Narodna verovanja kažu da ovu biljku ni za živu glavu ne treba saditi u dvorištu: Tera sreću iz kuće i unosi maler
Prema narodnim verovanjima određene biljke ne valja saditi u dvorištu jer navodno donose nesreću.

Naši stari su verovali da ove biljke predskazuju nesreću i da ih nikada ne treba saditi u dvorištu.
Kroz hrišćanstvo su se do danas očuvala mnoga verska verovanja o biljkama, poput onog da se hrast ne seče i da se za Božić unosi grana, prenose Novosti.
Na krov kuće stavlja se čuvarkuća ili, pak, perunika, jer štiti od groma. Blizu kuće se ne sadi bagrem, jer mu je staro ime bilo nerod. Takođe, bagrem ne treba kalemiti.
Možda vas zanima:

Magijska moć belog luka: Srpska narodna verovanja i vradžbine!
U narodnoj medicini, i u verovanjima kod Srba, beli luk među ostalim biljkama ima počasno mesto

NEVEROVATNA TRADICIONALNA VEROVANJA O DRVEĆU Jedno je prokleto, dok drugo nikako ne smete držati blizu vašeg doma i najmilijih!
Neka narodna verovanja su danas iščezla, dok druga i dalje opstaju.
Možda vas zanima:

Magijska moć belog luka: Srpska narodna verovanja i vradžbine!
U narodnoj medicini, i u verovanjima kod Srba, beli luk među ostalim biljkama ima počasno mesto

NEVEROVATNA TRADICIONALNA VEROVANJA O DRVEĆU Jedno je prokleto, dok drugo nikako ne smete držati blizu vašeg doma i najmilijih!
Neka narodna verovanja su danas iščezla, dok druga i dalje opstaju.
Možda vas zanima:

Magijska moć belog luka: Srpska narodna verovanja i vradžbine!
U narodnoj medicini, i u verovanjima kod Srba, beli luk među ostalim biljkama ima počasno mesto

NEVEROVATNA TRADICIONALNA VEROVANJA O DRVEĆU Jedno je prokleto, dok drugo nikako ne smete držati blizu vašeg doma i najmilijih!
Neka narodna verovanja su danas iščezla, dok druga i dalje opstaju.
Ukoliko je neko drvo isečeno jer se osušilo, ili je korenje počelo da uništava temelje kuće, možda je vreme da se preoblikuje dvorište i da se prednost da biljkama koje su poštovali naši preci.
Orah u dvorištu donosi nesreću i smrt. Orahovo drvo nije dobro u blizini kuće, kako zbog žila, tako i zbog senke koja pada na kuću.
Nije dobro sedeti u hladovini orahovog drveta. Orah i dudovi na okućnici – ovde su svi ukućani izumrli.
Prvo treba zasaditi drveće i žbunje, a onda i cvetnice.
Hrast lužnjak je najlepši ukras koji dvorište može da ima, jer je krošnja lepo razgranata i pravi “debeo” hlad. Prija mu blizina vode, a ovo sveto drvo simbol je dugovečnosti.
Lipa je za Slovene bila sveto drvo, jer su cvetovi lekoviti. Lipa pčelama daje dobru pašu, a medovina je bila glavni izvor slasti za Slovene. Lipov ugalj prečišćava vodu. Međutim, lipa se sadi sa strane, blizu, ali ne i iznad garniture za sedenje.
Vrba je u vreme kada su kažnjavana deca nazivana “mirko”, a vrbovim grančicama se na Mladence, Lazarevu subotu i Cveti, udaraju deca rečima “rasti kao vrba”. Kora vrbe je lekovita za prehladu.
Glog je lekovit za srčana oboljenja, a ujedno i najmoćnije sredstvo protiv vampira i demona. Ovo je žilav, listopadni žbun koji može da bude beo, crn ili crven, a bobice se beru kada sazru i prave se džemovi, čaj, sok… Idealan je da se oblikuje i kao živa ograda, a prilikom sađenja treba dodati kreč u sadnu rupu.
Dren prvi cveta u proleće, a zrele plodove daje u jesen. Drenom se kuće kite za Đurđevdan jer je simbol zdravlja, a za Bogojavljenje se daje deci da pojedu drenov cvet da bi bili, otporna na bolesti.
Jabuka je omiljeno voće, ne jedu se pre Petrovdana i važan su svadbeni detalj. Srbi su oduvek kalemili jabuke, a ko to nije radio, nije smeo da ih seče. Domaća sorta petrovača ima bujno okruglo stablo i plod sazreva u julu. Sadnice koštaju 200 dinara.
Šljivu su Srbi gajili i u postojbini i od tada je sačuvana najkvalitetnija sorta za sušenje, požegača. Pokožica sadrži najkvalitetnija etarska ulja.
(Krstarica)

U senci kneza Lazara: Tajanstveni život vojvode Ivana Kosančića
Ime mu se šapuće u stihovima, ali istorija o njemu gotovo da ćuti. Ivan Kosančić je jedan od najmističnijih srpskih junaka — slavljen u epskim pesmama, ali skriven u senkama istorijskih zapisa. Ko je zapravo bio vojvoda koji je pre polaska na Kosovo ugledao tursku vojsku i doneo kobnu vest?

Krstonoša ne stari: Običaj koji nosi i leči
Krstonoše su više od nosilaca ikona — one su čuvari običaja, predanja i zajedničke molitve. U mnogim selima Srbije, još uvek postoji nepokidana nit između naroda i svetih litija koje se vekovima obnavljaju, bez prekida.

Ovo je najjezivija srpska izreka! Mnogi nisu ni svesni njenog jezivog značenja, korene vuče iz doba Osmajlija
Ova izreka se spominje u našoj poznatoj srpskoj pesmi

Kuda je išao put cara Dušana kroz Srbiju? Tragovima vladara koji je sanjao carstvo
Srpski car Dušan nije imao jednu prestonicu, ni jednu stazu. Njegov put bio je mapa naraslog carstva, isprepleten crkvama, tvrđavama i granama moći koje su se pružale ka jugu i istoku.

Šapat hrasta i krst u kori: Kako drvo postaje sveto u Srbiji?
U srcu srpske tradicije ne stoji crkva, već drvo. Sa uklesanim krstom, zapis čuva uspomene na molitve pod otvorenim nebom i tišinu u kojoj su ljudi verovali da Bog sluša.
Komentari(0)