Ivanjdan i hod po jutarnjoj rosi: Zašto se 7. jula hoda bos po travi – i šta to leči?

Kiza R

19:00

Kultura 0

U srpskoj tradiciji, ako ustaneš pre sunca i bosi pređeš kroz rosnu livadu – izlečićeš dušu, telo i snove

božur
Shutterstock

“Ko na Ivanjdan hoda bos po rosi, zdrav će biti cele godine.” Ova izreka vezuje se za 7. jul (24. jun po starom kalendaru), praznik Svetog Jovana Krstitelja, poznatog i kao Ivanjdan – jedan od najvažnijih dana u letnjem ciklusu narodne religije. Tog jutra, veruje se da trava nije samo mokra – već sveta. Rasa koja je pala nije obična voda, već pročišćena sila prirode, koju zemlja daje samo jednom godišnje.

Bosonogo hodanje kao narodni ritual

U selima širom Srbije, naročito u Šumadiji, Homolju, Pčinji i oko Zaječara, ljudi i danas znaju da tog jutra treba ustati pre izlaska sunca i izaći bosi na travu. Hod se ne izvodi brzo, već lagano, sa tišinom, bez govora. Ljudi ne pričaju – jer se “rosom pere ono što ne znaš da izgovoriš”.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Šta leči rosa sa Ivanjdana

Narodno verovanje kaže da rosa s Ivanjdana:

leči kožu (posebno ekceme, bradavice, osipe),

otklanja glavobolje i nesanicu,

“podiže krv” kod onih koji su bledi,

i čisti dušu “od onoga što ju je slepilo”.

Poseban običaj bio je kod devojaka: ako žele zdravu i plodnu godinu, hodaju tri kruga po travi i zatim operu lice rosom. One koje traže ljubav – kažu ime osobe u sebi dok gaze rosom.

Zabranjeno je:

  • Brisati noge odmah nakon hodanja – rosa mora sama da se osuši.
  • Govoriti dok hodaš – jer se “reči mešaju sa molitvom”.
  • Gaziti cveće – jer se tada "žrtvuje zdravlje".

Ritual i paganska prošlost

Veselin Čajkanović piše da je Ivanjdan nastavak drevnih slavenskih praznika vode, biljaka i sunca. Rosa je “poslednji dah noći, umiveno lice dana” – i zato se samo tada koristi kao lek. Hodanje bos po travi, u tišini, povezano je sa kultom majke Zemlje – i verovanjem da noge znaju put koji um zaboravi.

Danas – wellness pre Instagrama

Dok se svet okreće “groundingu” i “earthing” tehnikama, srpsko selo je to oduvek znalo. Ustati u zoru, stati bos na travu, ne pričati – već slušati. I zato, 7. jula nije samo dan sveće i slave – već jutro tihe molitve stopalima.

Komentari(0)

Loading