Obred “probijanja vode” kod porođaja: Drevna praksa iz Knjaževca i Pirota koja je pomagala ženama na mukama
Kako su izvori, glinene posude i magijske reči bili deo porođaja u istočnoj Srbiji
U zabačenim selima istočne Srbije, u okolini Knjaževca i Pirota, do pre samo nekoliko decenija postojao je obred koji današnjim generacijama zvuči kao da je iz bajke. Kada bi porođaj tekao teško, trudnicu bi žene iz kuće vodile do izvora, gde bi joj polako prale lice i ruke vodom iz glinene posude, izgovarajući rečenicu: „Kao što voda ide niz reku, tako da ide dete iz tebe.” Običaj je poznat kao “probijanje vode” i nosi duboke tragove paganske magije plodnosti i kulta žive vode.
Voda kao saveznik života i smrti
U srpskoj narodnoj religiji, voda je smatrana ne samo elementom čišćenja, već i pokretačem života. Čajkanović ukazuje da se voda u ovim ritualima ne koristi samo praktično, već i simbolički – ona pokreće, oslobađa, “rađa”. Izvor iz kog se voda uzima mora biti “neukaljan” – bez betonske obloge, u senci drveća i često u blizini crkvišta ili starih svetilišta.
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Možda vas zanima:
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Uloga žena kao nosilaca svetog znanja
Obred je uvek sprovodila starija žena iz porodice ili komšiluka – ona koja je već “izvela” desetine porođaja. Njena moć nije dolazila iz formalnog znanja, već iz iskustva, predanja i unutrašnjeg autoriteta. Reči koje je izgovarala često su bile šapat, ponekad praćene poljupcem u čelo trudnice ili prekrštavanjem vode pre nego što se pospe.
Zaboravljen običaj sa lekovitom psihološkom moći
Iako medicina danas ima drugačiji pristup porođaju, etnolozi i antropolozi ističu da je “probijanje vode” verovatno imalo i snažan psihološki efekat. Umirujuće reči, hladna voda i kontakt sa prirodom često su mogli smanjiti strah i olakšati proces porođaja. Meštani tvrde da su žene koje su prošle ovaj ritual “brže rađale” i “bile jače posle porođaja”.
Kako sačuvati pamćenje ovakvih običaja?
Obred “probijanja vode” danas gotovo da niko ne praktikuje, ali živi u sećanjima najstarijih stanovnica sela kao što su Bučje, Štrbac i Gornja Kamenica. Očuvanje ovakvih rituala ne znači vraćanje paganstvu, već poštovanje nasleđa koje je vekovima pomagalo ljudima da prežive – i rađaju.
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Komentari(0)