Trava za mir u kući: Kako su žene u Banatu palile suvu metvicu svake nedelje pre ručka
U nekim selima Banata, domaćice su svake nedelje stavljale list metvice na vruć šporet – verujući da miris ove biljke “smiruje duhove kuće” i donosi sklad među ukućanima.
Dok se danas mir u domu traži u tišini, savetima ili psihologiji, nekada se mir unosio – mirisom. U selima Banata, naročito oko Vršca, Plandišta i Alibunara, žene su svake nedelje pre ručka bacale list suve metvice na vrelu plotnu ili žar. Miris koji bi se tada raširio po kući nije bio samo prijatan – bio je znak da je vreme za mir, porodicu i zahvalnost. Ovaj tihi običaj, gotovo zaboravljen, bio je deo nedeljne rutine domaćica koje su znale da se sklad neguje svakim čulom.
Metvica – više od lekovite trave
Metvica, poznata i kao nana ili pitoma menta, raste u mnogim krajevima Srbije, ali u Banatu je zauzimala posebno mesto. Sem što se koristila za čajeve, u narodnoj tradiciji imala je i duhovnu funkciju – smatrala se trava za rasterivanje tenzije, protiv uroka, nemira i “lošeg govora” u kući.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
U nedelju, kad se cela porodica okuplja za ručak, žene su imale običaj da “preduprede svaku svađu” paljenjem mirisa metvice.
Kako je izgledao ovaj običaj?
Metvica se sušila unapred, na koncu u kuhinji ili ispod strehe.
Uoči ručka, kada se šporet još grejao, jedan ili dva lista bi se spustila direktno na plotnu (ili na žar u peći).
U trenutku kada bi miris zamirisao, domaćica bi rekla:
– “Da bude meko, tiho i zdravo u ovoj kući.”
– Ili: “Gde miriše nana, tamo ćutnja zna da sluša.”
Niko nije smeo da ugasi miris dok sam ne utihne.
Zašto baš u nedelju?
Nedelja je u hrišćanskoj tradiciji dan odmora, porodice i molitve. U narodnoj praksi, to je bio i dan kada se “kuća čisti iznutra” – ne samo metlom, već i odnosima.
Metvica je bila simbol svežine, pamćenja i bistrine, i verovalo se da kad ona miriše u nedelju – kuća ne puca tokom sedmice.
Ko je smeo da pali metvicu?
Isključivo domaćica. Ako je ona bila odsutna, najstarija snaja je preuzimala tu čast. Nije se govorilo mnogo – čin se odvijao kao deo rutine, ali sa puno poštovanja.
Ako bi neko upitao šta to radi, odgovor bi bio:
“Ma da ne grmimo dok ručamo.”
Gde se još pamti ovaj običaj?
U selima kao što su Veliko Središte, Jermenovci i Uljma, starije žene još uvek znaju ovaj gest. Neke ga i dalje praktikuju, posebno kad osete da je “kuća nemirna” ili da “se uvukla teška reč”.
U etno-kućama i lokalnim udruženjima žena, ova praksa se povremeno izvodi kao deo radionica o narodnoj duhovnosti.
Miris koji govori više od reči
U vremenu kada tražimo mir spolja – u aplikacijama, savetima i knjigama – možda je vreme da se setimo mirisa koji su generacije žena koristile da smire srce kuće. Nisu sve molitve izgovorene. Neke su – samo zamirisale.
I kad domaćica uzme list metvice i položi ga na šporet, ne kaže ništa – ali cela kuća zna: danas se ne raspravlja. Danas se diše zajedno.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
SUNČANO NA SVETOG NIKOLU: Sada je jasno kakva nas zima čeka prema narodnom verovanju
Još od davnina se smatralo da vreme na ovaj veliki praznik najavljuje kakvi će biti zimski meseci pred nama
Komentari(0)