Trava za mir u kući: Kako su žene u Banatu palile suvu metvicu svake nedelje pre ručka
U nekim selima Banata, domaćice su svake nedelje stavljale list metvice na vruć šporet – verujući da miris ove biljke “smiruje duhove kuće” i donosi sklad među ukućanima.
Dok se danas mir u domu traži u tišini, savetima ili psihologiji, nekada se mir unosio – mirisom. U selima Banata, naročito oko Vršca, Plandišta i Alibunara, žene su svake nedelje pre ručka bacale list suve metvice na vrelu plotnu ili žar. Miris koji bi se tada raširio po kući nije bio samo prijatan – bio je znak da je vreme za mir, porodicu i zahvalnost. Ovaj tihi običaj, gotovo zaboravljen, bio je deo nedeljne rutine domaćica koje su znale da se sklad neguje svakim čulom.
Metvica – više od lekovite trave
Metvica, poznata i kao nana ili pitoma menta, raste u mnogim krajevima Srbije, ali u Banatu je zauzimala posebno mesto. Sem što se koristila za čajeve, u narodnoj tradiciji imala je i duhovnu funkciju – smatrala se trava za rasterivanje tenzije, protiv uroka, nemira i “lošeg govora” u kući.
Možda vas zanima:
NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile
Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.
Magija zelenog sveta: Zašto je srpski seljak verovao da biljke leče, proriču sudbinu i prizivaju natprirodne sile
Od drena i bosiljka do gloga i vrbe: Detaljna analiza Veselina Čajkanovića o kultnom značaju bilja u srpskim narodnim verovanjima, mnogo pre nego što je nauka otkrila njihova svojstva.
Možda vas zanima:
NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile
Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.
Magija zelenog sveta: Zašto je srpski seljak verovao da biljke leče, proriču sudbinu i prizivaju natprirodne sile
Od drena i bosiljka do gloga i vrbe: Detaljna analiza Veselina Čajkanovića o kultnom značaju bilja u srpskim narodnim verovanjima, mnogo pre nego što je nauka otkrila njihova svojstva.
Možda vas zanima:
NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile
Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.
Magija zelenog sveta: Zašto je srpski seljak verovao da biljke leče, proriču sudbinu i prizivaju natprirodne sile
Od drena i bosiljka do gloga i vrbe: Detaljna analiza Veselina Čajkanovića o kultnom značaju bilja u srpskim narodnim verovanjima, mnogo pre nego što je nauka otkrila njihova svojstva.
U nedelju, kad se cela porodica okuplja za ručak, žene su imale običaj da “preduprede svaku svađu” paljenjem mirisa metvice.
Kako je izgledao ovaj običaj?
Metvica se sušila unapred, na koncu u kuhinji ili ispod strehe.
Uoči ručka, kada se šporet još grejao, jedan ili dva lista bi se spustila direktno na plotnu (ili na žar u peći).
U trenutku kada bi miris zamirisao, domaćica bi rekla:
– “Da bude meko, tiho i zdravo u ovoj kući.”
– Ili: “Gde miriše nana, tamo ćutnja zna da sluša.”
Niko nije smeo da ugasi miris dok sam ne utihne.
Zašto baš u nedelju?
Nedelja je u hrišćanskoj tradiciji dan odmora, porodice i molitve. U narodnoj praksi, to je bio i dan kada se “kuća čisti iznutra” – ne samo metlom, već i odnosima.
Metvica je bila simbol svežine, pamćenja i bistrine, i verovalo se da kad ona miriše u nedelju – kuća ne puca tokom sedmice.
Ko je smeo da pali metvicu?
Isključivo domaćica. Ako je ona bila odsutna, najstarija snaja je preuzimala tu čast. Nije se govorilo mnogo – čin se odvijao kao deo rutine, ali sa puno poštovanja.
Ako bi neko upitao šta to radi, odgovor bi bio:
“Ma da ne grmimo dok ručamo.”
Gde se još pamti ovaj običaj?
U selima kao što su Veliko Središte, Jermenovci i Uljma, starije žene još uvek znaju ovaj gest. Neke ga i dalje praktikuju, posebno kad osete da je “kuća nemirna” ili da “se uvukla teška reč”.
U etno-kućama i lokalnim udruženjima žena, ova praksa se povremeno izvodi kao deo radionica o narodnoj duhovnosti.
Miris koji govori više od reči
U vremenu kada tražimo mir spolja – u aplikacijama, savetima i knjigama – možda je vreme da se setimo mirisa koji su generacije žena koristile da smire srce kuće. Nisu sve molitve izgovorene. Neke su – samo zamirisale.
I kad domaćica uzme list metvice i položi ga na šporet, ne kaže ništa – ali cela kuća zna: danas se ne raspravlja. Danas se diše zajedno.
NEBESKI GLAS: Otkrijte "Krstasti svod" u manastiru Manasija i zašto arhitektura svedoči o tajnoj pravoslavnoj sekti
Manastir Manasija, zadužbina despota Stefana Lazarevića iz 15. veka, predstavlja vrhunac moravske arhitekture. Ipak, Manasija krije tajnu: njena arhitektura, sa neobičnim svodovima i dekoracijom, svedoči o snažnim, pa čak i zabranjenim, uticajima sa Zapada. Otkrivamo zašto su masivni zidovi i Despotova kula bili centar otpora, i kako je Resavska škola održavala "skrivenu" pravoslavnu misao.
KUĆA NA TERAZIЈAMA GDE JE GOREO NOVAC: Tajna Palate Atina – zašto je u njoj nestalo najveće blago i zavera iz 1941.
Palata Atina na Terazijama nije samo remek-delo secesije i akademizma, već tihi svedok burne istorije Beograda. Otkrivamo kako je ova raskošna zgrada dobila ime po dvorskom kuvaru Kralja Petra I, i kako je urbana legenda o tajnim trezorima i nestalom blagu iz nje nastala u haosu Aprilskog rata 1941. godine.
GROBLJE VILA: Zašto se na planini Miroč i danas gasi motor i legenda o najstarijem srpskom vampiru
Miroč, planina na severoistoku Srbije, važi za jednu od najmističnijih, opevana u narodnim pesmama kao dom vilenjaka. Ipak, Miroč i obližnji krajevi kriju mnogo mračniju tajnu – priču o najpoznatijem srpskom vampiru, Savi Savanoviću. Otkrivamo kako je vodenica na reci Rogačici postala ukleto mesto koje meštani izbegavaju i kako se mit o vukodlacima spojio sa pričom o vampiru.
POSLEDNJE PISMO IZ ZATVORA: Istina o jedinom svedočanstvu Kneza Pavla u egzilu i zašto je odbio da nosi burmu
Knez Pavle Karađorđević (1893–1976) važio je za najobrazovanijeg i najsklonijeg umetnosti među srpskim vladarima, ali je njegov život završio u političkom progonstvu. Otkrivamo kako je njegova sudbina povezana sa tragičnim gubitkom sina i zašto se, uprkos svom bogatstvu, morao odreći remek-dela da bi preživeo u izgnanstvu.
Naši stari su verovali da vetar ima duhovnu funkciju: Ovako su mu pevali, a razlog će vas iznenaditi
Pevanje pred vetar nije pokušaj da se kontroliše priroda
Komentari(0)