Ivanjdan i hod po jutarnjoj rosi: Zašto se 7. jula hoda bos po travi – i šta to leči?
U srpskoj tradiciji, ako ustaneš pre sunca i bosi pređeš kroz rosnu livadu – izlečićeš dušu, telo i snove
“Ko na Ivanjdan hoda bos po rosi, zdrav će biti cele godine.” Ova izreka vezuje se za 7. jul (24. jun po starom kalendaru), praznik Svetog Jovana Krstitelja, poznatog i kao Ivanjdan – jedan od najvažnijih dana u letnjem ciklusu narodne religije. Tog jutra, veruje se da trava nije samo mokra – već sveta. Rasa koja je pala nije obična voda, već pročišćena sila prirode, koju zemlja daje samo jednom godišnje.
Bosonogo hodanje kao narodni ritual
U selima širom Srbije, naročito u Šumadiji, Homolju, Pčinji i oko Zaječara, ljudi i danas znaju da tog jutra treba ustati pre izlaska sunca i izaći bosi na travu. Hod se ne izvodi brzo, već lagano, sa tišinom, bez govora. Ljudi ne pričaju – jer se “rosom pere ono što ne znaš da izgovoriš”.
Možda vas zanima:
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Kad se detetu nacrta krstić od brašna: Običaj tihe zaštite pred zimsku noć
U mnogim krajevima Srbije, naročito zimi, deci se na čelo stavljao krstić od brašna – da ih sačuva od straha, uroka i nečujnih senki koje noću lutaju oko kuće
Možda vas zanima:
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Kad se detetu nacrta krstić od brašna: Običaj tihe zaštite pred zimsku noć
U mnogim krajevima Srbije, naročito zimi, deci se na čelo stavljao krstić od brašna – da ih sačuva od straha, uroka i nečujnih senki koje noću lutaju oko kuće
Možda vas zanima:
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Kad se detetu nacrta krstić od brašna: Običaj tihe zaštite pred zimsku noć
U mnogim krajevima Srbije, naročito zimi, deci se na čelo stavljao krstić od brašna – da ih sačuva od straha, uroka i nečujnih senki koje noću lutaju oko kuće
Šta leči rosa sa Ivanjdana
Narodno verovanje kaže da rosa s Ivanjdana:
leči kožu (posebno ekceme, bradavice, osipe),
otklanja glavobolje i nesanicu,
“podiže krv” kod onih koji su bledi,
i čisti dušu “od onoga što ju je slepilo”.
Poseban običaj bio je kod devojaka: ako žele zdravu i plodnu godinu, hodaju tri kruga po travi i zatim operu lice rosom. One koje traže ljubav – kažu ime osobe u sebi dok gaze rosom.
Zabranjeno je:
- Brisati noge odmah nakon hodanja – rosa mora sama da se osuši.
- Govoriti dok hodaš – jer se “reči mešaju sa molitvom”.
- Gaziti cveće – jer se tada "žrtvuje zdravlje".
Ritual i paganska prošlost
Veselin Čajkanović piše da je Ivanjdan nastavak drevnih slavenskih praznika vode, biljaka i sunca. Rosa je “poslednji dah noći, umiveno lice dana” – i zato se samo tada koristi kao lek. Hodanje bos po travi, u tišini, povezano je sa kultom majke Zemlje – i verovanjem da noge znaju put koji um zaboravi.
Danas – wellness pre Instagrama
Dok se svet okreće “groundingu” i “earthing” tehnikama, srpsko selo je to oduvek znalo. Ustati u zoru, stati bos na travu, ne pričati – već slušati. I zato, 7. jula nije samo dan sveće i slave – već jutro tihe molitve stopalima.
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
"Teško očevima ženske dece kad pomisle šta su sve radili tuđoj ženskoj deci": Od Duška se moglo učiti o roditeljstvu
Ako rešite sve probleme svoje dece, ona neće imati drugih problema sem vas
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Komentari(0)