Obred “probijanja vode” kod porođaja: Drevna praksa iz Knjaževca i Pirota koja je pomagala ženama na mukama

Kiza R

10:00

Kultura 0

Kako su izvori, glinene posude i magijske reči bili deo porođaja u istočnoj Srbiji

trudnica
Shutterstock

U zabačenim selima istočne Srbije, u okolini Knjaževca i Pirota, do pre samo nekoliko decenija postojao je obred koji današnjim generacijama zvuči kao da je iz bajke. Kada bi porođaj tekao teško, trudnicu bi žene iz kuće vodile do izvora, gde bi joj polako prale lice i ruke vodom iz glinene posude, izgovarajući rečenicu: „Kao što voda ide niz reku, tako da ide dete iz tebe.” Običaj je poznat kao “probijanje vode” i nosi duboke tragove paganske magije plodnosti i kulta žive vode.

Voda kao saveznik života i smrti

U srpskoj narodnoj religiji, voda je smatrana ne samo elementom čišćenja, već i pokretačem života. Čajkanović ukazuje da se voda u ovim ritualima ne koristi samo praktično, već i simbolički – ona pokreće, oslobađa, “rađa”. Izvor iz kog se voda uzima mora biti “neukaljan” – bez betonske obloge, u senci drveća i često u blizini crkvišta ili starih svetilišta.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Uloga žena kao nosilaca svetog znanja

Obred je uvek sprovodila starija žena iz porodice ili komšiluka – ona koja je već “izvela” desetine porođaja. Njena moć nije dolazila iz formalnog znanja, već iz iskustva, predanja i unutrašnjeg autoriteta. Reči koje je izgovarala često su bile šapat, ponekad praćene poljupcem u čelo trudnice ili prekrštavanjem vode pre nego što se pospe.

Zaboravljen običaj sa lekovitom psihološkom moći

Iako medicina danas ima drugačiji pristup porođaju, etnolozi i antropolozi ističu da je “probijanje vode” verovatno imalo i snažan psihološki efekat. Umirujuće reči, hladna voda i kontakt sa prirodom često su mogli smanjiti strah i olakšati proces porođaja. Meštani tvrde da su žene koje su prošle ovaj ritual “brže rađale” i “bile jače posle porođaja”.

Kako sačuvati pamćenje ovakvih običaja?

Obred “probijanja vode” danas gotovo da niko ne praktikuje, ali živi u sećanjima najstarijih stanovnica sela kao što su Bučje, Štrbac i Gornja Kamenica. Očuvanje ovakvih rituala ne znači vraćanje paganstvu, već poštovanje nasleđa koje je vekovima pomagalo ljudima da prežive – i rađaju.

Komentari(0)

Loading