – već most između svetova.
Šta se moglo dogoditi ako se zabrana prekrši
Verovalo se da češljanjem uveče “rasipaš pamet”, “skidaš sreću s glave”, ili čak pozivaš zle sile da te prate kroz snove. U nekim krajevima, ako bi neko čuo češljanje posle ponoći, verovalo se da to nije čovek – već “nešto drugo”.
Zato su žene koje bi morale da se češljaju uveče, npr. pred svadbu, to radile u tišini, bez ogledala, i često uz upaljenu sveću. Češalj bi se potom okrenuo “naopačke” i stavio pod jastuk.
Veze sa analogijom i “duhovnim čvorovima”
Čajkanović u svojim analizama objašnjava da se u narodnoj magiji sve što se razvezuje noću (vuna, konac, kosa) smatra potencijalnim otvaranjem duhovnih čvorova – što može imati posledice. Noć je vreme kada se svet zatvara, a duša odmara. Otvaranje, razvezivanje, pa čak i češljanje – predstavlja kršenje tog ciklusa.
Ostaci verovanja u savremenom ponašanju
Danas, iako se retko spominje, mnogi ljudi iz navike ne češljaju kosu posle devet uveče. Takođe, češljevi se često ne ostavljaju na otvorenom mestu – posebno ne na sto. Iako se objašnjenja gube, gestovi ostaju – kao tiha religija svakodnevice.
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Zašto se gledalo da li se dim diže pravo: Znak dobra, zla i tihe poruke neba
U staroj srpskoj tradiciji dim nije bio samo posledica vatre – bio je poruka, predskazanje i pokazatelj duhovnog stanja kuće i naroda
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Danas su Mitrovske zadušnice: Dan kada duše predaka dolaze da vide jesmo li ih zaboravili
U tišini groblja, uz sveću, koljivo i molitvu, Srbi danas obeležavaju dan koji nije ni tuga ni praznik – već veza između nas i onih koji su nas gledali kad smo prvi put udahnuli
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Komentari(0)